proza

Ivan Antić: Ulepljen

KIKINDA SHORT - festival kratke priče

KIKINDA SHORT je festival kratke priče koji se održava na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, gradu svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Deveti Festival kratke priče Kikinda Short održan je od 2. do 5. srpnja 2014. godine u pet gradova (Kikinda, Segedin, Temišvar, Zrenjanin, Beograd) i tri države.



Ulepljen

 

 Oni to ne shvataju, ne, oni jednostavno mogu bez toga. Ja moram da se rasplićem. Treba da prođe svega nekoliko dana da počnem da se osećam čudno, mada obično ne prepoznam trenutak kada sve to krene. A onda: skidam sloj po sloj. Skorilo se. Polako se oslobađam, laganim pokretima, kao kad odvajaš krastu s ranice. Ako si nervozan, još više se ulepiš – brzopletost čini svoje.

Možda mi se nekada desilo da sam tako, još više ulepljen, seo da ne radim ništa, kao da ću se rasplesti sam od sebe. Sasvim sam siguran da tada, u stanju mirovanja, izmišljam nove prošlosti i naknadno shvatam zašto me je to zadesilo, zašto sam se uopšte ulepio. Za trenutak mi sve bude jasno, blesak, bistro i čisto, glatko i suvo, i korak bi da krene, odlučnost bi da dela, ustalo bi se sa stolice, činilo nešto sa sobom, ali onda se setiš, vratiš se u sebe i shvatiš da si još uvek ulepljen.

Jednom sam tako pao sa stolice na kojoj sam sedeo. Naravno, ulepljen. Hteo sam da ustanem, cimnuo se nezgodno i sve čega se sećam je da sam sledećeg trenutka ležao na podu bespomoćan. Nisam mogao da se pomerim, a kamoli da ustanem, jednostavno nisam mogao. Kad su naišli, zatekli su me takvog. Mislili su da se pravim lud, da zbijam šalu s njima, ali uvidevši da je meni ipak najteže – pomogli su mi. Da, pomogli su mi. Hvala im. Ali njihov gest je bio prosto gest dobre volje, a ne želja, još manje potreba da se shvati sve to.

Inače, ljudi se obično klone ulepljenog iz straha da se sami ne ulepe. Neznalice! Ulepljenost se ne prenosi (ali jeste zarazna!). Svako ko se ulepi, ulepi se nekako sam od sebe, ulepi se iznutra. Nema to nikakve veze sa takozvanim spoljnim svetom. Oni to nisu znali, ali rizikovali su. Hvala još jednom, no ipak, sve to meni ništa ne znači. Suviše dobro znam da se ulepljenom ne može pomoći.

A i oni su, sigurno (odmah), pohitali u kupatilo i, tiskajući se oko lavaboa, prali ruke otimajući se za sapun.

 

Neke strelice

 

Gledao sam je dok govori. Imao sam osećaj da mi je levo oko propalo u očnu duplju i otišlo malkice nagore, a desno se samo blago spustilo. Dok je pričala, disala je brzo i isprekidano, sa puno zareza. A onda je naglo, bez ikakve najave, ućutala.

Otišao sam da zakuvam kafu.

Dok sam bio u kuhinji osetio sam kako se njeno ćutanje vrpolji po dnevnoj sobi, tišina koja se tiska sama sa sobom; kao da nesnosno brzo, tamo, iza mojih leđa, raste neko drvo, a ja čujem kako kora puca, potmulo škripi dok se rasteže.

Kafu sam zakuvao i sipao u šoljice. Nosim ih polako; moja je u levoj, njena u desnoj ruci. Pucketa parket poda mnom. Ulazim u dnevnu sobu i lagano, zaobilazeći zamišljeno drvo, primičem se stočiću. Pažljivo spuštam njenu šoljicu na njen deo stola; pogledi nam se ne susreću, gleda u pod, izvoli, hvala. Potom spuštam svoju šoljicu na susedni kut stola i sedam u fotelju. Primećujem da vreme teče i kad nema reči i da bi tako neko mogao, ako mu se prohte, do smrti da ćuti.

U tom trenutku metro prolazi ispod zgrade. Šoljice u tacnama počinju da zvekeću. Zvuk traje.

Ne mogavši da izdrži novonastalu napetost, ona, zarez, njena glava rasprsnu se u preko trideset strelica koje lete u sasvim različitim pravcima.

Šta sam mogao da učinim povodom toga.

 

 

-------------------

IVAN ANTIĆ rođen je 1981. godine u Jagodini. Objavljena mu je knjiga kratkih priča Tonus u ediciji Prva knjiga Matice srpske 2009. godine. Njegove priče prevedene su na engleski, njemački, poljski, albanski i slovenski i uvrštene u antologiju kulturno-propagandnog kompleta Beton – Nga Bergradi, me dashuri – Tregimi i ri nga Serbia (Priština, 2011), antologiju Službenog glasnika – Pucanja (Beograd, 2012) i antologiju Iz jezika v jezik (Ljubljana, 2014). U saradnji sa Slavoljubom Markovićem priredio je izbor iz srpske kratke priče mlađih autora i autorica – Plejlista s početka veka (Beograd, 2011). Uređivao je časopis studenata Filološkog fakulteta Znak. Prevodi sa slovenskog jezika. Član je Srpskog književnog društva. Od 2012. godine živi u Ljubljani.

 

http://www.skd.rs/?akcija=pisacAnticIvan

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg