proza

Ivan Antić: Ulepljen

KIKINDA SHORT - festival kratke priče

KIKINDA SHORT je festival kratke priče koji se održava na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, gradu svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Deveti Festival kratke priče Kikinda Short održan je od 2. do 5. srpnja 2014. godine u pet gradova (Kikinda, Segedin, Temišvar, Zrenjanin, Beograd) i tri države.



Ulepljen

 

 Oni to ne shvataju, ne, oni jednostavno mogu bez toga. Ja moram da se rasplićem. Treba da prođe svega nekoliko dana da počnem da se osećam čudno, mada obično ne prepoznam trenutak kada sve to krene. A onda: skidam sloj po sloj. Skorilo se. Polako se oslobađam, laganim pokretima, kao kad odvajaš krastu s ranice. Ako si nervozan, još više se ulepiš – brzopletost čini svoje.

Možda mi se nekada desilo da sam tako, još više ulepljen, seo da ne radim ništa, kao da ću se rasplesti sam od sebe. Sasvim sam siguran da tada, u stanju mirovanja, izmišljam nove prošlosti i naknadno shvatam zašto me je to zadesilo, zašto sam se uopšte ulepio. Za trenutak mi sve bude jasno, blesak, bistro i čisto, glatko i suvo, i korak bi da krene, odlučnost bi da dela, ustalo bi se sa stolice, činilo nešto sa sobom, ali onda se setiš, vratiš se u sebe i shvatiš da si još uvek ulepljen.

Jednom sam tako pao sa stolice na kojoj sam sedeo. Naravno, ulepljen. Hteo sam da ustanem, cimnuo se nezgodno i sve čega se sećam je da sam sledećeg trenutka ležao na podu bespomoćan. Nisam mogao da se pomerim, a kamoli da ustanem, jednostavno nisam mogao. Kad su naišli, zatekli su me takvog. Mislili su da se pravim lud, da zbijam šalu s njima, ali uvidevši da je meni ipak najteže – pomogli su mi. Da, pomogli su mi. Hvala im. Ali njihov gest je bio prosto gest dobre volje, a ne želja, još manje potreba da se shvati sve to.

Inače, ljudi se obično klone ulepljenog iz straha da se sami ne ulepe. Neznalice! Ulepljenost se ne prenosi (ali jeste zarazna!). Svako ko se ulepi, ulepi se nekako sam od sebe, ulepi se iznutra. Nema to nikakve veze sa takozvanim spoljnim svetom. Oni to nisu znali, ali rizikovali su. Hvala još jednom, no ipak, sve to meni ništa ne znači. Suviše dobro znam da se ulepljenom ne može pomoći.

A i oni su, sigurno (odmah), pohitali u kupatilo i, tiskajući se oko lavaboa, prali ruke otimajući se za sapun.

 

Neke strelice

 

Gledao sam je dok govori. Imao sam osećaj da mi je levo oko propalo u očnu duplju i otišlo malkice nagore, a desno se samo blago spustilo. Dok je pričala, disala je brzo i isprekidano, sa puno zareza. A onda je naglo, bez ikakve najave, ućutala.

Otišao sam da zakuvam kafu.

Dok sam bio u kuhinji osetio sam kako se njeno ćutanje vrpolji po dnevnoj sobi, tišina koja se tiska sama sa sobom; kao da nesnosno brzo, tamo, iza mojih leđa, raste neko drvo, a ja čujem kako kora puca, potmulo škripi dok se rasteže.

Kafu sam zakuvao i sipao u šoljice. Nosim ih polako; moja je u levoj, njena u desnoj ruci. Pucketa parket poda mnom. Ulazim u dnevnu sobu i lagano, zaobilazeći zamišljeno drvo, primičem se stočiću. Pažljivo spuštam njenu šoljicu na njen deo stola; pogledi nam se ne susreću, gleda u pod, izvoli, hvala. Potom spuštam svoju šoljicu na susedni kut stola i sedam u fotelju. Primećujem da vreme teče i kad nema reči i da bi tako neko mogao, ako mu se prohte, do smrti da ćuti.

U tom trenutku metro prolazi ispod zgrade. Šoljice u tacnama počinju da zvekeću. Zvuk traje.

Ne mogavši da izdrži novonastalu napetost, ona, zarez, njena glava rasprsnu se u preko trideset strelica koje lete u sasvim različitim pravcima.

Šta sam mogao da učinim povodom toga.

 

 

-------------------

IVAN ANTIĆ rođen je 1981. godine u Jagodini. Objavljena mu je knjiga kratkih priča Tonus u ediciji Prva knjiga Matice srpske 2009. godine. Njegove priče prevedene su na engleski, njemački, poljski, albanski i slovenski i uvrštene u antologiju kulturno-propagandnog kompleta Beton – Nga Bergradi, me dashuri – Tregimi i ri nga Serbia (Priština, 2011), antologiju Službenog glasnika – Pucanja (Beograd, 2012) i antologiju Iz jezika v jezik (Ljubljana, 2014). U saradnji sa Slavoljubom Markovićem priredio je izbor iz srpske kratke priče mlađih autora i autorica – Plejlista s početka veka (Beograd, 2011). Uređivao je časopis studenata Filološkog fakulteta Znak. Prevodi sa slovenskog jezika. Član je Srpskog književnog društva. Od 2012. godine živi u Ljubljani.

 

http://www.skd.rs/?akcija=pisacAnticIvan

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg