proza

Réka Man-Várhegyi: Dobra vera, zla sreća

KIKINDA SHORT - festival kratke priče

KIKINDA SHORT je festival kratke priče koji se održava na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, gradu svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Deveti Festival kratke priče Kikinda Short održan je od 2. do 5. srpnja 2014. godine u pet gradova (Kikinda, Segedin, Temišvar, Zrenjanin, Beograd) i tri države.



Dobra vera, zla sreća

(odlomci)

 

Jedne zimske noći budi me pomisao da sam ja moja baka. Uključujem malu lampu. Ležim u velikoj sobi starog stana koji je uređen isto kao pre dvadeset godina. Izlazim iz kreveta i odlazim do prozora. Ulica je mračna, ništa se ne vidi. Posežem za baterijskom lampom na komodi i upirem tanak snop svetlosti na termometar koji je postavljen na spoljašnjem delu prozorskog okna. Živa je toliko nisko da je i ne vidim.

Pored kreveta se izdiže stkleni ormar čija se senka proteže po plafonu. I to je tu. U njemu su po vojničkom redu poslagani uštirkani, ispeglani stolnjaci, čaršavi, navlake, zavese. Kada bih otvorila vrata ormara, zapahnuo bi me miris naftalina. Iza stakla, u dubini police tiskaju se knjige svetske književnosti. Ispred njih izdižu noge porcelanske balerine obučene u ljubičasto. Između stakala vitrine poređane su slike unuka. Na jednoj sam ja sa tortom od bebi-piškote u ruci, kosa mi doseže do pojasa, jedna strana naočara mi je zalepljena braon flasterom. Tu je i slika moga brata koji stoji sa rukama na kukovima, jednom nogom naslonjen na crveni damper, kao mali vojni starešina. U džemper mu je utkano ime. Sad kad ga gledam, srce mi jače kuca iako nemam osećaj da volim brata.

Bežim iz sobe. Trebalo bi da se obučem i da odem na pijacu, popodne mi dolaze gosti. Zujim po hodniku. Kako je mali ovaj stan, sinulo mi je, sobe su male, a i plafon je neuobičajeno nizak. Povlačim ruku po zidu hodnika, zelena boja sitnog cvetnog dezena još nije previše izbledela. Otvaram vrata kupatila. Zimi je ovo najhladniji deo stana.

Okrugla centrifuga se još sija, toliko je nova, stoji pored mašine za pranje veša. Zajedno izgledaju kao Sneško Belić. Puštam vodu i umivam se. Dobro poznajem miris peškira. Skidam spavaćicu i posmatram svoje telo. Telo mi je kao vreteno, gore i dole sam sitna, a na sredini široka. Od sala na stomaku ne vidim svoje međunožje. Nežno dodirujem svoj venerin breg i iznenađuje me da su mi dlake jake kao žica. Odeća mi visi na čiviluku, oblačim ih pojedinačno, gaćice, belu atlet majicu, braon najlonke, debelu kućnu haljinu i pleteni braon džemper. Crvenom okruglom četkom raščešljavam kosu i kada se pogledam u ogledalo, setim se kako sam se smejala baki iza leđa jer je posle češljanja imala glavu kao crnci. Posežem za velikom bocom laka za kosu, protresam je i nekoliko minuta nanosim lak na kosu.

 

***

 

Februar je. Imendan mi pada u subotu. Ne planiram veliko slavlje. Skuvaću supu od estragona, čušpajz od krompira i ispeći četiri mesna rolata. Desert će biti topli kompot od jabuka. Izvući ćemo kuhinjski sto, sešćemo oko njega i nazdraviti.

Počela sam da jedem kada iz tanjira sa supom ispred sebe kašikom vadim malog mrtvog miša. Hleb mi zastaje u grlu, slabe mi ekstremiteti. Znam da je to učinio moj mlađi unuk. Suviše mi se raspoloženo osmehuje. Isuse, mislim se, koliko ovaj mene ne voli.

Sad će me pitati da li sam ja stavila miša u lonac. Da li sam namerno skuvala supu od estragona sa njim.

-          Kunem se – kažem im i podižem kašiku – ako umrem, uhodiću vas.

Moram da razgovaram sa prijateljicom. Penjem se, spotičući se po mračnom stepeništu i vičem da su me zezali. Vivien me pušta unutra, u ruci joj je čaša konjaka, njen muž hrče na tepihu.

-          Kada bi samo znala koliko mi teško pada da ga ne ubodem kuhinjskim nožem – kaže.

-          Zahvali se Bogu što nisi rodila decu – odgovaram.

Razgovaramo dugo u noć u kuhinji, ali uzalud prolaze sati, njen muž je i dalje nepomičan. Vivien me drži za ruku i kaže da ima plan.

-          Ići ćemo u Tursku i trgovaćemo zlatom.

Par dana kasnije pakujem odeću koja miriše na naftalin. Sin i snaja viču da je neprihvatljivo to što činim. Ne zanima me. Uzimam šešir i zalupim ulazna vrata iza sebe.

Autobus na sprat juri. Pun je penzionera koji nikada u životu nigde nisu išli, ali su sad konačno uplatili zajedničko putovanje.

U Istambulu se osećamo kao princeze. Osoblje hotela nas obasipa komplimentima. Oni od kojih kupujemo zlato hvale našu lepotu. Mada i oni vide da nemamo više dvadeset godina. Da imamo i preko šezdeset. Ali se dobro držimo.

-          Neću da se vratim – kažem.

-          Ti si činila samo dobre svari, a Bog te je ipak toliko kažnjavao – govori mi draga Vivien. – Ne može biti da je Bog toliko slep za dobročinstva. Svako dobro koje si učinila, vratiće ti s kamatom, videćeš.

-          Ja sam dobra duša, to znam – ponavljam.

Autobus već satima stoji. Saleću nas carenici, traže šta da ocarine. Sigurna sam da će nam oduzeti svo zlato ako ga nađu.

-          Neću dati ovim pljačkašima – govorim Vivien i, jedan za drugim, gutam zlatno prstenje. 

 

S mađarskog prevela: Ember Kristina

 

 

-----------------------------------

Réka Man-Várhegyi

Réka Man-Várhegyi rođena je 1979. u Rumunjskoj, trenutno živi u Budimpešti. Školovanje je započela na smjeru mađarskog jezika i književosti, a završila je estetiku i sociologiju. Bavila se, između ostalog, kvalitativnim istraživanjem, uredništvom i prevođenjem. Trenutno radi kao urednik u jednoj dječjoj izdavačkoj kući.

Od djetinjstva piše prozu, ali, osim par radova, počela je objavljivati u posljednje vrijeme. Radovi su joj objavljivani u časopisima Irodalmi Szemle, Kalligram, Magyar Lettre International, Mozgó Világ i Műút. Za rukopis Nesreća u naselju Aurora dobila je 2013. godine nagradu JAKkendő za mlade pisce proznih dela. Prva zbirka joj je objavljena 2014.

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg