proza

Réka Man-Várhegyi: Dobra vera, zla sreća

KIKINDA SHORT - festival kratke priče

KIKINDA SHORT je festival kratke priče koji se održava na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, gradu svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Deveti Festival kratke priče Kikinda Short održan je od 2. do 5. srpnja 2014. godine u pet gradova (Kikinda, Segedin, Temišvar, Zrenjanin, Beograd) i tri države.



Dobra vera, zla sreća

(odlomci)

 

Jedne zimske noći budi me pomisao da sam ja moja baka. Uključujem malu lampu. Ležim u velikoj sobi starog stana koji je uređen isto kao pre dvadeset godina. Izlazim iz kreveta i odlazim do prozora. Ulica je mračna, ništa se ne vidi. Posežem za baterijskom lampom na komodi i upirem tanak snop svetlosti na termometar koji je postavljen na spoljašnjem delu prozorskog okna. Živa je toliko nisko da je i ne vidim.

Pored kreveta se izdiže stkleni ormar čija se senka proteže po plafonu. I to je tu. U njemu su po vojničkom redu poslagani uštirkani, ispeglani stolnjaci, čaršavi, navlake, zavese. Kada bih otvorila vrata ormara, zapahnuo bi me miris naftalina. Iza stakla, u dubini police tiskaju se knjige svetske književnosti. Ispred njih izdižu noge porcelanske balerine obučene u ljubičasto. Između stakala vitrine poređane su slike unuka. Na jednoj sam ja sa tortom od bebi-piškote u ruci, kosa mi doseže do pojasa, jedna strana naočara mi je zalepljena braon flasterom. Tu je i slika moga brata koji stoji sa rukama na kukovima, jednom nogom naslonjen na crveni damper, kao mali vojni starešina. U džemper mu je utkano ime. Sad kad ga gledam, srce mi jače kuca iako nemam osećaj da volim brata.

Bežim iz sobe. Trebalo bi da se obučem i da odem na pijacu, popodne mi dolaze gosti. Zujim po hodniku. Kako je mali ovaj stan, sinulo mi je, sobe su male, a i plafon je neuobičajeno nizak. Povlačim ruku po zidu hodnika, zelena boja sitnog cvetnog dezena još nije previše izbledela. Otvaram vrata kupatila. Zimi je ovo najhladniji deo stana.

Okrugla centrifuga se još sija, toliko je nova, stoji pored mašine za pranje veša. Zajedno izgledaju kao Sneško Belić. Puštam vodu i umivam se. Dobro poznajem miris peškira. Skidam spavaćicu i posmatram svoje telo. Telo mi je kao vreteno, gore i dole sam sitna, a na sredini široka. Od sala na stomaku ne vidim svoje međunožje. Nežno dodirujem svoj venerin breg i iznenađuje me da su mi dlake jake kao žica. Odeća mi visi na čiviluku, oblačim ih pojedinačno, gaćice, belu atlet majicu, braon najlonke, debelu kućnu haljinu i pleteni braon džemper. Crvenom okruglom četkom raščešljavam kosu i kada se pogledam u ogledalo, setim se kako sam se smejala baki iza leđa jer je posle češljanja imala glavu kao crnci. Posežem za velikom bocom laka za kosu, protresam je i nekoliko minuta nanosim lak na kosu.

 

***

 

Februar je. Imendan mi pada u subotu. Ne planiram veliko slavlje. Skuvaću supu od estragona, čušpajz od krompira i ispeći četiri mesna rolata. Desert će biti topli kompot od jabuka. Izvući ćemo kuhinjski sto, sešćemo oko njega i nazdraviti.

Počela sam da jedem kada iz tanjira sa supom ispred sebe kašikom vadim malog mrtvog miša. Hleb mi zastaje u grlu, slabe mi ekstremiteti. Znam da je to učinio moj mlađi unuk. Suviše mi se raspoloženo osmehuje. Isuse, mislim se, koliko ovaj mene ne voli.

Sad će me pitati da li sam ja stavila miša u lonac. Da li sam namerno skuvala supu od estragona sa njim.

-          Kunem se – kažem im i podižem kašiku – ako umrem, uhodiću vas.

Moram da razgovaram sa prijateljicom. Penjem se, spotičući se po mračnom stepeništu i vičem da su me zezali. Vivien me pušta unutra, u ruci joj je čaša konjaka, njen muž hrče na tepihu.

-          Kada bi samo znala koliko mi teško pada da ga ne ubodem kuhinjskim nožem – kaže.

-          Zahvali se Bogu što nisi rodila decu – odgovaram.

Razgovaramo dugo u noć u kuhinji, ali uzalud prolaze sati, njen muž je i dalje nepomičan. Vivien me drži za ruku i kaže da ima plan.

-          Ići ćemo u Tursku i trgovaćemo zlatom.

Par dana kasnije pakujem odeću koja miriše na naftalin. Sin i snaja viču da je neprihvatljivo to što činim. Ne zanima me. Uzimam šešir i zalupim ulazna vrata iza sebe.

Autobus na sprat juri. Pun je penzionera koji nikada u životu nigde nisu išli, ali su sad konačno uplatili zajedničko putovanje.

U Istambulu se osećamo kao princeze. Osoblje hotela nas obasipa komplimentima. Oni od kojih kupujemo zlato hvale našu lepotu. Mada i oni vide da nemamo više dvadeset godina. Da imamo i preko šezdeset. Ali se dobro držimo.

-          Neću da se vratim – kažem.

-          Ti si činila samo dobre svari, a Bog te je ipak toliko kažnjavao – govori mi draga Vivien. – Ne može biti da je Bog toliko slep za dobročinstva. Svako dobro koje si učinila, vratiće ti s kamatom, videćeš.

-          Ja sam dobra duša, to znam – ponavljam.

Autobus već satima stoji. Saleću nas carenici, traže šta da ocarine. Sigurna sam da će nam oduzeti svo zlato ako ga nađu.

-          Neću dati ovim pljačkašima – govorim Vivien i, jedan za drugim, gutam zlatno prstenje. 

 

S mađarskog prevela: Ember Kristina

 

 

-----------------------------------

Réka Man-Várhegyi

Réka Man-Várhegyi rođena je 1979. u Rumunjskoj, trenutno živi u Budimpešti. Školovanje je započela na smjeru mađarskog jezika i književosti, a završila je estetiku i sociologiju. Bavila se, između ostalog, kvalitativnim istraživanjem, uredništvom i prevođenjem. Trenutno radi kao urednik u jednoj dječjoj izdavačkoj kući.

Od djetinjstva piše prozu, ali, osim par radova, počela je objavljivati u posljednje vrijeme. Radovi su joj objavljivani u časopisima Irodalmi Szemle, Kalligram, Magyar Lettre International, Mozgó Világ i Műút. Za rukopis Nesreća u naselju Aurora dobila je 2013. godine nagradu JAKkendő za mlade pisce proznih dela. Prva zbirka joj je objavljena 2014.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg