proza

Srđan Papić: Dvije priče

KIKINDA SHORT - festival kratke priče

KIKINDA SHORT je festival kratke priče koji se održava na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, gradu svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Deveti Festival kratke priče Kikinda Short održan je od 2. do 5. srpnja 2014. godine u pet gradova (Kikinda, Segedin, Temišvar, Zrenjanin, Beograd) i tri države.



Da li mogu?

 

MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU.

 

Ja sam svirao u rokenrol bendu koji je na kraju propao. Ona je otišla na studije koje su na kraju propale.

Ja mislim da smo bili smo jedno za drugo.

 

MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU.

 

Ljudi se venčavaju sa osamnaest u ovom malom gradu. Na svadbi im zvanice iza leđa govore: „Uzeli se iz ljubavi” dok rukom miluju stomak, oponašajući trudnicu.

Ljudi se venčavaju sa osamnaest u ovom malom gradu. Ili se ne venčavaju uopšte.

 

Mi smo bili nešto posebno.

Trajali smo. Tek tako.

Ja sam mislio da smo mi bili nešto posebno.

 

MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU.

 

Meni se raspao bend i ja sam rekao: „Kopaću kukuruze. Ako treba!”

Nju su roditelji vratili sa studija i ona je rekla: „Treba da se raziđemo”

Ja sada rušim kuće. Moji drugari i ja besplatno srušimo staru kuću i potom prodajemo upotrebljive cigle, grede i crep, dok gazdi ostaje prazan plac.

Ona radi u Direkciji za izgradnju grada.

 

MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU.

 

Ja ne znam da spavam sa drugim ženama. Kada me u kasnu noć odvela konobarica Ljubena, osećao sam se kao da su mi uzeli moju staru fotelju i podvalili nekakvu neudobnu, raspalu i bodljikavu.

Ceo grad zna da ona spava sa direktorom.

 

MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU.

 

U čitavoj Srbiji postoji samo trinaest semafora sa kojih se ljudski glas obraća slepim osobama. Ostali su, uglavnom, nemi. Po neki možda pišti ili panično otkucava, poput poludelog hronometra zarobljenog u duboku kartonsku kutiju iz koje po svaku cenu želi da se oslobodi.

U mom malom gradu imamo ambicioznog direktora Direkcije za izgradnju i sa svih se trinaest semafora ljudski glas obraća slepim osobama.

 

MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU.

 

Živim u kući na uglu. Tri metra i sedamdeset santimetara od puta. Dva metra i četrdeset santimetara od semafora.

I naježim se na svaka tri minuta i dvadeset sekundi kada čujem glas koji ponavlja:

 

MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU. MOŽETE PREĆI ULICU.

 

Njen glas.

 

MOŽETE...

 

Navikao sam se.

Šta ću.

Jedino mi bude strašno kad negde drugo u gradu iznenada čujem njen glas sa nekog drugog semafora, a ne onog mog.

E, tad ume da bude nepodnošljivo. Zaista nepodnošljivo.

 

 

Groblje crteža

Znaš, nisam ovako zamišljala... Rekla mu je ovo dok je izvlačila prstom šare po bezoblično smeđim tapetama.

Šta? Šta nisi zamišljala, pita je pospano, poluotvorenog oka.

Pa to...

Šta to, podigao je glavu iznad jastuka, a oči je stesnio obrvama.

Pa ovo, malopre, odbacuje crtež sa tapeta, da se stropošta pod krevet, okreće se i ljubi ga u rame. Nisam tako zamišljala, podvlači se, sakriva pod mišicom. Ovo, govori u njegov pazuh, prvi put, to nisam zamišljala, da će ovako da izgleda, nisam...

A kako si zamišljala?

Podmeće kažiprst pod njenu bradu i izvlači joj glavu: Ka-ko!?

Samo sam... Da ću prvi put....

Sa nekim....

S kim, preseče je oštro, sad već potpuno uspravan.

Ne znam, ne znam, ne znam... šta mislim... Izvini, rekla je, skinula je glavu sa njegovih prstiju i okrenula se na drugu stranu. Senka se sklonila sa njenog zida i ona je započela nov crtež.

U školi me zovu Sisata Marija, glas joj leluja poput kažiprsta koji zaobilazi mrlje na zidu uglačanom poput stepeništa u sirotištu, u razredu imamo Simatović Mariju, Nirvana Mariju i Sisatu Mariju. I profesor fizike je jednom rekao: Sisata, kad su ga pitali koja Marija treba da izađe da odgovara.

Ostavila je zid na miru.

Činilo se da će da zaplače, ali je nastavila. Ovog puta bez melodičnosti u glasu, nastavila je tupim tonom deteta koje se obraća svom plišanom medi, u trenutku kada mu se čini da je životinja sa plastičnim očima jedino stvorenje koje ga još razume na ovom svetu. Jedino koje može da shvati koliko je sve krenulo pogrešno: Simatović Marija, Nirvana Marija i Sisata Marija, govori.

Nisam htela da se bunim kad su me tako prozvali da me još više ne cimaju. A sad niko ni ne misli šta kaže kad kaže Sisata. Sisata Marija ima sve beleške, Sisata Marija će ti dati za užinu...

Nekad pomislim da me je tata ostavio jer je znao da će ćerku da mu zovu Sisata Marija kad poraste.

Umesto plača, okrenula se prema njemu i legla na bok, izvijajući rame da bi joj grudi izgledale čvršće. Uspravnije. Barem donekle.

A i ti me ne bi da nisam Sisata Marija, je l da?

Znala sam to čim sam te videla. Samo si u njih gledao.

On spušta pogled sa njenih grudi na njenu zadnjicu i ona se, uhvativši promenu u njegovim očima, ponovo okreće ka tapetama, sakrivajući se ćebetom. Jagodica ponovo vijuga između skorele krvi davno poubijanih insekata.

Ali nikako nisam mogla tebe da zamislim. Mislim, znala da ćeš to da budeš ti. Čim si ušao i gledao me, znala sam da je sad stvarno gotovo...

Znaš, nisam ovo uradila s tobom zato što moram, ko što ti misliš. 

Nego zato što sam znala. Ali opet nisam mogla da te zamislim...

Ništa ovako, ko bi reko da će ovako da izgleda, uzdiše.

Mada sam ipak znala, kaže i lupi čveger tapeti, prepuštajući još jednu sliku mraku ispod kreveta.

On ćuti.

Onda  joj stavlja ruku na rame i kaže hajde, obuci se i idi u svoju sobu, ja idem da poravim ono.

Ovo..., pokazuje joj prstom po odeći razbacanoj po podu, pokazuje i malo topline u glasu.

Prvi put.

Idem, idem, odgovara, bez uzdaha, tonom kojim se ljudi obraćaju zidu.

Sad će ti mama s posla.

Zatim, ogrnuta ćebetom oko struka i sa stražnjicom okrenutom vratima, sakuplja pocepane stvari po sobi. I izlazi zatvarajući vrata pažljivo, toliko pažljivo da se ni jedan crtež pod krevetom nije zalelujao.

 

-----------------

Srđan Papić

Rođen 1977. u Zrenjaninu.Radi kao lektor srpskog jezika u Poljskoj. Završio Filološki fakultet u Beogradu, grupa za srpsku književnost i jezik sa opštom književnošću. Objavio desetak koautorskih knjiga i jednu zbirku priča pod naslovom Nepremostive razlike. Kratku prozu objavljivao u većini ex-yu časopisa. Priče prevedene na engleski su mu objavljene u američkim i britanskim časopisima (TheTaintmagazine, TheCarveMagazine, Carillonmagazine, SmokeLongQuarterly, GIVE , EvenStarAppleValleyReview, NuveinMagazine, TheTransfusionjournalHarvardUniversity...). Prevod na francuski mu je objavljen u časopisima Les Contrastes i Paris Link

Još je prevođen na španski, mađarski, nemački, slovenački, makedonski, rumunski  i grčki jezik.

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg