prose

Dalibor Šimpraga: In the tram / The Storm

Dalibor Šimpraga was born in 1969 in Zagreb, where he lives today. He studied Croatian and Southern Slavic Literature and Linguistics in Zagreb. He was a free-lance author, now he is cultural editor of Globus, the main news-magazine in Croatia. He was a co-founder of the literary magazine Fantom slobode. He has published:Anastasia, a novel (2007), and Kavice Andreja Puplina, a collection of short stories (2002). He edited 22 u hladu, an anthology of young Croatian prose (1999). For his debut novel Anastasia, he received the literary prize ”roman@tportal.hr" (one of main prizes in Croatia) in 2008.



In the tram

 

Hey, man, lissen to this! I'm in the tram today, sittin, mindin' my business, an' there's this old hag next to me, eyeing me from above, spott'd me way back on the station, zero'd in on me through the window, an' she's standin' there, loomin' over me, like, spookin' me to stand up. Me, I ain't payin' attention, like, interest'd in night life, I gaze thru the window, it's 6 fuckin' ay-am, like, nobody in fuckin' sight. She mutters, she coughs, all the time stuck to that bar at the exit, middle of the car, right next to where I fuckin' sit. So, the stops go by, people crowd in, push her aside, but she's just kinda standin' there, like a log, not backing a fuckin' inch. I think to meself, just you stand there, no fuckin' way I'am movin'. An' she's, like, fat'n'bearded, that shoppin' cart trailing after her. So, people come in, people get out, pushin', pullin', an' then this geezer – a suit an' a tie, a fuckin' gentleman – enters the picture and goes, like: "Are you getting out now, ma'm?" The hag says, like, "I ain't". An' he goes, check this out, he goes: "What the fuck've you been doing at the door for the last five stops, then?" Y'know, I fuckin' scream'd. The bat then goes babblin', like, the kids today and all that crap, good for nothing bunch and so, when a drunk right behind her goes: "Yeah, yeah, if it wasn't for those kids, lady, you'd still be writin' Cyrillics!" The hag, like, under fire, goes crazy, red as a crab, breathing hard, can't speak for shit. She turns, says: "You'd be better off making babies at home, than wobbling around here drunk". And the drunk goes at her: "A' least I still can, an' you wouldn' be spittin' poison all over us, either, had' ya done your share, back when ya still could." Like, man, a parade, a madhouse, people grinnin', laughin' like hell. And now comes the best bit. A guy enters at a stop, smells like a ticket controller from a mile off, no mistake. Fuck if I care, still have my army ID, like to see him give me trouble. Doors closing, like, let's see those tickets, please. The hag starts diggin' in her bag, the tram takes a left, the hag hits the man, him standin' by the exit. And the drunk goes: "Now y' wanna? T' late for babies now?" Everybody freaks, rolls on the fuckin' floor, tears burstin' from laughter. The fat cow, can you believe it, I'd do her right in the head, no mercy, goes: "Listen, ask him for the ticket", points at me, fuckin' stupid bitch, what've I ever done to you, fuckin' cunt, what d'ye care if I have a ticket or not. The controller, like, gets the picture, saw right through her, an okay guy, goes: "Sure, sure, right after you show me yours" and winks at me, like, he knows what goes down. The bitch fumbles, gropes around the bags and the drunk behind her says: "Don't lissen to 'er, mister, she ain't got no ticket, tries to fuck ya over. Show no mercy." The hag says to the ticket man: "And him, too, ask him! And the likes of him, taking a free ride, not me" and she starts spittin' poison again, like, she's fuckin' impaired a ninety percent invalid, sick and all that shit. And the drunk goes: "Arrest 'er, b'hind bars with 'er. Not to fuck wi' us, honest folks, early inna mornin', damn'd bitch. Should've stay'd home, if she's a fuckin' invalid!" Believe it or not. A fuckin' live show, fuckin' stand-up comedy, I'm tellin' ya!

 

 

The Storm

 

And, 'bout the war. The Storm*… Much as I hate previous actions, this was heaven. Man, like, felt like last men on earth. You wander 'round, doin' nothing, jerkin' off, gettin' hungry – you hit the market, the chemist's – getting' thirsty – a carton of brandy from some bar. If it's not open, you smash in the window, breakin'n'enterin', no questions ask'd. Like, no trouble at all, peace and quiet, nice weather today, I'm tellin' ya, a fucking pastoral. You kinda get his feeling inside, like, you know you're winnin', not like before, not like in ninety-one. Everything's there, you find a shop, grab a Coke, gulp down some, throw the can into the glass window, see if you care shit. I'm tellin' ya, I'm pickin' some gum and smokes around a shop there, Mile comes in, y'know the guy, dress'd like a policeman, fillin' up his own pocket like I do mine. I'm starin' at him, dinna get it's him at first, and he goes, like "Hey, hey, Zendra, whacha doin' here?" What I'm doin' there, fuck, if it's not obvious – I went shopping, took a wrong turn. He goes: "Take it, grab it, ain't gonna last forever!" Weird times, it's what I'm thinkin', me an' the cop stealin' together. Or, take this pharmacy, clean windows, it's almost a pity to smash them. I go in, everything's fresh scrubb'd, smells like a fuckin' virgin hump. No kiddin', just like it! I hit the till, take their funny money for souvenirs, dig thru the drawers, find, some, whassa word – inhalators. I take one, later I go back – it's quite okay to breathe that shit – but no luck, some fucker took the whole box. And then again, you go thru the shops, like childhood all over again… Jaffa cakes, that old brand of potato chips, those yellow ones, y'know, the originals, then those smooth candies with chocolate inside, I'm standin' there, thinkin' what a fuckin' idyllic scene it must've been, before we came. You look at those houses, three days ago people liv'd there, found a diary of a thirteen-year-old chick, she was hot for some Dario. But fuck, what can'ya do, it's war, and all. It's bad as it goes, but I gotta admit, got a payback for all the shit I took, all those past actions. Wish'd we'd stay a day or two more. Summer, my man, joy, I blew my vacation that year, but the fuck I care, was better there than on the fuckin' seaside! Like, y'sleep in some house, get up in the mornin', get your ribbons, drink coffee and off for a stroll. Found a moped under hay somewhere, messed with it and it came alive, did nothing but drive round all day long. And the weather, like, sheer heaven, warm, sunny, the best part was a shady, straight road, on full throttle, like, But, dad, we go eighteen miles an hour. So, you roast baby lambs, can't get any better. Not like over there, over Dubrovnik. I mean, what the fuck we went there for, God knows. Nothing but rocks and rumble. Like, where the lava flowed, there's a road, the rest is a fucking stone garden, no way you can walk straight, whole day long you squat on the spot. Days're hotter'en hell, nights a freezin' nightmare, you drink, you smoke pot, while the rookies keep guard. OK, like, I done that, too, but fuck the guarding, the state I was in. You tie yourself to the pole so the wind don't blow you the fuck away, and you nap. Wake up to wake up the next one to keep watch and go back to nappin'. But, fuck all that: it's rainin', the tent's leakin' water, like, it's even worse, all of it pourin' down the same spot. Y'see, when I think of that, I mean – no fuckin' veteran paycheck'd cover that shit… I mean, fuck it. Anything'd do now. And they say the last war was three times as bad. Come off it, man.
_________________________
* Military action of croatian army in 1995.

 

Translated by Tatjana Jambrišak

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg