proza

Elvis Serdar: Lift

Pitur na bolovanju, strojobravar po zanimanju, sudionik Domovinskog rata, kandidat za općinskog načelnika (trenutak psihičkog rastrojstva, veli) pisati je počeo pod utjecajem Bukowskog i njegova “Bludnog sina”. Trenutačno je, sve u jednom, muž, otac , kralj.



                                                                  L I F T

Moje ime je Viktor, i ovim putem svečano objavljujem gradu i svijetu, selu i mojem haustoru da sam neprekidno pijan već jedanaest dana. Povratim pa opet pijem. Čistim za sobom pa opet u krug već jedanaesti dan. To ja slavim jer me je nakon deset mjeseci i dvadeset i tri dana zajedničkog život napustila Antonija. Nije joj prvi put, ali sad je sa sobom odnijela one vražje hladnokrvne ribice s pripadajućim akvarijem, a primijetio sam da u wc-u nema tampona. Divna je to bila žena, nitko nije tako kvalitetno znao naručiti pečenog odojka iz obližnje pečenjarnice kao ona, a poseban joj je specijalitet bio donijeti dvije porcije graha s kobasicom. Vrhunac kulinarskog umijeća joj je bilo spržiti tri jaja, a da ni jedno ne završi na štednjaku. Pranje i čišćenje njoj su strani baš kao i meni sjevernokorejski nuklearni program, ali se zato jebala ko luda. Domaćinstvo sjedni jedan, ali zato seksualni odgoj i aktivnosti čista petica.

Antonija je sitne građe, malena, vižljasta, ali s finim instinktom za seks. Do danas nisam razmišljao da li je njoj taj dar podarila majka priroda, ili je vještinu stekla iskustvom ili se  čak zbog svog prosječnog izgleda morala dodatno truditi da zadrži željenog muškarca. Antonija ima tanke usne, ali ono što je u stanju napraviti s njima je pravo ludilo koje zaslužuje svaki muškarac. Njene sise su taman tolike da je možeš razlikovati od muškarca, ali ja sam te sise volio u svojim ustima. Sve sam ja imao s njom, sve ono što se radi pod plahtama ali i drugdje, bez tabua i ograničenja. Mašta nam je radila svašta i bili smo prvaci seksa u gradu. Istina Bog imali smo samo jedno ograničenje, točnije ja. Valjda joj je nakon prvog seksa bilo neugodno da mi postavlja uvjete i limite zbog čega mi je bez zadrške prilikom sljedeće predigre rezolutno rekla: „To mi u guzicu nećeš gurati.“ Nisam imao primjedbi, analno mi nije neki gušt.

I sad se ona htjela udati i ostale bla bla ženske priče, bijela vjenčanica, djeveruše, zavjese, posebne šalice za mlijeko, posebne za čaj, fikus u dnevnoj sobi i nove boje zidova, još vražjih ribica u akvariju. Ma daj mala sjaši, ostavi me tih sranja. Popijem nekoliko votki, i džinova, ispovraćam se, izvrijeđam ju, ona odmah pusti suzu i pobjegne. Kao u stilu, hormoni joj rade a godine prolaze. Valjda je pritom mislila na mladunčad, ko će ga znati. Da je žena dobra i Bog bi je imao. I tako sad se gledam u ogledalu i nadam se da ću s razinom alkohola ispod 1,5 promila uspjeti pošišati dlake iz nosa a da pritom ne probijem sinuse. Spremam se već dva dana da koliko toliko normalan dođem kod moje stare da mi „posudi“ koju paru. Morati ću odslušati njen monolog o bezrazložnosti mog života i kako bi se trebao okrenuti Bogu i da se s molitvom vratim na pravi put. Sve to za jedva sto eura ili u boljoj situaciji cijelih tisuću kuna.

U jedanaest napuštam stan, šesti kat, oči crvene, svjež zadah iz usta, brada od dva dana, u krvi 1.1 promila alkohola, na rukavu jakne masna mrlja. Ulazim u lift, dotrčala i susjeda. Osamnaest godina, crvenokosa, bomba, minica, meka i topla, guzica san snova, slušalice na ušima. Pretvara se da me ne vidi. Pritisnula je nulu u liftu. Lift je mutav, ne odgovara na izdanu zapovijed. Ona nervozno ponavlja radnju, nokti su umjetni. Svježe oprana kosa joj pada na lice.

Da je nogu i kiselog kupusa – govorim na glas.

Skida slušalice. Meni ste nešto rekli – pita me. Ponavljam joj. Da je nogu i kiselog kupusa - kažem glasnije.

Udahne, sise joj gledaju u mene. Sekundu zastane pa s prijezirom odbrusi. I tvoje praseće glave.

Lift i dalje mutav. Ona izlazi, ja za njom. Šest katova puta dvadeset i dvije stepenice. Htjela bi koračati brže, štikle joj ne daju. Njena guzica na dva metra od mene. Ljuta je, ja napaljen.

Mala oprosti. – kažem joj. Peti kat. Koje noge čovječe.

Mala, može ruka pomirenja. – kažem glasnije. Ona ne reagira, trza na mene ko musliman na slaninu. Četvrti kat.

Mala – opet ću ja.

Odjebi konju.- odgovori ljuto. Kako konj, rekla si mi da imam praseću glavu. – hoću ispasti komičan. Ono što je Antonija nazivala TO je oživjelo, i sad mudrujem kako ga usmjeriti s glavom prema gore. Treći kat.

Hvatam dah, ne brojim stepenice. Gledam joj u guzicu. Zašto se ne penjemo nego spuštamo. Koji bi to slika bila, ona nekoliko stepenica ispred mene, a njeni me guzovi svakom sljedećom stepenicom pozdravljaju a ja brojim… lijevi guz…desni guz.

Oprosti, mala. - Ponavljam joj.

Daj, susjedi smo. Nemoj da imamo ratno stanje zbog lošeg odabira rečenica. Drugi kat.

Na brzinu guram ruku u gaće i TO namještam da stoji  po pravilu struke.

Dobro, oprošteno ti je. – rekla je tiho bez pokazivanja želje da me pogleda.

A ruka pomirenja. – uporan sam ja. Polako zastaje, gubi dah, njena mi je guzica sve bliže. Zaustavila se, i ja. Osjećam njen dah, toplinu. Pružila mi je ruku, znojna je.

Nadošla si, mislim se ja. Istu ruku kojom sam ga namještao prije koju sekundu ona sad drži u svojoj ruci. Možda je približi licu pa je čak i pomiriše.

I dalje si konj. – rekla je. Čini mi se da sam vidio smiješak. Mala je vruća, malo trošena. Jebem ti votku za doručak. Nastavljamo dalje niz stepenice. Prvi kat. Opet je na dva metra od mene, ostalo je još petnaestak stepenica. Lijevi guz…desni guz…

Hoćeš li biti moja kobila? – pitam je. Ubrzala je korak, na izlazu je iz zgrade. Danje svjetlo mi ubija oči. Ona je savršena. Skreće lijevo.

S tobom se stvarno ne da razgovarati. Puši kurac. – rekla je bez da me pogledala.

Sunce me ubija, ona je sve dalje od mene. Njen miris mi je u nosu. Nadam se da i ona nosi moj miris…ha…ha…

Šest i dvadeset popodne, sumrak. Vraćam se u stan, lift i dalje ne radi, palim svijetlo, brojim stepenice, noge mi teške, u glavi uragan, blizu sam dva promila i sa jedva tristo kuna u džepu. Jebi ga za ručak je opet bila votka. Trideset šest, trideset sedam… strah me da ne sretnem malu. Njena stara bi mi mogla oči izvaditi. Pedeset dva, pedeset tri… Njih dvije žive same. Stara joj je rastavljena, hoću još jednu votku. Ciljna ravnina, na vratima papir, format A4, rukom ispisan. Svjetlo se ugasilo, vraćam se nekoliko koraka unazad, blizu sam vratima male. Palim svijetlo, stojim pred svojim vratima, osjećam njen miris. Čitam.

Konju, pizda ti materina. Sanjam te od kad sam prvi put protekla, od kad sam postala žena. Zbog tebe su mi svaku noć ruke među nogama već pet godina. Imao si me na sve moguće načine, imala sam te na sve moguće načine. Nitko nema takav jezik kao što imam ja, cijelog sam te imala, jebala i jahala. I ti konju, osvaneš danas i sjebeš mi snove i tražiš da budem tvoja kobila. Nemoj me razočarati 09…..

Skidam papir, otvaram vrata. Tražim votku, svjetlo iz hladnjaka osvjetljava kuhinju. Uzimam mobitel, zvoni, mala se javila. Nadam se da si dobar. – rekla je.

Minutu kasnije ulazi u stan. Nudim joj votku ona mi uvaljuje jezik. U čudu sam, valjda mi neće izvaditi krajnike. Gura me svojim tijelom, ja gorim, skida mi jaknu s masnom mrljom na rukavu. Savršena guzica u mojim je rukama, mala me grize.

Nisam se istuširala. – rekla je u pauzi između dva ugriza na mom vratu. Ja šutim, međunožje štrajka. Zajašila me. Mala se žuri, brza oko svega, valjda me neće progutati. Trapava je, ima dobru volju, ali prakse joj nedostaje. Izvija se bez veze, zabacuje glavu, trza se pomalo bolesno. Trudim se dovesti ju u normalne vode. Ona bi TO u sebi. TO je za ne prepoznati, odbija radnu obvezu. Pljesnem je po guzici. Ona ne reagira.  Ponovim snažnije….

Zvoni mi mobitel. Antonija je.

ANTONIJA vrištim u sebi. Vrati se, njenu super guzicu i čvrste sise skupa sa brdom karamela mijenjam za tebe. Mala se izvija, mobitel zvoni, a ja se ne mogu javiti.

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg