poezija

Frane Marčelić: Oko otoka

Frane Marčelić (1983.) živi i radi u Preku na otoku Ugljanu. Dosad je objavio nekoliko pjesama u „Zarezu“ i „Agonu“. Svira u post-punk bendu „Lice mista“.



Oko otoka, maj 2015.

*

Noktima jedem zemlju kao ljude, predano i bespomoćno na koljenima kopam. Jedna jama, tanka izgrebana koža, jedna jama, tanka kora sna.

*

U što me poklanjaš. Gomila sam i volim usne. Je li odgrizao ranu. Nikada neće preboljeti. Zapomaže i hoće osvetiti, muhe se zalijeću iz prostorije u prostoriju. Gdje svjetlost kuha, nema isprike. Tvoji ljudi, gdje su.

*

More je slano. Slano je sunce, sunožan skok u mokro, slano definirano kemijskim procesom uskrsnuća pare, prelazak iz oblika u vjeru. Para koja ostavlja svoje dijete,  u slano donje sirotište. Slana religija, sustav kao preslika ideje, predbračni seks. Svaka riječ koja naslućuje slovo s, naslućuje suprotnost, mokro postavljeno na nepoželjno plavo mjesto slane rečenice. Slano nitko ne soli, zašto.

*

Ljubav je kao pijesak na skorupu. Kad je topla pluta na mlijeku, ako se ohladi utone u nešto nestabilno i meko skupljeno u jastuk, crni svemir što beskonačno prelijeva oči iz vode u vjetar. Samoglasnici, glasnici samoće su beznačajni. Dok vani kiša diše i pokušava ugušiti sunce po kupama, kapi se pretvaraju u slova i. I kaplju.

*

Tko lomi riblju kost, umre i slomi nasumično bodljikavi grijeh u pijesak. Slomi vodu ugušenog krista, kao kist. I kroz rebra, krhki propuh smolom ucrta godove, znakovni autoput nijemih. U vodi mrtvi jedu kostimiranu noć, izmisle vino i pazvukom izmrve kišu. A pustinja sama, topla poput meda, užegla je lovina sunca. Tko umre, stopama vidi.

*

Noć kuha ručak. Spreman kao zapovjednik bojne brojim glave, hohštepleru. Otpustila si konce, yoga dragi moj noktu, sjeno potrubi trepavicama, nemoj otrovati brojeve, oni dišu.

*

 

Niz jutro pasirana nedjelja riga vjetar raširen poput izmorene kurve. Protječe kao glečer, kao zemlja u koju putuju nježni i hladni. Šest dana uspostavlja se poredak. Sedmoga se ljubi dodirom nosa i obuvenim blatom odlazi, mjesecima klizi po nogavici kao relikt defilirane prošlosti. Previše ljudi, previše. U sljedećem stoljeću biti će mrtvih.

 

 

Izlet prirode

*

gdje nastane šator, nestane polegnuta

sioux.

prevrat i dine,

oči.

iz oblaka para

dimi.

*

gušterica želi toplo.

izlazi iz trave, na kamen.

dijete je ugleda.

kaže, na suncu se nitko

ne sunča.

kanader tamo pljuca

usisano more.

*

uz vatru, na štapu probodeno

meso. sprešani

život u jednu riječ

nabijen.

kao misno slavlje pripiti

čekamo.

*

sjene nalijepljene

na lica sjena.

preliveni hlad

u utočištu toplih

i sigurnih.

*

voda

vodi ljubav.

uvijek kao prvi

dodir. prepisuje me

kao ratna poezija

u bodove pokvarenog

šila. kao

indijanci.

*

U trenu ispod

sna

ne znaš da pred tobom

valjak gura

asvalt i printa

cestu,

i ti

proliješ ljeto

u naglo sutra

ili

mol prošlosti

*

gdje nestane šator, nastane

vrijeme.

bezuvjetna krnja

relikvija, moja noć,

mjesec.

 

 

o nama

Nagradu Sedmica i Kritična masa za mlade pisce dobila je Marina Gudelj

Pobjednica ovogodišnje Nagrade Sedmica i Kritična masa za mlade autore je Marina Gudelj (1988.) iz Splita.
Marina Gudelj nagrađena je za priču "Lee".
U užem izboru Nagrade za 2017. bili su: Alen Brlek, Katja Grcić, Marko Gregur, Marina Gudelj, Mira Petrović, Iva Sopka i Ana Rajković.
Ovo je treća godina Nagrade koju sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Marina Gudelj: Mi smo generacija koja je dobila ostatke neke ranije i uljuljala se u pasivnost

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

proza

Elena Ferrante: Genijalna prijateljica

Romani Elene Ferrante s razlogom su postali svjetske uspješnice i jedan od književnih fenomena ovog desetljeća, kako po odazivu publike u različitim zemljama, tako i po sudu kritike.
"Genijalna prijateljica" – prvi je dio romaneskne tetralogije o Eleni i Lili, pronicljivim i inteligentnim djevojkama iz Napulja koje žele stvoriti život u okrilju zagušujuće, nasilne kulture.
Ovdje donosimo uvodna poglavlja romana, a knjigu u cjelini - što preporučujemo - možete pročitati u izdanju "Profila".
Roman je s talijanskog prevela Ana Badurina.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

poezija

Ognjen Obradović: Oticanja

Ognjen Obradović (1992., Užice, Srbija) diplomirao je dramaturgiju na FDU u Beogradu, a trenutno je na poslijediplomskom studiju Teorije dramskih umjetnosti, medija i kulture na istom fakultetu. Izvedene su mu drame i radio drame: Nedelja: juče, danas, sutra (2013., BDP), Put u Lisabon (2015., Radio Beograd), Da mi je da spustim ovu suzu (2016., Radio Beograd).
Donosimo nekoliko pjesama iz zbirke poezije Oticanja (2016.), za koju je Obradović dobio nagradu Mladi Dis.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg