poezija

Srđan Gagić: U sumrak

Srđan Gagić rođen je 1988. u Bosanskom Novom, a živi u Beogradu. Autor je knjige pjesama Deca u izlogu, nagrađene na Ratkovićevim večerima poezije 2014. godine, kao i panorame najnovije generacije pjesnika 'bhsc' regije Meko tkivo: izbor iz nove poezije regiona, koja u listopadu izlazi u izdanju Kluba A-302 Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Sarađuje sa časopisom za južnu slavistiku Balkan Express iz Zagreba i portalom blacksheep.rs.



 

Iz ciklusa U sumrak

 

 

reči su male neprovetrene sobe,

mračne sobe u kojima se rastavljamo na tkiva.

 

nismo mi naivni.

samo se ukiflimo kao matore mačke,

ispod niskog plafona zamislimo da je toplo,

razgorevamo poput naših dvorišta.

 

ko zna do kad ćemo ovako:

sve se očas promeni

ili smo samo tako čekali,


a nikad nije došlo.

 

naše mesto moglo bi biti bilo gde:

naš beograd zagreb sarajevo sever

mali klimavi krevet.

 

nisu mesta ni mirisi

ono s čime se suočavamo.

na suprotnim krajevima mutnih

ispucalih puteva,

među ljudima, stešnjeni

među nogama velike umorne kurve


mi, mrtvi zameci

moramo se sresti.

 

majke su govorile:

ljubav. jebanje. rastanci. ljubav. rastanci. rat.

između sirupa i vitamina

 

rastanci. rat.

 

nije to naše: do kraja samo

sećanje velike vatre i vazduh

što se noću zgušnjava.

 

poneka ogoljena misao o umiranju,

potomci koje se nisu rodili

u inat nama

i nama u korist.

mi smo tu da sanjamo

smrvljene pretke, da nas sustiže

nasilna smrt u vrhovima prstiju,

u genitalijama da se samorazumevamo


bezbožni.

da budemo ništa

ili tek manje od toga

onako kako su želeli,

 

oni pre nas.

 

 

 

 

dosadni, dugi pogledi sugrađana

čine nas pogrešnim. 

izdaju nas ruke i jezici.

neodrživost u njihovim redovima.

 

tihe odbrane idu kroz krajnike,

a mi ih imamo viška.

 

kad je nigde nikog svlačimo uverenja,

to je pozicija kojoj se vraćamo.

možemo se praznog čela malo voleti

malo potisnuti ono što ostaje napolju.

 

svet se zagluši, prste gurnemo duboko u lobanju,

kad sklopimo oči nestaje predumišljaj posle zločina.

tu su ljudi koji za nama neće plakati:

 

ne bismo ni mi za njima.

i opet,

sve dolazi na svoje.

 

 

 

preko jastuka vidimo nebo u prozorima:

svetlosti više nema

ni u srži naprslih plodova.

 

vidiš,

iz napetih trbuha žaba,

iz ispucalog tela smokve,

da je život kao veliki mehur,

gnojan plik ispod tvog kapka,

mamin zaobljen stomak

sekret, sukrvica,

krasta.

 

da se zamotaš u pašmine i toge,

napraviš vigvam od podlaktica,

ne možeš sakriti nabore i pege.

iscurela bi ispod ivica,

ulila se u svoje pukotine.

vreme tu ne može ništa

značajno promeniti.

 

danas je, kao i juče,

prvi dan ostatka života.

 

 

 


svanulo je na drugom kraju sveta.

znamo to drugim očima

znaju majke šta im raspinje trbuh,

vole se u svojoj tiraniji.

 

sve ovo sami smo stvorili:

pred nasrtajima naše golotinje

nastao je svet.

 

reč: stvar. uzdah: vetar.

flora iz snošaja.

 

zemlja je tvoje rebro.

 

samo su naše duge

svađe stvorile ljude,

grad, slivnike, dalekovode,

strme i štetne ulice i izloge

u kojima nestaju deca.

 

samo kad ćutimo

možemo misliti sreću,

osetiti da ništa nije stvarno,

 

izgubiti se kao sve.

 

 

uvek je negde kiša po vodi

 

uvek je negde kiša po vodi

u koncentričnim krugovima.

uvek su negde ljudi koji se smeju

našem tromom poniranju.

 

prsti su brazde u koritu sveta

epitelima hranimo ribe

krljuštima šaka

grabimo sunce i dišemo:

kako smo sami, kako smo prostor.

 

goli ljudi uvek imaju terase

i kad je vazduh suv i hladan:

gledaju svetlost u oči

bledi kao svaki poslednji

drhtaj pred spavanje.

 

gledaju svetlost u oči

kao pred strahom i željom,

goli ljudi ostaju na njima.

 

mi smo more i stratus:

da imamo adrese ne bismo bili

dvopolni i srećni.

 

ne bi nam se smejali što u preponama

nosimo brodove, što nas nema

u idiomima i frazama.

 

 

 

genealogija

 

znamo od koga smo nastali

još od prvog sisanja,

preko izdaje.

ni krv ni meso nisu sporni.

 

sasvim je nevažno kako smo

bili deca.

to ništa ne dokazuje,

ne smiruje nas vreme.

 

pitanje je samo gde ćemo se

zaustavljati. kome će naše

telo.

 

sve je manje-više na stepenik razdaljine

do onih koji nas zauvek porađaju,

prenose pouke i  nasledne bolesti.

 

možeš prepišati do njihovog lonca:

odrastanje ili prepoznavanje zaprške.

uvek je komad mesa uvek suvo cveće

muve na stolu.

 

uvek dovoljno daleko

od svega što bismo želeli

za druge i nas.

 

srčemo predstave iz polupanih tanjira

toliko nevini da bismo umeli da recikliramo

sebe u sebe i nazad.

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg