proza

Nikola Nikolić: Atakama

Nikola Nikolić (1989.) studira politologiju i živi u Podgorici. Objavio je romane "Čvor" (Studio Mouse, 2011.) i "Meandar" (Nova knjiga, 2014). Piše kratke priče i eseje.



 ATAKAMA

 

Sunce prvo obasja čudne objekte na vrhu Sero Paranala. Na platou uzdignutom usred pustinje Atakama pomaljaju se Antu, Kuejen, Malipal i Jepun, teleskopi koji pripadaju Evropskoj južnoj opservatoriji. Nebo nad najsuvljim mjestom na Zemlji tokom čitave godine oslobođeno je magli i padavina. Kroz kristalnu čistinu zraka ogromni okulari posmatraju ekstrasolarne planete, zvijezde koje bojažljivo kruže oko crne rupe u središtu Mliječnog puta, tragajući za istinama o nastanku svemira i vanzemaljskim životom. Nebo je noću poput zgarišta prekrivenog svjetlucavim injem. Iz teleskopa izrastaju zraci boje ćilibara, koji pomažu sistemu adaptivne optike da otkloni smetnje u slici nastale usljed atmosferskih uticaja. 

Sjenka polako kopni ka kotlinama skrivenim među uzvišenjima. Kada njena ivica dopre do samog podnožja, svjetlost otkriva pogurene prilike koje liče na oživljene stijene. To su žene koje kopaju. One stižu u pustinju još kada prvi zraci nagovijeste dolazak novog dana, a potom satima lopaticama razbijaju tvrdi sloj slanog zemljišta i ukočene lave. One tragaju za ostacima svojih očeva, muževa, braće i sinova. Za vrijeme diktature Augusta Pinočea, leševi političkih protivnika bacani su širom bespuća Atakame. Od njih su ostale samo izblijedjele fotografije i sjećanja žena čija lica je godinama gužvalo pustinjsko sunce.

Oko podneva Konstanca podiže svoja izranjavana koljena sa tla. Briše znoj sa čela, pije posljednje gutljaje vode iz čuturice i ponovo namješta maramu na glavu. Baca pogled na vreću, a onda je uzima. Čeka je uspon od stotinak metara. Tada joj lopata služi kao planinarski štap. Koraci po bezvodnoj zemlji ostavljaju za sobom hrapav zvuk. Ona polako napreduje u cik-cak putanji, ne osvrćući se nazad ka udolini kojom gmižu svjetlosni odsjaji. Pred njom se uzdižu crni obrisi teleskopa. Na padinu bacaju kvadrate spasonosne sjenke.

Stiže do vrha nasipa i naslanja se na zid jedne od pomoćnih zgrada. Oko sebe ne čuje nikakve zvuke. Tiho se spušta na kamen, pa ponovo osluškuje. Izviruje iz sjenke i podiže glavu – sunce je u zenitu, ni ovog puta nije zakasnila. Uskoro će začuti njegove korake.

Ruben se pojavljuje iza posljednjeg teleskopa. Hoda krivudavom trakom hladovine. Bijela košulja kratkih rukava, podvrnute bež pantalone, crveni kačket. Ponekad joj se čini da i on stiže iz grada, da uniforme u opservatoriji moraju biti nalik astronautskim. U ruci mu se presijava kožna torba.

„Dugo čekaš?“

„Ne, tek što sam stigla. Pomislila sam da kasnim.“

Saginje se i grli je, ne dozvoljava joj da ustane. Smješta se na betonski blok prekoputa nje. Crne oči posmatraju ga kroz iskošene proreze.

„Izgledaš umorno.“

„Sinoć je bila mala uzbuna, prava kiša meteora“, kaže on, mada ne može da se otme utisku da ona izgleda umornije nego ikada prije. Takva je bila samo onog prvog dana, kada ju je našao bez svijesti na ovom istom mjestu, kada je iznemogla tragala za hladovinom. Tada joj je spasio život. Otad ona svakog dana dolazi u isto vrijeme, da predahne uz novog prijatelja. A on najradije tako provodi polučasovnu pauzu.

„Evo ti, okrijepi se“, pruža joj flašu hladnog čerimoja soka.

Ona otpija gutljaj, pa zastaje. Zatvara bocu i neodređeno gleda po zemlji.

„Nešto nije u redu?“

„Ne nego...“, pogled joj klizi s njegovog lica i zaustavlja se na maloj vreći.

„Uspjela si? Našla si nešto?“

Konstanca ne odgovara. Umjesto toga, uz šištav zvuk udiše ogromnu zalihu vrelog vazduha i otvara vreću. Iz nje pažljivo vadi neki crni predmet. Polako ga polaže na zemlju između njenih i Rubenovih nogu. Od njega se odvaja nekoliko pepeljastih kamenčića.

Ruben prepoznaje oblik čizme. Vezice su iskidane, većina kopči je poispadala, a u otvoru nazire čvrstu sivu materiju.

„Ovo je čizma mog sina Hektora. Čizma i stopalo...“

Ruben čuje kako mu srce ubrzava. Kroz zaparu osjeća vonj natrule kosti, razaznaje njene tamnije i svijetlije nijanse. Ili mu se sve to čini. Pasja vrućina muti misli. Konstancini smežurani prsti blago dodiruju ostatke.

„Stani, kako možeš biti sigurna? Pustinja je puna kostiju. Mogu biti bilo čije...“

„Ne, pogledaj“, kaže ona mirno i ispod jezička izvlači parče požutjele tkanine. Rub je prošiven zelenim koncem. Povlači ga i steže drhtavim rukama, pokazuje krunski dokaz.

„Ne mogu pogriješiti. Ovo je njegovo. U tome su ga odveli.“

Neko vrijeme sjede u tišini. Sunce prelazi na drugu stranu i sužava im sklonište. Ona pognute glave okreće čizmu, on gleda ka izuvijanom horizontu. Skroz tamo, iza masiva, prostire se okean. Nebo je na toj strani nešto bljeđe.

„A šta je sa ostalim? Ima li još nečega?“

„Nema tu. Ili ja ne mogu da doprem. Možda je na nekom drugom mjestu, a možda ja ne kopam dovoljno duboko. Ko će znati. Zemlja je tako tvrda. Kao da ga ne dâ.“

Ona podiže čizmu, ljubi je, privija na grudi, stiska u naručje.

„Kad bi ova tvoja čuda mogla da se okrenu ka dolje, da mi pomognu, da ga kroz njih nađem“, kaže s osmijehom, dok joj zjenice talasaju u suzama.

Tog poslijepodneva Ruben je odustao od zvijezda i prihvatio se najzemaljskijeg posla. Zamolio je kolegu da ga odmijeni na dežurstvu, a potom se ušunjao u ostavu i krenuo niz padinu sa lopatom i motikom oslonjenim na ramena. Do posljednjeg sunčevog zraka Atakamom su se prolamali odjeci razbijanja okamenjene zemlje.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg