proza

Sophie Cooke: Don Grej

KIKINDA SHORT - Festival kratke priče

Sophie Cooke (1976.) nagrađivana je škotska spisateljica, autorica romana Kuća od stakla i Ispod planine.

KIKINDA SHORT održava se na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Na desetom Kikinda Short-u, održanom od 1. do 4. srpnja 2015. u Kikindi, Zrenjaninu i Beogradu, sudjelovalo je 14 autora iz 12 država.



 

 

Don Grej

 

Ne bojim se smrti. Nakon ovoga nema ničega: nema večne sreće u ovom porodičnom raju, svom od alpskih vila, naslikanom na koricama brošure koju mi je donela ćerka. Van sebe je pri pomisli na to da će njen preminuli roditelj ući u vatre pakla namenjene nevernicima i onima koji nose pogrešne dužine šorca za tvoje godine – nije htela da mi kaže koje su to godine prave. Tu negde ispod sedamdesete. 

Ono čega sam se najviše plašila je da ću izgubiti razum, pobenaviti. Ali sve je tako čudnovato jasno. Možda je u pitanju morfijum, osim što sam se od njega, u nekim drugim prilikama, osećala kao da sam uvijena u mekoću – ušuškana od sveta.

Sada sam dovoljno blizu da osetim. Svet se cakli kao da je ispiran u sirćetu. Marama na naslonu stolice blista. Nije mi čak ni svetiljka kraj kreveta uključena. Sve je to od svetlosti zore, i druge neke svetlosti što sve osvetljava iznutra. Marama je plamen sav od plavog i belog. 

Osećam se kao nekada sa devetnaest godina, nakon neprospavane noći. Kad te prođe umor, pa se osećaš duplo živom. Možda sam zapravo celoga života bila budna i sad je došlo vreme za spavanje, baš kad ga ja ne želim. Možda bih se drugačije osećala da ostavljam za sobom nešto savršeno i dobro što će mi obeležiti život.  

Nemojte pogrešno da me shvatite: ostavljam nešto. Pristojno sam bogata i imam valjano dete, koje i samo planira da ima decu, čak i u tim godinama, ako da Bog. Investirala sam u privatizacije u pravo vreme, odnosno čim bi kompanije pustili u prodaju, ako vas zanima kad je to. Međutim, treba vam novca da kupite svoje deonice, a vi ga možda i nemate previše. Ne izgledate mi kao neko ko ima ušteđevinu – za početak, ne biste smeli da budete u dugovima. Čujem da su medicinske sestre u velikim dugovima. 

Ja sam svu zaradu uložila u izdavanje nekretnina. Sada imam više od dvesta stanara. Izdajem dobroj sorti: medicinskim sestrama, nastavnicima – finim, pouzdanim ljudima. Ljudima kao što ste vi. I svi su mi stanovi odlično održavani. Nije u pitanju altruizam. Prosto ne želim da mi mnoštvo direktora prodaje navučenih na kokain uništava stanove. Ljudi poput vas lepo održavaju stvari.

Znate šta ostavljam svetu kao uspomenu na svoj život, zar ne?

Ostavljam Još Istog.

Moja ćerka – pretpostavljam da ste je upoznali – naslediće sve. Ja sam joj preživeli roditelj. Toliko sam dugo sama da mi se zajedništvo mog bračnog života čini tuđom uspomenom. Kao da se moj deo sreće desio nekom drugom.

Džil neće smetati da poseduje taj lanac stanova. Veruje u lagodan život, kao i u praštanje i Gospoda.

Moj muž je viđao osobe, često, noću. Lekari su to zvali „noćnim strahovima“ – priviđenjima.

Nikad mu nisam rekla da sam jednom i ja jednu videla. Stajala je u podnožju našeg kreveta. Trgao se bio iz sna, što je i mene probudilo. I tad sam je spazila, kako samo stoji i posmatra ga.  

Znala sam da je stvarna – stvarna poput vas što sedite tu odmah do nje. Ne, nije sada tu. Ali vi me na nju podsećate. Soba je puna odraza svetlosti, ali ne mogu baš da vas razaberem, ne mogu baš da razaberem šta o meni mislite. Verovatno i nije važno, zar ne? Svi jednom moramo otići, i kakve će onda imati veze da li je nagomilavanje udobnosti promenjeno ili ne? Za tu je promenu potreban bezdušnik. E pa, ja nikad nisam želela da budem bezdušna. Ja sam nežna, i sad sam stara.

Hoćete li mi reći da će sve biti u redu? Baš bih volela da to učinite, ko god da ste. Volela bih da kažete nešto

 

             

 

S engleskog prevela: Bojana Gajski

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg