poezija

Bojan Marković: Ostani u dodiru sa bolom

Bojan Marković (Užice, 1985.) autor je knjige Riba koja je progutala svet (Nagrada Mladi Dis, 2013.) Diplomirao je na Katedri za srpsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, a poeziju i esejistiku objavljuje u književnoj periodici.



 

izbor iz poeme America Salo, qui pro quo

 
• • •
 
džoni mi je dao modžo cvet, dao sam joj cvet,
nije se opirala, samo je pevala klistomora (alkoholisani falsifikator raja),
obgrlila sam džonija nogama, opravio sam dušu mojoj dragi i seme
mu je curelo sa auspuha u pustinju, prtljažnik i mrtvotelo u čaršavu
šerif lampi nasuprot nije video, ne vidoh, već madroporične obale u formi
vrućeg psa i lubeničastog srca ako kuca
vozimo se pustinjskom prerijom kroz mrak,
nekoliko hijena oslepe od farova, devojka i ja blazirani
svratimo na pumpu da utolimo glad, žalosno je
biti pijana lisica na nepoznatom, ili
suvonjavi kiosk u pesku uz glavu šarke,
ali ne zato što vrištimo jedno na drugo, ili se znamo kratko,
u bifeu, uz džuboks, kada je crna kugla bilijara praveći purpurnu rupu
upala u njen stomak, reče ubijala sam muža, a onda će
u opštoj tuči kuguara i korala osetiti bol u dnu stomaka
 
• • •
 
Ostani u dodiru sa bolom.
pronaći ćeš sumorni motel,
na nizbrdici leći ćeš
u krevet influence
ispred tropske palme, ležaljke − tapete.
sada nam neimenovano telo raste u decu
da stapanje čini distancu,
jer nisi više u-telu-kod-kuće
već drugo si nešto.
 
• • •
 
Ukoliko me raspodele u pakao, u uredno rezervisanu konc-komoru
sa identifikacionim kodom na rešetki da budem na uvidu nakon
večnosti, razumeću da sam tamo sopstvenom krivicom stečenom
u prvom osnovne što sam iz nehata ubio ostarelu kokoš koja je
možda i ognjena bila. Uhvatio sam tu ubogu kokoš, izolantnom
trakom obložio i zavrteo je do nesvesti, da omlitavi, obalavi stegu
u kljunu, ispusti boju na perju, na ringišpilu čiju osovinu gradi telo
moje da ruke ispravljeno stoje, i egzaktno vrteo je.
Najednom, tresnuo u beton, kroz zid, da od ognja ugledamo pisak
visprene luče, vatromet na zategnutom platnu kovačeve šupe.
Ukoliko tamo u susednoj sobi sretnem pegavog i ružnog Petra,
znaću da je tamo sopstvenom krivicom stečenom u ranoj mladosti,
što je sa predumišljajem razmazivao na beloj majici stotine svitaca
koji su možda i sveci sa oreolima bili, a sve zarad svetlosti, minorne,
navigatorske svetlosti.
 
 
 
kada u malenom stanu hodamo goli…
 
 
kada u malenom stanu hodamo goli
često vidimo njih dvoje, božanstva u kući,
ženu sa kruškastom sisom, protegnuti,
mršavca, i oni su takođe goli.
spravljaju napitak mizzere,
otrove za radničku kantinu.
zatim se pretvaraju u
minimiziranu furiju i devicu dogi poze.
vrte se na gramofonskoj ploči. iglo-čitač probada epi.
veprova seksualnost i slepilo uporedivo.
dođe bojadisano lice kao krletka i mačije rebro plafona
i reče mojoj svetlani: svetlana,
paralelne stvari…
… stvari… duboko govoriti… o… i gladi… i smrti…
i patrijarsima… i otečenoj spiralnoj krvi…
otok na fresci, zeleno
… azurno i antisluhist-mesto… diktatura gdegde,
i u kensingtonu.
svetlana ne razume
 
 
 
4428 / 20…
 
… mrtvački predeo.
prvo nebo oboreno duplira se.
ravnodušje zlatnih panorama.
ribolovci izvlače modre bebe-emigrante.
njihovo majušno telo nije nikada putovalo tako daleko.
žaba-vo prsnuće nad poljem srebrne kapi nemogućnosti.
ako te nešto poprskalo lepljivo i gadljivo
to bebe su čajne filter-kesice ispustile esencije sok.
dešumljenje miroljubive džungle koja je nudila
katarzu za smrt.
ako imaš diflektor preusmeravaš vazdušne struje
sa čamca na autostradu. ako nemaš diflektor upokoji se
u esencijalnu destilisanu kap tretirane stvarnosti.
…najednom te kroz teme i trak razvali
stalaktit i stalagmit zemljine brutalnosti.
u krvnom sirupu znanje poništava
i tu je sva civilizovana bol u zbiru, u konačnosti.
bol. epitaf. bol.: žiletom liz trebalo nije.
na svojoj sahrani vidiš povorki grbe.
tuguješ. već konfuzno misliš se ubiti.
posle pogreba povlače se porodice i biblije,
jedino mravojedi napreduju tebi u mraku,
jedino tebi kisnu kolači i vina.
koncept sna konačno.
 
 
 
UBIĆU SE KAO ARABESKA
 
 
Tvoj dimčić će proći kroz tvoje zube,
imaćeš ružan ali prpošan izraz,
sricaćeš: bol-bona, bol-bona,
misleći na sladost u jezgru koja se
razliva po bodljikavom jezičku.
Tada misliću na tvoju...
… skljokanu ruku u vodenu oblast.
Bićeš oprana kao divlja kruškica,
bićeš mini-val, noktom ćeš se raspadati,
voleću te. Pozlati tikvom večernje nebo
pred pobune srne zgažene u zagorju,
pobunu taksimetara, yugo-bundi
i stršljen-mladeža pobune.
Nagrni kožicu mladog čeljada,
stalno proguravaj prag osetila svog.
Pumpaj, pumpaj, da li bi, da li bi,
ubio se sa mnom kao arabeska.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg