proza

Cosmin Perta: Paprikaš

KIKINDA SHORT - Festival kratke priče

Cosmin Perța (1982.) rumunjski je pjesnik i prozni pisac. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Klužu, a književnost doktorirao u Bukureštu.
Objavio je zbirke pjesama: Zorovavel (Grinta, 2002.), Glineni stražar (Vinea, 2006.), Pjesma za Mariju (Vinea 2007.), Starac, božanstvena komedija (Charmides, 2009.), Bez naslova (Paralela 2011.)

KIKINDA SHORT održava se na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Na desetom Kikinda Short-u, održanom od 1. do 4. srpnja 2015. u Kikindi, Zrenjaninu i Beogradu, sudjelovalo je 14 autora iz 12 država.



 

Paprikaš

  

Od kada su počeli sa eksploatacijom gasa iz škrljica, žena, deca i ja smo se preselili u mirniji gradić u planini, gde nema drugog resursa sem drveta, onoliko koliko ga ima. Zauzvrat, trpimo hladnoću, glad, bedu i nepoštovanje drugih.

Da bi nam bilo lakše, morali smo da izdamo sobu jednoj studentkinji. Prostora ima, žena spava sa decom u dečijoj sobi, ja u svojoj sobi i studentkinja u svojoj. Problem je što se već par noći studentkinja ušunjala kod mene u sobu, zavukloa pod jorgan i počinjala da me mazi. Ja ništa ne radim, pravim se da spavam, ali kad više ne mogu da izdržim, bučno se „trgnem“ iz sna, a ona, u strahu da se moja žene ne probudi, trk nazad u svoju sobu.

Situacija je malo neprijatna i stvarno ne znam kako da se otarasim studentkinje, a da je ne uvredim.

Studentkinja ima mačku. Kada smo utvrdili da je moj sin alergičan na mačiju dlaku, nije bilo druge, mačka je morala da ode. Bili smo ubeđeni da će i studentkinja brže bolje otići ne želeći da ostavi svoju mačku. Kako da ne! Uzela je mačku da je baci kroz prozor. Jedva sam uspeo da spasem jadnu životinju iz njenih ruku kako bi je se oslbodio što prirodnije, bacivši je niz stepenice, a ne sa osmog sprata. Znaš, ja te volim rekla je. Ne, ne mačku.

Bivalo je sve kompikovanije i moja žena je namirisala nešto. Znaš, reče mi jednog dana, želim da te pitam nešto: Imam leš, koji bi trebalo iseckati, možeš li ti to da uradiš, molim te?

Da, naravno.

Uzimam leš iz plastične kese i stavljam ga u kola. Odlazim na vrh nekog brda, vadim alat: testeru, sekiru, noževe i dleto i krećem na posao. Sečem fino, od zgloba, stopala, noge, kolena, butine sečem na dva dela pošto su baš debele, sečem dlanove, razdajam laktove od ramena, ostavljam torzo i glavu i taman kada sam se spremao da odsečem glavu zapitao sam se: Ali zašto joj ovo treba? Zovem je. Pored mene polako prolazi čobanin sa ovcama, gleda me čudno, otpozdavlja sa dobar dan i ide dalje.

Alo, a zašta ti treba ovaj leš?

Jesi li ti zaboravio da sutra idemo u goste, ne možemo praznih ruku, hoću da ponesem paprikaš.

Paprikaš od ljudskog mesa...?

Drugog mesa nemamo, zar, uostalom, nije i to meso?

Pa jeste meso, ali ovo je kanibalizam. Mogla si mi reći, otišao bi do Arapa, uzeo bi jagnjetinu, nekako bi rešili to. Ovako nešto ne bi trebalo da se radi.

Od kojih para?

Pozajmili bismo, odnekle, ne znam, snašli bi se, a ne baš ovako...!

Pa hajde, pozajmi, da vidim odakle...I uostalom, meso od Arapa je gotovo, začinjeno, a znaš da deca ne vole njihove začine.

Ma daj, pusti, znaš da više ne stavljaju začine, sad imaju i neprerađeno, treba ih samo pitati.

Dobro, ti se onda pobrini oko toga, ali ako sutra ne budemo imali ništa, tvoja je krivica.

A šta da radim sa lešom?

Jesi li ga isekao?

Da...

Vrati ga nekako.

A ako me uhvati policija? Bolje da ga zakopam.

Ako bismo ga pojeli, ne bi mogli da nas uhvate.

Ma daj, sada mogu da te uhvate i ako ga pojedeš. Imaš izgovor, ako te pitaju kaži da je njegova poslednja želja bila da ga isečeš i zakopaš. Ako ga pojedeš, nemaš više izgovora.

Dobro, radi kako hoćeš.

Stavljam leš u vreću i idem kući. Tamo me čeka studentkinja. Laknulo mi je na trenutak. Pomislio sam da nije ona možda leš. Ne još. Pozajmljujem pare od studentkinje, kupujem jagnjetinu, spremam paprikaš. Već je pala noć, a kod nas u kući niko još ne spava.

Mene proganja studentkinja, žena proganja studetkinju, deca proganjaju ženu, ja proganjam ceo svet. Ispred zgrade mjauče mačka. Pet je sati ujutru i, baš kada sam bio na putu da zaspim i da sanjam odlazak kod tasta i tašte, čujem jak zvuk pada. Žena iziđe iz stana, naše dete potrča za njom. Pojurio sam za njima, kako bih ga zgrabio jer mogao bi, pospan, da upadne u prostor između stepenica. Ženu nisam mogao da uhvatim. Vraćam se u stan, tešim dete i uspevam da ga uspavam.

Kroz kuhinjski prozor vidim da sviće, magla se raširila po planini. Mirno je. U kući smo ja, deca i leš. Ni traga od žene i studentkinje. Nemam pojma šta se desilo, ali slutim. Svakako ne mogu ništa da uradim. Sedim za kihinjskim stolom naslonjen o ruku, oko mene magla, i pomislih da bi bilo dobro da izađim i zakopam leš negde oko zgrade pre nego što se probude ovi mlađi. Ironično, primetio sam da sam mogao da stavim još koje kilo luka u vreću, kako bi ugušio miris truljenja jer ako ga otkriju, bolje da ga otkiriju što kasnije. Do tad mogu da tražim azil.

Još malo, još malo i izlazi sunce, sa osmog sprata predivan je pogled na okolna brda, apsolutno predivan, oduzima ti dah .

 

  

Sa rumunjskog prevela: Irina Đuran

 

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg