proza

Cosmin Perta: Paprikaš

KIKINDA SHORT - Festival kratke priče

Cosmin Perța (1982.) rumunjski je pjesnik i prozni pisac. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Klužu, a književnost doktorirao u Bukureštu.
Objavio je zbirke pjesama: Zorovavel (Grinta, 2002.), Glineni stražar (Vinea, 2006.), Pjesma za Mariju (Vinea 2007.), Starac, božanstvena komedija (Charmides, 2009.), Bez naslova (Paralela 2011.)

KIKINDA SHORT održava se na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Na desetom Kikinda Short-u, održanom od 1. do 4. srpnja 2015. u Kikindi, Zrenjaninu i Beogradu, sudjelovalo je 14 autora iz 12 država.



 

Paprikaš

  

Od kada su počeli sa eksploatacijom gasa iz škrljica, žena, deca i ja smo se preselili u mirniji gradić u planini, gde nema drugog resursa sem drveta, onoliko koliko ga ima. Zauzvrat, trpimo hladnoću, glad, bedu i nepoštovanje drugih.

Da bi nam bilo lakše, morali smo da izdamo sobu jednoj studentkinji. Prostora ima, žena spava sa decom u dečijoj sobi, ja u svojoj sobi i studentkinja u svojoj. Problem je što se već par noći studentkinja ušunjala kod mene u sobu, zavukloa pod jorgan i počinjala da me mazi. Ja ništa ne radim, pravim se da spavam, ali kad više ne mogu da izdržim, bučno se „trgnem“ iz sna, a ona, u strahu da se moja žene ne probudi, trk nazad u svoju sobu.

Situacija je malo neprijatna i stvarno ne znam kako da se otarasim studentkinje, a da je ne uvredim.

Studentkinja ima mačku. Kada smo utvrdili da je moj sin alergičan na mačiju dlaku, nije bilo druge, mačka je morala da ode. Bili smo ubeđeni da će i studentkinja brže bolje otići ne želeći da ostavi svoju mačku. Kako da ne! Uzela je mačku da je baci kroz prozor. Jedva sam uspeo da spasem jadnu životinju iz njenih ruku kako bi je se oslbodio što prirodnije, bacivši je niz stepenice, a ne sa osmog sprata. Znaš, ja te volim rekla je. Ne, ne mačku.

Bivalo je sve kompikovanije i moja žena je namirisala nešto. Znaš, reče mi jednog dana, želim da te pitam nešto: Imam leš, koji bi trebalo iseckati, možeš li ti to da uradiš, molim te?

Da, naravno.

Uzimam leš iz plastične kese i stavljam ga u kola. Odlazim na vrh nekog brda, vadim alat: testeru, sekiru, noževe i dleto i krećem na posao. Sečem fino, od zgloba, stopala, noge, kolena, butine sečem na dva dela pošto su baš debele, sečem dlanove, razdajam laktove od ramena, ostavljam torzo i glavu i taman kada sam se spremao da odsečem glavu zapitao sam se: Ali zašto joj ovo treba? Zovem je. Pored mene polako prolazi čobanin sa ovcama, gleda me čudno, otpozdavlja sa dobar dan i ide dalje.

Alo, a zašta ti treba ovaj leš?

Jesi li ti zaboravio da sutra idemo u goste, ne možemo praznih ruku, hoću da ponesem paprikaš.

Paprikaš od ljudskog mesa...?

Drugog mesa nemamo, zar, uostalom, nije i to meso?

Pa jeste meso, ali ovo je kanibalizam. Mogla si mi reći, otišao bi do Arapa, uzeo bi jagnjetinu, nekako bi rešili to. Ovako nešto ne bi trebalo da se radi.

Od kojih para?

Pozajmili bismo, odnekle, ne znam, snašli bi se, a ne baš ovako...!

Pa hajde, pozajmi, da vidim odakle...I uostalom, meso od Arapa je gotovo, začinjeno, a znaš da deca ne vole njihove začine.

Ma daj, pusti, znaš da više ne stavljaju začine, sad imaju i neprerađeno, treba ih samo pitati.

Dobro, ti se onda pobrini oko toga, ali ako sutra ne budemo imali ništa, tvoja je krivica.

A šta da radim sa lešom?

Jesi li ga isekao?

Da...

Vrati ga nekako.

A ako me uhvati policija? Bolje da ga zakopam.

Ako bismo ga pojeli, ne bi mogli da nas uhvate.

Ma daj, sada mogu da te uhvate i ako ga pojedeš. Imaš izgovor, ako te pitaju kaži da je njegova poslednja želja bila da ga isečeš i zakopaš. Ako ga pojedeš, nemaš više izgovora.

Dobro, radi kako hoćeš.

Stavljam leš u vreću i idem kući. Tamo me čeka studentkinja. Laknulo mi je na trenutak. Pomislio sam da nije ona možda leš. Ne još. Pozajmljujem pare od studentkinje, kupujem jagnjetinu, spremam paprikaš. Već je pala noć, a kod nas u kući niko još ne spava.

Mene proganja studentkinja, žena proganja studetkinju, deca proganjaju ženu, ja proganjam ceo svet. Ispred zgrade mjauče mačka. Pet je sati ujutru i, baš kada sam bio na putu da zaspim i da sanjam odlazak kod tasta i tašte, čujem jak zvuk pada. Žena iziđe iz stana, naše dete potrča za njom. Pojurio sam za njima, kako bih ga zgrabio jer mogao bi, pospan, da upadne u prostor između stepenica. Ženu nisam mogao da uhvatim. Vraćam se u stan, tešim dete i uspevam da ga uspavam.

Kroz kuhinjski prozor vidim da sviće, magla se raširila po planini. Mirno je. U kući smo ja, deca i leš. Ni traga od žene i studentkinje. Nemam pojma šta se desilo, ali slutim. Svakako ne mogu ništa da uradim. Sedim za kihinjskim stolom naslonjen o ruku, oko mene magla, i pomislih da bi bilo dobro da izađim i zakopam leš negde oko zgrade pre nego što se probude ovi mlađi. Ironično, primetio sam da sam mogao da stavim još koje kilo luka u vreću, kako bi ugušio miris truljenja jer ako ga otkriju, bolje da ga otkiriju što kasnije. Do tad mogu da tražim azil.

Još malo, još malo i izlazi sunce, sa osmog sprata predivan je pogled na okolna brda, apsolutno predivan, oduzima ti dah .

 

  

Sa rumunjskog prevela: Irina Đuran

 

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg