poezija

Tino Deželić: Koračanje

Tino Deželić (1990., Zagreb) diplomirao je povijest i komunikologiju na Zagrebačkom sveučilištu. Očekuje izlazak svoje prve knjige.



 

Koračanje

 

i onda se probudiš

i vani je sunce i proljeće

i djeca

a svejedno je svijet prljav

i odeš u kafić

i sjediš za istim stolom

na kojem je sada jedna šalica

i konobar pere čaše i čudno te pogledava

i novčanik odlažeš na isti način

i iza tebe svira pikado koji ste nedjeljom igrali

i tako sjediš

i razmišljaš kako šutnja u dvoje

nikada nije bila ovako mučna

 

Utorak

 

sava je bila duboka i

to nije nikakva novost antropomorfnim plivačima

ponekad mi bude žao.

evaporirajuća masa bezlično

je nalik sebi.

stoji pod suncem uvjerena

da bulji visoko.

i već neko vrijeme ne vjeruje u Mi

i još uvijek se rasplače

kad vidi grafit s njenim imenom

i kažu

uvijek dio mene odumre

i kaže

umrem kad god vidim.

a ovaj madež ili brazgotina

lice totema nikada nije bilo ugroženije.

 

Lica

 

dugo smo ih uzgajali

ucrtavali na mapu

od nožnog palca do srca

pažljivo odlagali misli

u ladice za pohranu sjećanja

koraci bi katkada bili dani

redanja slova u slagalicu

i katkada bismo navukli zavjese

brzo disali

utrkivali se s jutrom

u opiranju gravitaciji

na kraju

sve što smo uzgojili

bili su podočnjaci

 

Dvorište                                                                                                            

 

na papiru je tiskanim slovima pisalo:

VELIKE RIJEČI

onda smo sjeli u krug oko vatre

razmišljali kamo odlaze

i hoćemo li moći preživjeti bez njih

 

Dokovi

 

na putu prema kraju svijeta

žonglirali smo kockicama

što su nestajale za našim koracima

i smijeh smo otrgnuli s lica

zbacili žute kapute s ramena

gutali smo danima

sve dok riječi nisu postale zaborav

a na putu za sobom nismo ostavili ništa

osim komadića duše

konačno

stigli smo

potpuno goli

i sjeli na rub

a tamo su nas dočekali

osmijesi i žuti kaputi

i mali je dječak recitirao abecedu

i blato je padalo otkrivajući komade neba

i tamo

pupak svijeta

 

 

Modrice

 

kažu

proljeće je

iznio sam tvoju stolicu

u dvorište na sunce

postavio one dvije velike igle

i šareno klupko pod nju.

da me dočekaš

kad se vratim, znaš?

samo ne pitaj jesu li mi dali jesti.

proljeće je

i ja vadim karte iz ormara

znak da pokreneš svoj tranzistor

i poljubiš me u obraz.

volio bih da nakon ručka

samo sjedimo.

ostavi mačke

ne čupaj korijenje

a od zajedničke tišine

otmi tek pokoji „dobar dan“

za znatiželjnog prolaznika.

proljeće je

kažu

vrijeme da procvjeta

tvoja soba

svijeće ću ja ugasiti večeras

ne brini

tvoje je samo

da ustaneš

iz groba

 

 

Kavez                                                                                                    

 

masnih brkova

reći će ti

ovo nije umjetnost

to nije poezija

to je populizam

da, baš tako

zvučat će poput političara

željni da istaknu jednu stvar

tvoju naivnost

 

kao da je

sloboda

bio tvoj odabir

 

 

Zidovi                                                                                                                            

 

prazan tanjur već danima stoji

na stolici pod krevetom

promatram kako

svi dijelovi tebe spavaju

do sada smo uglavnom hvatali dah

i dodirivali zidove

ja pišem kratke pjesme

ti slikaš prolaznost

nekada dane provedemo u gledanju

rat smo ostavili daleko iza sebe

i to je ono što zidovi nikako

ne mogu podnijeti

 

 

 

Tužno drvo                                                                                                                  

 

Nešto se tu skriva,

pomislio sam

kada je konačno otišla i ona

koju nikada nisam znao voljeti

ali koja me oduvijek tjerala da joj pišem.

Okrenuo sam broj one

s kojom sam je nekada davno prevario

i već istu večer došla je,

i mi smo legli zajedno,

probudili se zajedno,

gledala me ujutro,

a ja sam samo uspijevao razmišljati

kako bi iz tog pogleda mogle izrasti

 

tek jedne istinski ružne krošnje.

 

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Sven Popović: Ulomak iz romana 'Uvjerljivo drugi'

Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje –ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića.
Nakon Neba u kaljuži (Meandar, 2015.), Popović je ove godine objavio i 'Uvjerljivo drugi' roman (Fraktura) iz kojeg donosimo dio uvodnog poglavlja.

poezija

Vigor Vukotić: Geometrija kolodvora

Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

poezija

Josip Vdović: Zračna struja

Josip Vdović rođen je 1992. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest. Dosad svoju poeziju nigdje nije objavljivao.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg