poezija

Tino Deželić: Koračanje

Tino Deželić (1990., Zagreb) diplomirao je povijest i komunikologiju na Zagrebačkom sveučilištu. Očekuje izlazak svoje prve knjige.



 

Koračanje

 

i onda se probudiš

i vani je sunce i proljeće

i djeca

a svejedno je svijet prljav

i odeš u kafić

i sjediš za istim stolom

na kojem je sada jedna šalica

i konobar pere čaše i čudno te pogledava

i novčanik odlažeš na isti način

i iza tebe svira pikado koji ste nedjeljom igrali

i tako sjediš

i razmišljaš kako šutnja u dvoje

nikada nije bila ovako mučna

 

Utorak

 

sava je bila duboka i

to nije nikakva novost antropomorfnim plivačima

ponekad mi bude žao.

evaporirajuća masa bezlično

je nalik sebi.

stoji pod suncem uvjerena

da bulji visoko.

i već neko vrijeme ne vjeruje u Mi

i još uvijek se rasplače

kad vidi grafit s njenim imenom

i kažu

uvijek dio mene odumre

i kaže

umrem kad god vidim.

a ovaj madež ili brazgotina

lice totema nikada nije bilo ugroženije.

 

Lica

 

dugo smo ih uzgajali

ucrtavali na mapu

od nožnog palca do srca

pažljivo odlagali misli

u ladice za pohranu sjećanja

koraci bi katkada bili dani

redanja slova u slagalicu

i katkada bismo navukli zavjese

brzo disali

utrkivali se s jutrom

u opiranju gravitaciji

na kraju

sve što smo uzgojili

bili su podočnjaci

 

Dvorište                                                                                                            

 

na papiru je tiskanim slovima pisalo:

VELIKE RIJEČI

onda smo sjeli u krug oko vatre

razmišljali kamo odlaze

i hoćemo li moći preživjeti bez njih

 

Dokovi

 

na putu prema kraju svijeta

žonglirali smo kockicama

što su nestajale za našim koracima

i smijeh smo otrgnuli s lica

zbacili žute kapute s ramena

gutali smo danima

sve dok riječi nisu postale zaborav

a na putu za sobom nismo ostavili ništa

osim komadića duše

konačno

stigli smo

potpuno goli

i sjeli na rub

a tamo su nas dočekali

osmijesi i žuti kaputi

i mali je dječak recitirao abecedu

i blato je padalo otkrivajući komade neba

i tamo

pupak svijeta

 

 

Modrice

 

kažu

proljeće je

iznio sam tvoju stolicu

u dvorište na sunce

postavio one dvije velike igle

i šareno klupko pod nju.

da me dočekaš

kad se vratim, znaš?

samo ne pitaj jesu li mi dali jesti.

proljeće je

i ja vadim karte iz ormara

znak da pokreneš svoj tranzistor

i poljubiš me u obraz.

volio bih da nakon ručka

samo sjedimo.

ostavi mačke

ne čupaj korijenje

a od zajedničke tišine

otmi tek pokoji „dobar dan“

za znatiželjnog prolaznika.

proljeće je

kažu

vrijeme da procvjeta

tvoja soba

svijeće ću ja ugasiti večeras

ne brini

tvoje je samo

da ustaneš

iz groba

 

 

Kavez                                                                                                    

 

masnih brkova

reći će ti

ovo nije umjetnost

to nije poezija

to je populizam

da, baš tako

zvučat će poput političara

željni da istaknu jednu stvar

tvoju naivnost

 

kao da je

sloboda

bio tvoj odabir

 

 

Zidovi                                                                                                                            

 

prazan tanjur već danima stoji

na stolici pod krevetom

promatram kako

svi dijelovi tebe spavaju

do sada smo uglavnom hvatali dah

i dodirivali zidove

ja pišem kratke pjesme

ti slikaš prolaznost

nekada dane provedemo u gledanju

rat smo ostavili daleko iza sebe

i to je ono što zidovi nikako

ne mogu podnijeti

 

 

 

Tužno drvo                                                                                                                  

 

Nešto se tu skriva,

pomislio sam

kada je konačno otišla i ona

koju nikada nisam znao voljeti

ali koja me oduvijek tjerala da joj pišem.

Okrenuo sam broj one

s kojom sam je nekada davno prevario

i već istu večer došla je,

i mi smo legli zajedno,

probudili se zajedno,

gledala me ujutro,

a ja sam samo uspijevao razmišljati

kako bi iz tog pogleda mogle izrasti

 

tek jedne istinski ružne krošnje.

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg