Gustav Krklec (1899 - 1977) war einer der bekanntesten kroatische Dichter und Persönlichkeiten des Kulturlebens verstorben.
Schon 1919 debütierte er mit dem Gedichtband Lyrik (Lirika), und 1921 trat er mit seinem Gedichtband Silberne Straße (Srebrna cesta) endgültig in die Literatur ein.
In seinen späteren Lebensjahren veröffentlichte Krklec zahlreiche weitere Gedichtbände, und auch als Kinderdichter war er bekannt und beliebt. Sein satirischer und lebhafter Geist verlieh ihm die Fähigkeit, sich über viele Erscheinungen mit scharfem Witz zu äußern, und seine vielen Epigramme und Scherzgedichte haben vor allem unter den Kindern große Freunde gefunden.
In seinem langen und fruchtbaren Leben war Gustav Krklec auch ein unermüdlicher Missionar und Vorkämpfer für die kulturelle und politische Verbundenheit zwischen allen kroatischen Völkern. (B. M.)
WANDERUNG DURCH DIE NACHT
(PUT KROZ NOĆ)
Die weiten Himmelsräume
sind voll Gebet und Bangen -
der Wald rauscht traumumfangen,
es schlummern die Gehege
am Wege.
Träumende Kronen der Bäume
wiegen sich und biegen
in müden Atemzügen.
Hände bewegen im Dunkeln
der Wipfel schlanke Ranken
die leise zitternd schwanken.
Grüner Augen Gefunkel
in silberner Pupille lauern
mit lüsternem Erschauern.
Irgendwo ein Vogel zirpt,
ein Rehkitz klagend stirbt,
aufschreit der Auerhahn –
Und wieder schlummert der Wald.
Hoch droben
groß und kalt
zieht der Mond mit mir seine Bahn.
BAUERNBLUT
(KRV)
In mir fießt Zagorianer Bauern Blut und Mark
Und läßt mich fühlen daß mein Rücken stark.
Drum weiß ich daß mich keine Mühsal bricht
Auch diese Zeit des Stahls und Todes nicht.
Ich beug mich nicht. Bin weder Sklav noch Knecht.
Des Pflugs und Spatens Herr ist mein Geschlecht.
Und während rings die Welt in Blut versinkt,
Wie eine Fahne meine Sichel blinkt.
Den Acker stampft mein Fuß auf bloßer Zeh -
Mit finstrer Stirne pflüg ich, sä' und mäh.
DER HERRGOTT AUF REISEN
(BOG NA PUTU)
Ich weiss, obwohl Gott alt ist und sein Bart schon weiss,
entschliesst er sich dazu, trotz seiner Sorgen, hin und wieder
dass er mit einem Becher Sonnenschein den Weinberg speist,
und Regen rieseln lässt auf einen dürren Acker nieder.
Auch jenen, die ihm seine Tage klauen,
ist er nicht gram, mild lächelnd neigt er sich den Tagedieben
so dass im Städtchen, unserm kleinen, grauen,
die Menschen alle wacker saufen, kartenspielen, lieben.
Oh Karlovac, Zemun und Warasdin, ihr Stadte stolz und keck,
die ihr am Herrgott lässt kein gutes Haar
versinkt in Aufruhr, Krieg, in Schlamm und Dreck...
Wenn über euch auch kreist der Totenvögel Schar
habt ihr durch Donner und Gedröhn denn nicht vernommen?
Gott ist verreist und wird so bald nicht wiederkommen.
BEGEGNUNG
(SUSRET)
Du Namenlose, einmal komm ich dir entgegen
irgendwann, irgendwo auf fernen Wegen –
Zwei Flüchtlinge, obdachlos, arm und verbannt
ohne Recht, ohne Heim, ohne Vaterland.
Und unsere Blicke, einst so feurig schimmernd,
schweifen umher, suchend, erinnernd.
Nichts als ein Händedruck, dann gehn wir vorbei -
Ein kurzes Schweigen. Ein Gruss? Ein Schrei?
Ein Aufschrei der Qual weil es zu spät
Und jeder allein seines Weges geht.
BRIEF
(PISMO)
Ich schlender dahin ohne Eile
weiss nicht mit wem noch wohin...
Pfeif mir ein Lied eine Weile
und schluchz dann so vor mich hin.
Saug an dem Pfeifenstiele
(Die Flöte musst ich verschenken)
das höchste der Gefühle!
Hab abgewöhnt längst mir das Denken.
Und wenn dich die Beine schmerzen,
wenn schwer auf den Kopf drückt der Himmel -
nimm dirs nicht sehr zum Herzen:
ist haib so schlimm! (Kommt noch schlimmer!)
Über das Heil unserer Seelen
wer macht sich heut noch Gedanken,
wer wird sich deswegen noch quälen
wenn Altäre und Throne wanken?!
Und brennen die müden Sohlen -
heul nicht! Davon wirds nicht besser!
Der Tod wird uns ohnehin holen -
hörst du? Er schleift schon das Messer!
Ob ich bedaure? bereue?
Ob ich die Schuld jemand gebe?
Hab ich noch was auf dem Herzen?
Mein Freund, mein lieber, getreuer,
ich zünde mir selbst meine Kerze,
geh meines Weges - und lebe!!
HERBSTLICHES MOTIV
(JESENJI MOTIV)
Der Herbst schleicht in die Stadt verstohlen
in Patschen auf flachen Sohlen.
Im Nu bedeckt er den Strassenstaub
mit raschelndem gelben Laub.
Purpurfarben auf Stegen und Stiegen
aus welken Blättern Teppiche liegen.
Und jeder träumt in wehem Verlangen
der Jugend nach, die vergangen.
Ich steh, in Sinnen versunken, noch spät
vor der alten Universität.
Wie oft bin ich, nicht nur in ihren Hallen,
durch des Lebens Examen gefallen!
Und pfeif mir was wie in jenen Tagen
mit leeren Taschen und leerem Magen.
Denn irgendwo - unter der Früchte Last;
biegt sich, besonnt, auch mein Ast!
Nachdichtung aus dem Kroatischen
von Ina Jun Broda
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.