DIE ÄLTERE KROATISCHE LITERATUR
Hanibal Lucić (* um 1485 in Hvar; † 14. Dezember 1553 in Venedig) war einkroatischer Schriftsteller der Renaissance. Der Sohn wohlhabender und entsprechend einflussreicher Eltern war als Richter und Rechtsanwalt tätig und verbrachte die meiste Zeit seines Lebens auf seiner Heimatinsel Hvar. Ein Großteil seiner Werke (vor allem der frühen) ist nicht erhalten, da er sie verwarf und vernichtete.
Das bekannteste und am weitesten rezipierte Werk von Lucić ist Robinja (Die Sklavin), das erste weltliche Schauspiel in der kroatischen Literatur überhaupt. Es wurde, zusammen mit Versen Lucićs, 1556 in Venedig veröffentlicht, also erst nach seinem Tod, erlebte jedoch bis in jüngste Zeit etliche Ausgaben. Im Mittelpunkt dieses eher „handlungsarmen“ und streckenweise „weitschweifigen“ Liebesdramas stehen der Aristokrat Derenčin und eine in Budapest von Türken geraubte Schöne, die er auf dem Sklavenmarkt vonDubrovnik trifft. Am Ende wird sie seine Braut. Auch in seinen Liedern kreiste Lucić vorwiegend um das Thema Liebe. In allen Werken Lucićs vereinten sich italienische Einflüsse (Francesco Petrarca, Pietro Bembo) mit seiner Leidenschaft für die Alltagssprache kroatischer Bauern und Schafhirten. Sie hinderte ihn freilich nicht daran, seine in den Jahren 1510–1514 gegen die venezianischen Beherrscher Hvars rebellierenden Landsleute einen „Haufen von Dummköpfen“ zu nennen.
Beim Reigen zu singen
Danklos der Dame ich dien', verschwende all meine Tage,
dass für mein treues Bemühn den Lohn sie mir nicht mehr versage. -
Nicht will sie lockern die Stricke, die sie um mich hat gewunden,
dass ich daran schier ersticke, so fest ist die Schlinge gebunden.
Immer ein Pfeil ihr entschwirrt vom Bogen ohne Verweilen;
den Kocher, so köstlich verziert, leeret sie nimmer von Pfeilen.
Mir hilft weder Panzer noch Schild, aus Gold die Pfeile, die zarten,
durchdringen auch stählern Gebild, Gewaffen von allen Arten,
durchbohrten den Panzer aus Erz und schlugen mir grausame Wunden,
noch blutet mein trauriges Herz, es hat sie nimmer verwunden.
Jeder vergeblich will fliehn, vor ihr in die Ferne entschwinden.
Die Pfeile gelangen auch hin, werden ihn überall finden,
Ich Armer versuchte mein Heil, vor ihr in die Welt zu entweichen.
Weh, giftiger Todespfeil, wie schnell du mich konntest erreichen!
Mancher mit zagendem Mut schmeichelt, dass sie ihm gewogen,
höher nur flammt ihre Wut, grausamer schiesst ihr Bogen.
Auch ich hab versucht eine Weil, mich zu ergeben in Demut.
Weh, giftiger Todespfeil! Nur schwerer büss ich mit Wehmut.
Vergeblich seufz ich und stöhne, muss bittere Schmerzen leiden,
für meine grausame Schöne stumm aus dem Leben scheiden.
Dame, entsinn dich in Huld des Sklaven, der dir sich ergeben,
schmacht ich doch ohne Schuld, nicht hab ich verwirkt mein Leben.
Blick nieder auf meine Treue, der ich dir diene seit Jahren,
an deinem Antlitz mich freue und deinen rostroten Haaren.
Sieh, Treue weit und breit kann meiner Treue nicht gleichen,
auch keine Herrlichkeit, die deine kann je erreichen.
Wie es dir, Dame, gebührt, dass dir dereinst, du Holde,
das Haupt eine Krone ziert, Krönlein aus purem Golde,
Dame, gebührt es auch mir, der für dich sterben wollte,
dass Lohn meiner Treue wird, der ich diene in deinem Solde.
Hab ich nicht, du rneine Freude, gelitten genügend des Bösen,
dass du von meinem Leide endlich mich könntest erlösen?
Keine Schöne jemals ward
Keine Schöne jemals ward
so gepriesen und verehrt
wie die, deren Liebreiz zart,
viel gerühmt, mein Herz betört.
Keine ist von ihrer Art,
wurde jemals so begehrt.
So gepriesen und verehrt
keine Schöne jemals ward.
Auf der Stirne hoch und licht
trägt sie herrliches Geschmeide,
Flechtenkrone hell und dicht,
purem Gold den Glanz nicht neidend.
Jedem ist ihr Angesicht
eine süsse Augenweide.
Trägt ein herrliches Geschmeide
auf der Stirne hoch und licht.
Schmal sich wölben dunkle Brauen
über ihren holden Blicken,
alle, die ins Aug ihr schauen,
auch wenn Sorgen sie bedrücken,
fleucht auf ewig Leid und Grauen,
weicht der Freude, dem Entzücken.
Über ihren holden Blicken
wölben schmal sich dunkle Brauen.
Gleich der Flur im Lenzesgrün
prangen rosig ihre Wangen.
Nie noch ist mit zarterm Blühn
holdere Rose aufgegangen.
Jünglinge in heissem Glühn
drängen zu ihr voll Verlangen.
Rosig prangen ihre Wangen
gleich der Flur im Lenzesgrün.
Purpurmund so rot und licht
lässt erblassen selbst Korallen.
Ihre Zähnchen, klein und dicht
wie gereihte Perlen strahlen.
So ein süsses Wort sie spricht,
klingt es wie aus Himmelshallen.
Lässt erblassen selbst Korallen
Purpurmund so rot und licht.
Glücklich, wer einst darf umschlingen
diese Kehle, glatt und seiden -
wird voll Seligkeit verbringen
alle Zeit in süssen Freuden.
Auch die Sonne wird nicht dringen,
seinen Tag ihm abzuschneiden.
Diese Kehle, glatt und seiden,
glücklich, wer einst darf umschlingen.
Weiss wie Schnee und Milch erbeben
hold die Brüste meiner Maid.
Hin zu ihr die Blicke heben,
die da heimgesucht vom Leid.
Könnten Süsseres nie erstreben
nicht in Zeit noch Ewigkeit.
Hold die Brüste meiner Maid
weiss wie Schnee und Milch erbeben.
Ihre Finger, lang und fein,
rund gedrechselt, schlank sich schmiegen,
ob sie sich ein Kränzelein
oder Tugendkrönlein biegen.
Jeden könnten sie betrügen,
dass sie ganz aus Elfenbein.
Rund gedrechselt, schlank sich schmiegen
ihre Finger lang und fein.
Alle Fraun an ihrer Seite
herrlich wird sie überragen,
so sie zwischen ihnen schreitet,
königlich den Leib getragen
wie im Tanze gleichsam gleitet;
dennoch stolz nicht von Betragen,
herrlich wird sie überragen
alle Fraun an ihrer Seite.
Sünde war's, tät je sie altern,
diese makellose Blüte.
Du, der über allem waltet,
gib, o Herr, in Deiner Güte,
dass sich ewig jung erhalte
und in gleicher Schönheit glühte
diese makellose Blüte,
Sünde war's, tät je sie altern.
Aus dem Kroatischen
von Ina Jun Broda
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.