poezija

Muanis Sinanović: U tijelo okolo sebe

Muanis Sinanović (1989., Novo Mesto) objavio je Štafetu okoli mestne smreke (2011.), za koju je nagrađen od Društva slovenskih pisaca i Pesmi (2014.) Piše kritike književnih, filozofskih i teorijskih djela, te eseje i društvene komentare za Radio Študent te je dio uredničke ekipe književnog časopisa IDIOT. Studira opću lingvistiku i filozofiju u Ljubljani.



 

Mjesec nad Arktikom

 

pikiran, premazan u krugove mete,

kao šminka oko usta krmeljavog

bića ili klauna. tražim neke svoje

spirale, neka svoja upaukovanja. baza

s arktika potegnuta dolje, u led,

temelji korjenuju među zgrušanom vodom,

lastavice se rađaju među dvjema lede-

nim pločama, pažljivo, da je minimum

loma jajčane ljuske. sve nešto hripuće,

tare se, svi ledolomci iznad sebe

nose oblak. i briga me. briga me.         (manje patetična reprezentacija još

iz membrane u ušima mi mili neko               uvijek je reprezentacija)

mljeveno meso, neko mljeveno, potpuno

umjetno, a zato ništa manje meseno meso

koje nije ni moje ni od koga drugog.

 

tražim svoje spirale, a u međuvremenu

vektorska piljevina, za ušima grančice,

znoj bez soli, očekivanja ljudi

kao po ogledalima u škrabotinama razmaza-

ne šminke. tko će što reći?

tu se zvukove više ne sortira niti

po šumu.

 

bazirajući polebdjevavajući

neka čista škola za praastronaute,

neka luna kraterirana našim aršinima,

bez ikakve apropriacije

ili flanelskih bora lokalnih legendi.

čeka se večer kad bit će upaljenih na tisuće

mašina za bušenje.

 

luna klizi nekoliko centimetara

iznad arktika. heeeej!

 

 

 

Golubice

 

I.

 

vakumiram, pišem;

tamo, u nekosti, proizvede se i neka

svejednost,

najnearbitrarnija među svima;

tučnjava lanaca, moga i tvoga,

naših, koji smo sudjelovali u nekom vreliranju

svijeta,

kubističkih lica i pasmina godina.

 

hoj! u svakoj regiji prijemnik & odajnik,

koji srče granice regije

u naftu

koja, pošpricana na tupe kutije

"nepolitičkih", na aid tih kutija,

iz njih potjera

pupoljčiće.

 

napetom na debla

snaga mi prelazi u brzim intervalima;

i ponekad mogu kriknuti

samo još u šapatu,

da smo svi izbjeglice,

grudice zemlje,

ne toliko ljudi kao

mala porođenja

trenutno disonantnih zvukova

(kao što su mljackanja).

 

II.

 

na tragu nogu,

na tragu nogu, kojih

koračnost, nesvjesnu,

održava On,

Milostivi.

 

 

Neko

 

neka vuča;

nekost uopće, veličina V-ea,

neuporedivost s vratima Branderburga,

okrenutim naopako (govoriti o takvim

vratima je kao govoriti o naopako okrenu-

tom trokutu).

 

i već radost, vremena, koje je neko,

naseljeno u skloništa, bez kojih su bile

godine. prijeko želudca, izbušenog od ljubavi,

prilijevaju neke rijeke za davljenje,

znači, nešto što je bilo toliko puta

govoreno,

u ugovorima za pripis rođenja  ženi,

toliko puta govoreno da je bez mogućnosti

ukidanja,

 

izuzev u Njemu,

u međuprostoru nekih preskoka,

u vrtovima kojima daje strpljivost

rasti,

u nekem koplju, bačenom preko brda

s Njegovom pomoći,

 

u nekom tijelu,

napetom kao luk,

 

s TO-em, velikim TO-em,

koje izgovara nekost,

On zna kako,

 

mimo svih fraza

povijesti,

 

u tvrđenoj

bezkonfliktnosti,

tj. u tom.

 

 

Tu

 

tamo se razbio u coktanju

jezika i neba. kao u podsmijeh oblaci su

zakišili

kastanjete.

nenadano sveopće ozračje nekosti.

i neukrivljena udica,

koja se gurala kroz

mozak

da bi se okvakala u tko zna kojem

preskoku.

 

                (skupljanje antena...

                rupičasto krvavljenje membrana...

                narastanja potoka...

                glave zabijenih eksera su

                nenadano padale

                kao odrezane škarama...)

 

o, moj tamo. tamo,

                               tamo,

                                               tamo!

s tom zemljom si me promiješao

još prije eventualnog počitka.

tamo, dozrio si mrlje voća

u meni.

 

uvijek sam (s velikim naporima)

izdržao podsmijeh najvećih isključenika,

čudaka među čudacima,

jer sam bio veći isključenik

od njih.

 

tu

je

svijet.

 

 

Tehnozrcalo

 

ti, koji tvoriš harmonikaste poticaje

na putu do ja,

poticaje, koje nije moguće pretrgnuti,

sve što može biti udaljeno od ja -

tvoja drugoosobnost,

peče.

 

svejedno, upućene su ti dobre želje.

u toj kasnosti, gdje krepost pluje

u vodi kao papirnate brodice

s drobnim  svjećicama,

u toj kasnosti, u kojoj se kugla

sunca nasađuje na jedro,

s proračunatošću

nespojivosti,

dobro, zaobljena u mjehurčić

uzavrelog međusvjetovlja, koje plane

iz njegovih pukotina u mrežama.

 

lepršaš, zakamnjen. supatnik,

u planini hropćeš kao dah,

dihan za presretanje dobrih

želja, gutan

u me-on - te-on,

u tebe-ja.

 

lopte lete tuda mimo,

tuda mimo,

mimo

                [mɘnɘ in ƚɘdɘ ]

 

 

Onih dana

 

torpedo je bio poslan kroz kišu.

od sunca su otpala sva koplja povijesti.

moje zurenje je postalo  vertikalno

i ujedno horizontalno.

 

godine - kraške vrtače.

 

tijelo se preslikavalo u tijelo okolo

sebe i hranilo se s njim.

sve je slavilo Njega kroz par parova

mojih očiju, udruženih u neki dalekozor,

bez udaljenosti koju bih mogao

prizvati. ljudi su otvarali

pretince u meni i uzimali dobrote

za se.

 

čuo sam poziv voda;

slatkih i slanih, u viziji vidio,

kako se u njima potapaju svi

moji kompasi, jednostavno kao predmeti

tonu u vodu.

 

 

                                                  sa slovenskog  preveo Goran Janković

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg