poezija

Muanis Sinanović: U tijelo okolo sebe

Muanis Sinanović (1989., Novo Mesto) objavio je Štafetu okoli mestne smreke (2011.), za koju je nagrađen od Društva slovenskih pisaca i Pesmi (2014.) Piše kritike književnih, filozofskih i teorijskih djela, te eseje i društvene komentare za Radio Študent te je dio uredničke ekipe književnog časopisa IDIOT. Studira opću lingvistiku i filozofiju u Ljubljani.



 

Mjesec nad Arktikom

 

pikiran, premazan u krugove mete,

kao šminka oko usta krmeljavog

bića ili klauna. tražim neke svoje

spirale, neka svoja upaukovanja. baza

s arktika potegnuta dolje, u led,

temelji korjenuju među zgrušanom vodom,

lastavice se rađaju među dvjema lede-

nim pločama, pažljivo, da je minimum

loma jajčane ljuske. sve nešto hripuće,

tare se, svi ledolomci iznad sebe

nose oblak. i briga me. briga me.         (manje patetična reprezentacija još

iz membrane u ušima mi mili neko               uvijek je reprezentacija)

mljeveno meso, neko mljeveno, potpuno

umjetno, a zato ništa manje meseno meso

koje nije ni moje ni od koga drugog.

 

tražim svoje spirale, a u međuvremenu

vektorska piljevina, za ušima grančice,

znoj bez soli, očekivanja ljudi

kao po ogledalima u škrabotinama razmaza-

ne šminke. tko će što reći?

tu se zvukove više ne sortira niti

po šumu.

 

bazirajući polebdjevavajući

neka čista škola za praastronaute,

neka luna kraterirana našim aršinima,

bez ikakve apropriacije

ili flanelskih bora lokalnih legendi.

čeka se večer kad bit će upaljenih na tisuće

mašina za bušenje.

 

luna klizi nekoliko centimetara

iznad arktika. heeeej!

 

 

 

Golubice

 

I.

 

vakumiram, pišem;

tamo, u nekosti, proizvede se i neka

svejednost,

najnearbitrarnija među svima;

tučnjava lanaca, moga i tvoga,

naših, koji smo sudjelovali u nekom vreliranju

svijeta,

kubističkih lica i pasmina godina.

 

hoj! u svakoj regiji prijemnik & odajnik,

koji srče granice regije

u naftu

koja, pošpricana na tupe kutije

"nepolitičkih", na aid tih kutija,

iz njih potjera

pupoljčiće.

 

napetom na debla

snaga mi prelazi u brzim intervalima;

i ponekad mogu kriknuti

samo još u šapatu,

da smo svi izbjeglice,

grudice zemlje,

ne toliko ljudi kao

mala porođenja

trenutno disonantnih zvukova

(kao što su mljackanja).

 

II.

 

na tragu nogu,

na tragu nogu, kojih

koračnost, nesvjesnu,

održava On,

Milostivi.

 

 

Neko

 

neka vuča;

nekost uopće, veličina V-ea,

neuporedivost s vratima Branderburga,

okrenutim naopako (govoriti o takvim

vratima je kao govoriti o naopako okrenu-

tom trokutu).

 

i već radost, vremena, koje je neko,

naseljeno u skloništa, bez kojih su bile

godine. prijeko želudca, izbušenog od ljubavi,

prilijevaju neke rijeke za davljenje,

znači, nešto što je bilo toliko puta

govoreno,

u ugovorima za pripis rođenja  ženi,

toliko puta govoreno da je bez mogućnosti

ukidanja,

 

izuzev u Njemu,

u međuprostoru nekih preskoka,

u vrtovima kojima daje strpljivost

rasti,

u nekem koplju, bačenom preko brda

s Njegovom pomoći,

 

u nekom tijelu,

napetom kao luk,

 

s TO-em, velikim TO-em,

koje izgovara nekost,

On zna kako,

 

mimo svih fraza

povijesti,

 

u tvrđenoj

bezkonfliktnosti,

tj. u tom.

 

 

Tu

 

tamo se razbio u coktanju

jezika i neba. kao u podsmijeh oblaci su

zakišili

kastanjete.

nenadano sveopće ozračje nekosti.

i neukrivljena udica,

koja se gurala kroz

mozak

da bi se okvakala u tko zna kojem

preskoku.

 

                (skupljanje antena...

                rupičasto krvavljenje membrana...

                narastanja potoka...

                glave zabijenih eksera su

                nenadano padale

                kao odrezane škarama...)

 

o, moj tamo. tamo,

                               tamo,

                                               tamo!

s tom zemljom si me promiješao

još prije eventualnog počitka.

tamo, dozrio si mrlje voća

u meni.

 

uvijek sam (s velikim naporima)

izdržao podsmijeh najvećih isključenika,

čudaka među čudacima,

jer sam bio veći isključenik

od njih.

 

tu

je

svijet.

 

 

Tehnozrcalo

 

ti, koji tvoriš harmonikaste poticaje

na putu do ja,

poticaje, koje nije moguće pretrgnuti,

sve što može biti udaljeno od ja -

tvoja drugoosobnost,

peče.

 

svejedno, upućene su ti dobre želje.

u toj kasnosti, gdje krepost pluje

u vodi kao papirnate brodice

s drobnim  svjećicama,

u toj kasnosti, u kojoj se kugla

sunca nasađuje na jedro,

s proračunatošću

nespojivosti,

dobro, zaobljena u mjehurčić

uzavrelog međusvjetovlja, koje plane

iz njegovih pukotina u mrežama.

 

lepršaš, zakamnjen. supatnik,

u planini hropćeš kao dah,

dihan za presretanje dobrih

želja, gutan

u me-on - te-on,

u tebe-ja.

 

lopte lete tuda mimo,

tuda mimo,

mimo

                [mɘnɘ in ƚɘdɘ ]

 

 

Onih dana

 

torpedo je bio poslan kroz kišu.

od sunca su otpala sva koplja povijesti.

moje zurenje je postalo  vertikalno

i ujedno horizontalno.

 

godine - kraške vrtače.

 

tijelo se preslikavalo u tijelo okolo

sebe i hranilo se s njim.

sve je slavilo Njega kroz par parova

mojih očiju, udruženih u neki dalekozor,

bez udaljenosti koju bih mogao

prizvati. ljudi su otvarali

pretince u meni i uzimali dobrote

za se.

 

čuo sam poziv voda;

slatkih i slanih, u viziji vidio,

kako se u njima potapaju svi

moji kompasi, jednostavno kao predmeti

tonu u vodu.

 

 

                                                  sa slovenskog  preveo Goran Janković

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg