poezija

Bojan Vasić: Bešuman

Bojan Vasić (1985., Banatsko Novo Selo) apsolvent je srpskog jezika i književnosti i dobitnik nagrade Mladi Dis za 2009. godinu. Uređuje studentski književni časopis Znak.



 

i sam sam tu, vozilo, sastavljen od površina, zauzet, uzbuđen udubljenjem, stalnom nestalnošću, neznatnim devijacijama, izbijanjem neke sredine i zaostalim molekulima vulkanizirane gume na obodu, sitnim iskorakom dubine u dubinu, u stvari, tim trenutkom, skromnim, koji prelomi reklamu i nastane, oglasi se harmonikom, njenim duplim, umirućim glasom, samo udah i izdah. to je možda nešto utešno. prolazak koji obnažuje unakaženost zida, prikupljenu maglu, oteklinu grafita, rascurele psovke. koji usmerava pogled, podiže pravce ka crepu, utišava se, udaljava, zavlači unutra, pod ćerpič, u ušnu školjku. pod prstom su neravnine otvrdlog izmeta, suve usekline i nagao, i dalje gladak čvor, mrtvo paperje, šuplji skelet dečijih, nedovršenih rečenica, po koja maslina naprslog mraka, pore disanja, slučajni otvori učvršćeni onim glavnim, uz dimnjak, namenjenim anteni. nigde čak ni pravog smeća. mogli bismo biti čisti poput kapi i samo vremenu imamo da zahvalimo na toj neravnoj fasadi, izbledelim laktovima, nabrekloj cigli, podrigivanju pukotina, spojnom blatu.

 

*

 

                                                merkator, po kocbeku

 

nekada snažni crveni

junci klate se polako u

mraku hladnjače jer mašina

skreće udesno i pređena

deonica se gubi iz

retrovizora poput izgovorene

rečenice

 

nastavak puta je bešuman

njiše se u pospanoj

percepciji kamiondžije dok

kapljice dizela ili tek

sipano motorno ulje po

njemu ostavljaju taman

svetlucavi trag

 

a kada točkovi nenadano

zamaknu za rampu za

magacin lokalnog megamarketa

učini ti se da i pomisao

na sudbinu tih smrznutih

polutki iz tebe polako

nestane

 

ali malo posle ugledaš

crvene junce kako se u

nečijoj najlon kesi polako klate

ulicom i shvatiš

u ovoj mirnoj zemlji nema

prolaznosti

 

*

 

                              valter, daleko u nama

 

očiju tvojih da nije

ne bi bilo neba u

prostoru tvog tela tog

prostora u prostoru ne bi

bilo praznine neurona

žilica volje

 

a imenjive su opet samo

činjenice: čelo kojim

pritiskaš prozor i pčele

početak maja ta

maramica omotana znojavom

šakom i valter dok iznova

otima voz vreme do

narednog bloka reklama

 

ti si tu gotovo

neshvatljiva i tamna kao

miljacka samo mirišeš

postupaš i počinješ

paralelna replici na

nemačkom umesto duše

izgovarajući reči koje mi

malo znače: markale

drang nach osten genocid

reči jarkih boja koje

te otvaraju jer značiš

bar koliko i tovar dizel-

goriva koliko i potištenost

tragovi rata ostajući ipak

i činjenica osvetljena

zujanjem zraka pčelama početkom

maja u šaci stežući sve

vlažniju maramicu ostajući

ipak tu unutra u stanu

 

napolju je luger polena

konstantno uperen u

tvoje lice

 

*

 

štikla probada mandragolu

 

motokultivator uglačan

u vreli pentametar

 

pod krečom siluete od

soli

 

služavke usnama upijaju vlagu

 

lot se ne okreće za nama

 

lampa je leptir

 

martin leži u presi uma i

tela poput semenke suncokreta

 

proleće

 

usne

pritisnute o fotografiju

 

osmehuju se 

 

 

*

 

normalan život

glečeri zatvoreni u prizore

bezbedna obdaništa

mila on je oženjen čovek

on je mrav

on izluđuje zemlju svojim pokornim redom

on je jagnje

on je avram on je

mrav

deca sakupljaju čaure i igraju se njima

runo glečera umrljano njihovim strašnim letom

još jedna vest

još jedan džepni tornado

kako oni bez ruku otvaraju poklone i pisma

ne šaljite im pisma

ne šaljite poklone

ovo je meko mesto udaljeno od svakog smisla

automobili prekriveni cvašću koja se lepi za dlanove

osmeh se zariva među zube kao kora jabuke

život je veličanstveno plav i beo i nepomičan

i teče

a mi smo u kovitlacu

i to je u redu

tornado ima pupak

ali to je u redu

mi smo pupak i ne mičemo se

oni su samo krave i žabe i skakavci

pred njima se ne miče more

onaj starac ima štap i visoko podiže ruke

od najlonskih kesa napravili su strašila

vazdušnom puškom

prostrelili plastične čaše

preostale sa sestrinog rođendana

pogledaj da li još uvek ima malo mesa

baci koske psima i kravama

žabama i skakavcima

sada bi bio proboden rogovima da nisi skočio u fontanu

da nisi žensko sada bi se uplašio ove šuplje žabe

da nisi ustreljen u potiljak uznemirio bi te nalet skakavaca

 

*

 

kako želiš da shvatiš sebe

tu nema tajni

koža i kost tetive intelekta

to je važno

božije lice u retrovizoru

sinovi jednaki i meki spori i jednaki

svi zarezi greha svi zarezi greški opravdavajuće apozicije

nije važno

dimnjaci s brkovima

prazne kutijice umotane u celofan uvezane plavom trakom

lažne brade

želiš udobne sobe vulkanzirane bubrege toplo tržište

nije važno

sitne ptice lete nad zbunjenim žitom

ptice nam prislanjaju pištolj na lica

desna šaka lomi levu

levi nokti u oči desne

nije važno

sitni kolači i cigarete na grobovima

vreli motori

liftovi punih pluća

kako biti besan kada ne shvataš sebe

kako biti

šta napisati na grobovima

sakriti se u ime

tu nema tajni

ispišimo ime po svom zbunjenom telu

pevajmo o snazi

treperimo dugo

treperimo dugo kao strahovi

kao želje

treperimo dugo u sitnim pticama

 

*

 

seoski

prostor je besmislen

 

prvo dugo ejakulira

cvetove po nabrekloj

oblini zelenila potom

optužuje insekte krišom

dodiruje vulvu vremena

 

ako i odluči da

zaviri u njen

uterus primetiće tek

kopače obuzete prezentom a

za njima očekivanu

prašinu i vlažno

purpurno veče

 

ako i smatra procep

između ovog i narednih

svetova nepremostivim i

sličnim onom među

grudima neke od porno

zvezda on još uvek veruje u

sebe  u prisutnost ovog

teksta

 

seoski prostor je

jedinstven i samim tim

predugo

sam

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg