Bojan Vasić (1985., Banatsko Novo Selo) apsolvent je srpskog jezika i književnosti i dobitnik nagrade Mladi Dis za 2009. godinu. Uređuje studentski književni časopis Znak.
i sam sam tu, vozilo, sastavljen od površina, zauzet, uzbuđen udubljenjem, stalnom nestalnošću, neznatnim devijacijama, izbijanjem neke sredine i zaostalim molekulima vulkanizirane gume na obodu, sitnim iskorakom dubine u dubinu, u stvari, tim trenutkom, skromnim, koji prelomi reklamu i nastane, oglasi se harmonikom, njenim duplim, umirućim glasom, samo udah i izdah. to je možda nešto utešno. prolazak koji obnažuje unakaženost zida, prikupljenu maglu, oteklinu grafita, rascurele psovke. koji usmerava pogled, podiže pravce ka crepu, utišava se, udaljava, zavlači unutra, pod ćerpič, u ušnu školjku. pod prstom su neravnine otvrdlog izmeta, suve usekline i nagao, i dalje gladak čvor, mrtvo paperje, šuplji skelet dečijih, nedovršenih rečenica, po koja maslina naprslog mraka, pore disanja, slučajni otvori učvršćeni onim glavnim, uz dimnjak, namenjenim anteni. nigde čak ni pravog smeća. mogli bismo biti čisti poput kapi i samo vremenu imamo da zahvalimo na toj neravnoj fasadi, izbledelim laktovima, nabrekloj cigli, podrigivanju pukotina, spojnom blatu.
*
merkator, po kocbeku
nekada snažni crveni
junci klate se polako u
mraku hladnjače jer mašina
skreće udesno i pređena
deonica se gubi iz
retrovizora poput izgovorene
rečenice
nastavak puta je bešuman
njiše se u pospanoj
percepciji kamiondžije dok
kapljice dizela ili tek
sipano motorno ulje po
njemu ostavljaju taman
svetlucavi trag
a kada točkovi nenadano
zamaknu za rampu za
magacin lokalnog megamarketa
učini ti se da i pomisao
na sudbinu tih smrznutih
polutki iz tebe polako
nestane
ali malo posle ugledaš
crvene junce kako se u
nečijoj najlon kesi polako klate
ulicom i shvatiš
u ovoj mirnoj zemlji nema
prolaznosti
*
valter, daleko u nama
očiju tvojih da nije
ne bi bilo neba u
prostoru tvog tela tog
prostora u prostoru ne bi
bilo praznine neurona
žilica volje
a imenjive su opet samo
činjenice: čelo kojim
pritiskaš prozor i pčele
početak maja ta
maramica omotana znojavom
šakom i valter dok iznova
otima voz vreme do
narednog bloka reklama
ti si tu gotovo
neshvatljiva i tamna kao
miljacka samo mirišeš
postupaš i počinješ
paralelna replici na
nemačkom umesto duše
izgovarajući reči koje mi
malo znače: markale
drang nach osten genocid
reči jarkih boja koje
te otvaraju jer značiš
bar koliko i tovar dizel-
goriva koliko i potištenost
tragovi rata ostajući ipak
i činjenica osvetljena
zujanjem zraka pčelama početkom
maja u šaci stežući sve
vlažniju maramicu ostajući
ipak tu unutra u stanu
napolju je luger polena
konstantno uperen u
tvoje lice
*
štikla probada mandragolu
motokultivator uglačan
u vreli pentametar
pod krečom siluete od
soli
služavke usnama upijaju vlagu
lot se ne okreće za nama
lampa je leptir
martin leži u presi uma i
tela poput semenke suncokreta
proleće
usne
pritisnute o fotografiju
osmehuju se
*
normalan život
glečeri zatvoreni u prizore
bezbedna obdaništa
mila on je oženjen čovek
on je mrav
on izluđuje zemlju svojim pokornim redom
on je jagnje
on je avram on je
mrav
deca sakupljaju čaure i igraju se njima
runo glečera umrljano njihovim strašnim letom
još jedna vest
još jedan džepni tornado
kako oni bez ruku otvaraju poklone i pisma
ne šaljite im pisma
ne šaljite poklone
ovo je meko mesto udaljeno od svakog smisla
automobili prekriveni cvašću koja se lepi za dlanove
osmeh se zariva među zube kao kora jabuke
život je veličanstveno plav i beo i nepomičan
i teče
a mi smo u kovitlacu
i to je u redu
tornado ima pupak
ali to je u redu
mi smo pupak i ne mičemo se
oni su samo krave i žabe i skakavci
pred njima se ne miče more
onaj starac ima štap i visoko podiže ruke
od najlonskih kesa napravili su strašila
vazdušnom puškom
prostrelili plastične čaše
preostale sa sestrinog rođendana
pogledaj da li još uvek ima malo mesa
baci koske psima i kravama
žabama i skakavcima
sada bi bio proboden rogovima da nisi skočio u fontanu
da nisi žensko sada bi se uplašio ove šuplje žabe
da nisi ustreljen u potiljak uznemirio bi te nalet skakavaca
*
kako želiš da shvatiš sebe
tu nema tajni
koža i kost tetive intelekta
to je važno
božije lice u retrovizoru
sinovi jednaki i meki spori i jednaki
svi zarezi greha svi zarezi greški opravdavajuće apozicije
nije važno
dimnjaci s brkovima
prazne kutijice umotane u celofan uvezane plavom trakom
lažne brade
želiš udobne sobe vulkanzirane bubrege toplo tržište
nije važno
sitne ptice lete nad zbunjenim žitom
ptice nam prislanjaju pištolj na lica
desna šaka lomi levu
levi nokti u oči desne
nije važno
sitni kolači i cigarete na grobovima
vreli motori
liftovi punih pluća
kako biti besan kada ne shvataš sebe
kako biti
šta napisati na grobovima
sakriti se u ime
tu nema tajni
ispišimo ime po svom zbunjenom telu
pevajmo o snazi
treperimo dugo
treperimo dugo kao strahovi
kao želje
treperimo dugo u sitnim pticama
*
seoski
prostor je besmislen
prvo dugo ejakulira
cvetove po nabrekloj
oblini zelenila potom
optužuje insekte krišom
dodiruje vulvu vremena
ako i odluči da
zaviri u njen
uterus primetiće tek
kopače obuzete prezentom a
za njima očekivanu
prašinu i vlažno
purpurno veče
ako i smatra procep
između ovog i narednih
svetova nepremostivim i
sličnim onom među
grudima neke od porno
zvezda on još uvek veruje u
sebe u prisutnost ovog
teksta
seoski prostor je
jedinstven i samim tim
predugo
sam
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.