poezija

Bojan Vasić: Bešuman

Bojan Vasić (1985., Banatsko Novo Selo) apsolvent je srpskog jezika i književnosti i dobitnik nagrade Mladi Dis za 2009. godinu. Uređuje studentski književni časopis Znak.



 

i sam sam tu, vozilo, sastavljen od površina, zauzet, uzbuđen udubljenjem, stalnom nestalnošću, neznatnim devijacijama, izbijanjem neke sredine i zaostalim molekulima vulkanizirane gume na obodu, sitnim iskorakom dubine u dubinu, u stvari, tim trenutkom, skromnim, koji prelomi reklamu i nastane, oglasi se harmonikom, njenim duplim, umirućim glasom, samo udah i izdah. to je možda nešto utešno. prolazak koji obnažuje unakaženost zida, prikupljenu maglu, oteklinu grafita, rascurele psovke. koji usmerava pogled, podiže pravce ka crepu, utišava se, udaljava, zavlači unutra, pod ćerpič, u ušnu školjku. pod prstom su neravnine otvrdlog izmeta, suve usekline i nagao, i dalje gladak čvor, mrtvo paperje, šuplji skelet dečijih, nedovršenih rečenica, po koja maslina naprslog mraka, pore disanja, slučajni otvori učvršćeni onim glavnim, uz dimnjak, namenjenim anteni. nigde čak ni pravog smeća. mogli bismo biti čisti poput kapi i samo vremenu imamo da zahvalimo na toj neravnoj fasadi, izbledelim laktovima, nabrekloj cigli, podrigivanju pukotina, spojnom blatu.

 

*

 

                                                merkator, po kocbeku

 

nekada snažni crveni

junci klate se polako u

mraku hladnjače jer mašina

skreće udesno i pređena

deonica se gubi iz

retrovizora poput izgovorene

rečenice

 

nastavak puta je bešuman

njiše se u pospanoj

percepciji kamiondžije dok

kapljice dizela ili tek

sipano motorno ulje po

njemu ostavljaju taman

svetlucavi trag

 

a kada točkovi nenadano

zamaknu za rampu za

magacin lokalnog megamarketa

učini ti se da i pomisao

na sudbinu tih smrznutih

polutki iz tebe polako

nestane

 

ali malo posle ugledaš

crvene junce kako se u

nečijoj najlon kesi polako klate

ulicom i shvatiš

u ovoj mirnoj zemlji nema

prolaznosti

 

*

 

                              valter, daleko u nama

 

očiju tvojih da nije

ne bi bilo neba u

prostoru tvog tela tog

prostora u prostoru ne bi

bilo praznine neurona

žilica volje

 

a imenjive su opet samo

činjenice: čelo kojim

pritiskaš prozor i pčele

početak maja ta

maramica omotana znojavom

šakom i valter dok iznova

otima voz vreme do

narednog bloka reklama

 

ti si tu gotovo

neshvatljiva i tamna kao

miljacka samo mirišeš

postupaš i počinješ

paralelna replici na

nemačkom umesto duše

izgovarajući reči koje mi

malo znače: markale

drang nach osten genocid

reči jarkih boja koje

te otvaraju jer značiš

bar koliko i tovar dizel-

goriva koliko i potištenost

tragovi rata ostajući ipak

i činjenica osvetljena

zujanjem zraka pčelama početkom

maja u šaci stežući sve

vlažniju maramicu ostajući

ipak tu unutra u stanu

 

napolju je luger polena

konstantno uperen u

tvoje lice

 

*

 

štikla probada mandragolu

 

motokultivator uglačan

u vreli pentametar

 

pod krečom siluete od

soli

 

služavke usnama upijaju vlagu

 

lot se ne okreće za nama

 

lampa je leptir

 

martin leži u presi uma i

tela poput semenke suncokreta

 

proleće

 

usne

pritisnute o fotografiju

 

osmehuju se 

 

 

*

 

normalan život

glečeri zatvoreni u prizore

bezbedna obdaništa

mila on je oženjen čovek

on je mrav

on izluđuje zemlju svojim pokornim redom

on je jagnje

on je avram on je

mrav

deca sakupljaju čaure i igraju se njima

runo glečera umrljano njihovim strašnim letom

još jedna vest

još jedan džepni tornado

kako oni bez ruku otvaraju poklone i pisma

ne šaljite im pisma

ne šaljite poklone

ovo je meko mesto udaljeno od svakog smisla

automobili prekriveni cvašću koja se lepi za dlanove

osmeh se zariva među zube kao kora jabuke

život je veličanstveno plav i beo i nepomičan

i teče

a mi smo u kovitlacu

i to je u redu

tornado ima pupak

ali to je u redu

mi smo pupak i ne mičemo se

oni su samo krave i žabe i skakavci

pred njima se ne miče more

onaj starac ima štap i visoko podiže ruke

od najlonskih kesa napravili su strašila

vazdušnom puškom

prostrelili plastične čaše

preostale sa sestrinog rođendana

pogledaj da li još uvek ima malo mesa

baci koske psima i kravama

žabama i skakavcima

sada bi bio proboden rogovima da nisi skočio u fontanu

da nisi žensko sada bi se uplašio ove šuplje žabe

da nisi ustreljen u potiljak uznemirio bi te nalet skakavaca

 

*

 

kako želiš da shvatiš sebe

tu nema tajni

koža i kost tetive intelekta

to je važno

božije lice u retrovizoru

sinovi jednaki i meki spori i jednaki

svi zarezi greha svi zarezi greški opravdavajuće apozicije

nije važno

dimnjaci s brkovima

prazne kutijice umotane u celofan uvezane plavom trakom

lažne brade

želiš udobne sobe vulkanzirane bubrege toplo tržište

nije važno

sitne ptice lete nad zbunjenim žitom

ptice nam prislanjaju pištolj na lica

desna šaka lomi levu

levi nokti u oči desne

nije važno

sitni kolači i cigarete na grobovima

vreli motori

liftovi punih pluća

kako biti besan kada ne shvataš sebe

kako biti

šta napisati na grobovima

sakriti se u ime

tu nema tajni

ispišimo ime po svom zbunjenom telu

pevajmo o snazi

treperimo dugo

treperimo dugo kao strahovi

kao želje

treperimo dugo u sitnim pticama

 

*

 

seoski

prostor je besmislen

 

prvo dugo ejakulira

cvetove po nabrekloj

oblini zelenila potom

optužuje insekte krišom

dodiruje vulvu vremena

 

ako i odluči da

zaviri u njen

uterus primetiće tek

kopače obuzete prezentom a

za njima očekivanu

prašinu i vlažno

purpurno veče

 

ako i smatra procep

između ovog i narednih

svetova nepremostivim i

sličnim onom među

grudima neke od porno

zvezda on još uvek veruje u

sebe  u prisutnost ovog

teksta

 

seoski prostor je

jedinstven i samim tim

predugo

sam

 

 

 

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg