proza

Nina Lekić: Tri priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Nina Lekić (Varaždin, 1989.) diplomirala je komunikologiju i kroatologiju na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Bavi se plesom, piše kratke priče i pjesme u prozi, a u pripremi su roman i drama. Za priču 'Pobjeda' dobitnica je nagrade Ivo Kozarčanin za prozno stvaralaštvo.



 

Ema ne bi voljela

 

„Ema ne bi voljela ovako ležati“, rekao je „Uvijek je imala neku potrebu brzo promijeniti položaj ili se uspraviti.“ Pogledao ju je. Mirno je ležala oslonivši glavu na njegova prsa. Nasmiješio se.

„Ponekad je znala ustati i otići skuhati kavu.“ Zašutio je. Sjetio se kako mu je ujutro znala donijeti još vruću kavu u krevet te spremiti doručak kada se on tuširao. Uvijek je ustajala prije njega da mu sve pripremi. Najprije bi spremila sebe, a zatim bi se pobrinula za njegovu šalicu kave i doručak. Više ju je puta pokušao prestići u jutarnjem ritualu, no uvijek je uspijevala ustati ranije. Voljela je to. Nekako ju je veselilo na taj način brinuti o njemu.

Još se jače prigrlila uz njegovo tijelo i naznačila mu da je zagrli. Prihvatio je njezinu želju. Smiješio se.

„Ema ne bi voljela da je ovako grlim“, rekao je „Ponekad se uzdigla iznad mene i nekako mi prstima dodirivala lice kako je samo ona to znala.“ Sjetio se kako mu se pritom smiješila. Osmijeh koji je u isto vrijeme bio djetinji i zavodljiv. Sjetio se i onog prodornog pogleda, onih dubokih tamnih očiju. Vidio je te oči pred sobom.

Pomalo se uzdigla i pogledala ga. „Je li ti lijepo sa mnom?“, upitala je.

Probudio se iz razmišljanja. Gledao ju je trenutak, a zatim se osmjehnuo. „Predivno“, rekao je. Zadovoljno se nasmiješila i ponovno položila glavu na njegova prsa.

Ema nikada nije bila takva, pomislio je. Onim bi me pogledom zavela i natjerala da joj iskažem ljubav. Tim je pogledom palila vatru u meni.

Pomakla se s njegovih prsa. „Ljubi me“, šapnula je.

Pogledao je u prizor koji mu je pružio trenutnu sreću. Gledao je u ženu koja je bespomoćno ležala. Osmjehnuo se prizoru. Izgledala je tako krhko i nemoćno. Ljubio ju je.

Ema nikada nije tako izgledala, sjetio se. Uvijek je odražavala jačinu. Nikada se nije prikazivala tako krhkom… Najednom je osjetio žensko tijelo pod sobom. Pogledao ju je. Osjetio je koliko je želi. Morao ju je imati u ovom trenu, odmah.

Lagano se micao, neumorno. Vidio je zadovoljstvo na ženinu licu …I ne bi iskazivala zadovoljstvo odmah, mislio je. ,,Kod Eme bi to trajalo. Gotovo sam očajavao.“

Njegove su kretnje postale energičnije. Slušao je ženski glas. Nije se mogao zaustaviti. Čuo je uzvik, a onda se zaustavio. Pogledao ju je. Zadovoljno se smiješila. Vidio je taj osmijeh već drugi puta večeras. Legao je pokraj nje i zamislio se.

„Ema ne bi voljela ovako“, rekao je. „Ponekad me je potpuno iscrpila. Uvijek nešto novo.“ Zašutio je na trenutak. „Zašto je s tobom tako jednostavno?“, upitao je.

Nije odgovorila. Ustala je ogrnuvši se tankim pokrivačem i zaputila prema kupaonici. Gledao je polugolo žensko tijelo s kojeg je klizio pokrivač. Uzbudio ga je taj prizor.

Ema ne bi voljela prekrivati tijelo kada bi netom poslije odlazila u kupaonicu, sjetio se.  Uvijek je odlazila golog tijela ili u tangama koje joj nije uspio skinuti u žaru uzbuđenja. Crvenim čipkastim tangama, njemu najdražim. Okrenuo se na leđa zagledavši se u plafon. Začuo je šuštanje vode što se slijevala kroz otvore tuša. Začuo je i škripanje vrata tuš kabine. Zamišljao je prizor.

,,Kako je lijepa i zavodljiva.“ Nasmiješio se. ,,Tako jednostavna. Ne moram se toliko truditi.“ Mislio je o ženi koja je malo prije ležala u njegovom krevetu. Tako krhkoj i nježnoj, gotovo bespomoćnoj. Smiješio se. Ponovno se osjećao kao da je na vrhuncu, ponovno je osjetio svoju moć da zadovolji ženu. Ponovno je bio onaj stari.

S Emom je bilo drukčije, sjetio se. Ne bi uvijek mogao. Ne na taj način.

Pomislio je koliko mu je lakše s ovom ženom. Zagledao se u plafon. Isti bijeli plafon. Osluškivao je šuštanje vode iz kupaonice.

Ema ne bi voljela… prekinuo je vlastitu misao. Nestao je osmijeh s njegova lica. Istodobno je osjetio ispraznost i žaljenje.

 

 

Susret

 

Vrati mi moje krpice, moje krpice od čistoga sna. Umom su joj prolazili stihovi još od kako ju je nazvao. Nije ih mogla izbiti iz svijesti.

„Hoćeš li nešto popiti?“, pitala je.

„Ne, ne treba. Hvala!“, rekao je „Sam ću se poslužiti.“ Otišao je u kuhinju. Začuo se udarac. „Svaki put!“, izustio je.

Kao da se ništa nije promijenilo, pomislila je. Zagledala se u prozor. Sunce je obasjalo uprljana stakla. Trebalo bi oprati prozore. Zamislila se. „Jednom si mi obećao da ćeš ih oprati. Nikada nisi.“

Šutio je.

„Mogu ti reći da si lijepo preuredila stan“, rekao je s oduševljenjem. „Odlično izgleda.“

„Da, napokon ima prostora“, rekla je. „Onako me već gušilo. Trebalo mi je slobode.“

„Sada je imaš“, rekao je ozbiljno.

Šutjela je. Pomislila je na proteklo vrijeme. Osjetila je nostalgiju popraćenu nervozom. No, taj ju je osjećaj brzo prošao. „Sada je dobro“, rekla je.

Promatrao je fotografiju na zidu. Sjetio se čija je. Bijes je navro u njemu. Nije se mogao pomiriti s nastalim osjećajem.

Promatrala je njegov pogled. Prepoznala ga je i pritom osjetila bezobrazno zadovoljstvo. Probudio se iz trenutnog razmišljanja. Pogledao ju je s izrazom brige. Skrenula je pogled.

„Jesi li poslala radove na natječaj?“, pitao je nastojeći prekinuti nastalu tišinu.

„Znaš da je ovo zadnji put“, rekla je flegmatično ne obazrevši se na njegovo pitanje. „Nećemo se više viđati“, pogledala ga je.

Rastvorio je oči. Na licu mu se očitavao vidljiv izraz panike i uznemirenosti.

„A ako se sretnemo vani…“, zastao je „…Hoćemo li se pozdraviti i popričati?“

„Hoćemo li?“, pogledala ga je cinično.

Rastužio se. Okrenuo se kako bi prekrio izraz razočaranja. Uzdahnuo je.

„Pustio si me“, rekla je.

„Jesam, no to ne znači…“, započeo je.

„…da je gotovo? Jest gotovo je!“, odgovorila je.

Sjeo je na trosjed. Zagledao se u pod ne želeći podići pogled. Šutjeli su.

„Nećeš me više htjeti ni pozdraviti?“, pitao je.

„A što sam ti rekla?“, pitala je ne očekujući odgovor. „Ne možemo biti prijatelji!“

„Niti te ne želim za prijatelja!“, rekao je razdraženo.

„Nego?“, pitala je.

Šutio je.

Šutnja je potrajala. Sjela je pokraj njega samo da prekine neugodnu tišinu. Podigao je pogled prema njoj. Zagledali su se u oči. Nije se mogla sjetiti kada ju je posljednji put tako gledao.

„I što sada?“, pitao je.

Slegnula je ramenima. „Sve što se sada dogodi ostat će u ovom vremenu.“ Skrenula je pogled. „Sutra će sve već biti prošlost.“

„Znači sada možemo raditi što god želimo, izreći što mislimo, bilo što. I sutra više ništa neće biti važno?“, pitao je podrugljivo.

„Sutra će biti nova sadašnjost.“ Na trenutak je zašutjela, a zatim je nastavila. „Živimo sada, a ne u prošlosti ili budućnosti.“

„A što je sada?“

„Što god učinili.“

„I neće ništa značiti?“, pitao je oprezno.

„Značit će samo sada, ali sada je samo trenutak“, rekla je ozbiljno.

Pogledi su im se ponovno sreli. Gledali su se u tišini. Položio je ruku na njezino koljeno. Nije reagirala. Dugo ju je gledao, a zatim ju je poljubio. Uzvratila mu je poljubac. Počeo ju je dodirivati i postepeno svlačiti. Prihvatila je. U trenutku su oboje bili potpuno goli, a on je ležao na njoj. Počeo je prodirati u nju. Prihvatila ga je.

 

****

 

„Uzmi svoje stvari.“ Usmjerila je pogled prema prepunoj najlonskoj vreći.

„Zar to sve?“, pitao je u čudu.

„Sve su to tvoje stvari“, odgovorila mu je.

Sagnuo se prekopavajući po vreći. „Ali nisam to sve tražio.“

„Neću ti vraćati dio po dio“, rekla je. „Samo jednom i sve.“

Zagledao se u prepunu vreću. „Ne, ovo ostaje tebi!“, viknuo je vadeći plišanu životinju. „To je bio poklon!“

„Ne želim ga više“, odgovorila je flegmatično.

„Ne zajebavaj me!“

„Vraćam ti“, rekla je još uvijek smireno.

„Ne, moraš imati sjećanja!“, vikao je.

„Možda ne želim sjećanja“, rekla je ne promijenivši ton.

„Ne možeš bez sjećanja!“, Vikao je s jasnim izrazom panike na licu.

„Ne živimo u sjećanjima“, povisila je glas.

Uzdahnuo je. „Ali moramo nešto zadržati za sjećanje“, rekao je smireno.

„Sjećanja su u meni“, zamislila se.

Otvorio je vrata. „Neću to uzeti“, odlučno je rekao.

„Uzmi, ne treba mi“, rekla je s naznakom straha u glasu.

Zastao je pogledavši je. „Neću da se tako igramo!“ rekao je ljutito.

„Ova je igra završena“, rekla je prijezirno.

Na licu mu se odrazio splet očaja i tuge. Nije pokušao ni prekriti nastale emocije.

„Reci!“, promatrala ga je.

„A što da ti kažem?“

„Što želiš reći.“

„Ništa.“

U tišini je uzeo svoje stvari i izašao ne pogledavši je. Zastao je na vratima zagledavši plišanu životinju na vrhu vreće. Okrenuo se.

„Uvijek si bila tako tvrdoglava!“, rekao je prijezirno.

„Baš kao i ti!“

Zatvorila je vrata i ugasila svjetlo za njime.

 

  

Sadomazohizam

 

Proučavala je papir koji joj je pružio. Na papiru je stajalo njegovo ime. Pogledala ga je. Bio je posve opušten, gotovo flegmatičan. Ponovno je spustila pogled na papir pomno čitajući ispis. »HIV negativan« pročitala je. Vidljivo je odahnula. Preklopila je papir i pružila mu ga. Spremio ga je u džep.

Konobar je donio flašu piva i bocu soka. Spustio je pivo te joj pružio sok smiješeći joj se. Uzela je čašu i počela isisavati sok kroz tanku slamku. Nijednom nije digla pogled.

Promatrala je mjehuriće na površini. Konobar je ostavio račun i otišao. Podigla je pogled.

„Voliš li da muško dominira?“, pitao ju je.

Pogledala ga je. Šutjela je. Spustila je pogled i počela vrtjeti slamku u svojoj čaši. Koncentrirala se na pokrete slamke. „Uglavnom“, rekla je.

Nasmiješio se. Otpio je pivo.

„Što studiraš?“, pitao ju je.

„Likovnu umjetnost. Što smatraš pod mušku dominaciju, konkretno?“, pitala je.

Spustio je flašu na stol. Pogledao ju je flegmatično. „Da mi se dopuštaju neke stvari i da mi se udovoljava po mojem zahtjevu“, rekao je.

„Samo tako?“ Pogledala ga je.

„Da“, odgovorio je.

Spustila je pogled. „I što ako ti je neki zahtjev odbijen?“ pitala ga je.

„Nije.“ Gledao ju je bez smiješka.

Pogledala ga je prezirno. „Kada bi bio, što bi učinio?“, pitala ga je.

„Pa ne bih tukao, jako.“ Odvratio je pogled. Zagledao se je u flašu piva na stolu.

Šutjeli su. Naposljetku je podigao pogled.

„Vratimo se mi na small talk.“ Otpio je gutljaj piva. „'Ajmo razgovarati o nebitnim stvarima. Čime se inače baviš osim umjetnošću?“

Pogledala ga je podignuvši obrvu. Implicirala je kako joj se ne sviđa njegov nastup. „Uglavnom slikam i bavim se filmskom teorijom.“

„Posve umjetnička duša, ha?“, nasmiješio se.

„Pa, da“, rekla je bez imalo entuzijazma.

„Koja tema prevladava u tvojim slikama?“

„Ovisno o ekspresiji misli i osjećaja“, rekla je.

„Na primjer?“, tražio je njezin odgovor.

Pogledala ga je razdraženo. Prihvatila je svoje piće i otpila je gutljaj. „Uglavnom se bavim stanjem pojedinca. Pokušavam prikazati ljudske osjećaje i emocije. Dekadenciju. Ljudsku patnju, bol, očaj, ali i ljubomoru i ljubav. Stanje suvremenog čovjeka onako kako ja to vidim.“ Na trenutak je zastala. „I žene. Bavim se prikazom žene kao arhetip snažnog karaktera i superiornosti nad muškarcem.“

„Feministkinja?“, upitao ju je posve ravnodušno.

Gledala ga je s naznakom ljutnje. „Ne“, rekla je.

„A erotika?“

„Što s njom?“, upitala ga je uvrijeđeno.

„Nadam se da prevladava u tvojim djelima.“

„Uvijek“, rekla je sarkastično.

Nasmiješio se.

Ispio je velik gutljaj piva pritom je gledajući. Vratio je flašu na stol ne odmaknuvši pogled. „Bi li s još jednim muškim?“, pitao ju je.

Pogledala ga je podignuvši čašu. „Bi li ti?“

„Ja bih“, odgovorio je.

Promatrala ga je. Odložila je čašu na stol. „Ne znam, vjerojatno ne bih“, rekla je. „A bi li s još jednom ženom?“, pitala ga je.

„Ne bih.“

„Kako to?“, pitala ga je iznenađeno.

Uzeo je pivo. „To me ne napaljuje“, odgovorio je.

Zagledala se u njega s izrazom cinizma. „Misliš li da je s dvojicom muškaraca bolje nego s dvije žene?“

„Da“, odgovorio je.

„Zašto?“

„Zato što tada žena pokazuje koliko je napaljena i koliko voli da se njome dominira“, rekao je.

Pogledala ga je s gađenjem. Ustala je. „Brzo ću se vratiti“, rekla je i krenula prema šanku. Zastala je. Zagledala je vrata s natpisom TOILETTE i gravirom ženske cipele. Skrenula je pogled prema stolu za kojim su sjedili. Promatrao ju je. Odvratila je pogled i ušla u ženski toalet. Još je uvijek osjećala mučninu. Ušla je u prvu slobodnu kabinu i zaključala vrata. Kleknula je pred zahodsku školjku. Nekoliko je trenutaka nepomično gledala u žuti talog na dnu, a zatim je zarila prste duboko u grlo. Osjetila je sadržaj utrobe pomiješan s gorčinom i gađanjem. Svi su se problemi spojili u kiselu masu neprobavljene hrane. Trenutak je gledala u ispremiješani sadržaj, a zatim je pustila vodu. Otključala je vrata. Prišla je umivaoniku i isprala usta. Pogledala se u zrcalo. Popravila je ruž i izašla.

Zatekla ga je kako prstom prelazi po zaslonu mobitela. Izgledao je kao da piše poruku. Spazio ju je te je odmah spremio mobitel. Sjela je za stol i automatski uhvatila času sa sokom. Otpila je gutljaj gledajući u stranu. Promatrao ju je.

„Otvorena je nova izložba u Kulturno-umjetničkom centru. Hoćeš li ići?“, pitao ju je.

„Ne znam.“ rekla je tiho. Odložila je čašu i pogledala ga ispitivački. „Zašto baš ja?“

Na trenutak je zastao nevjerice je gledajući. Spustio je pivo koje je netom prije prihvatio. Trenutak je promatrao etiketu na flaši, a zatim je podigao pogled. „Vrlo banalno, zapravo“, rekao je. „Kao kada si vani i primijetiš nekoga da ti se sviđa i ako imaš petlje, priđeš mu. Tako je i na ovim kanalima masovne komunikacije, samo što ti treba manje petlje.“

Spustila je pogled naizgled razočarano. „Bez kriterija?“, pitala ga je.

„Kriteriji uvijek postoje. No, ipak, izgled je presudan, na prvu.“ rekao je promatrajući je.

Izgledala je pomalo nezadovoljno. Otpio je gutljaj piva.

„Nego, s koliko si ih bila?“, pitao ju je.

„Što?“, podigla je pogled.

„'Ajmo bez zajebancije“, rekao je razdraženo.

Spustila je pogled. „Dvojicom.“  

Kimnuo je u znak slaganja.

„S koliko si ih ti bio?“, podigla je pogled.

Promatrao ju je. Spustio je pogled koncentrirajući se na sjenu koju je tvorio položaj flaše na stolu.

„'Ajmo ovako; muško od trideset godina, koliko bi bio normalan broj?“, pitao ju je podignuvši pogled.

„S koliko?“, podigla je glas.

Trenutak je šutio promatrajući je. „Šesnaest“, rekao je.

Osjetila je da joj se diže želudac. „Koliko veza?“, pitala je.

„Četiri.“

„Što ne valja s tobom?“, pitala ga je prezirno.

„Ništa. Ja sam naprosto savršen“, počeo se je gnjusno smijati.

Sklopila je oči zadržavajući sadržaj želuca koji je izgleda poželio izaći van. Podbočio se je na stol prelazeći prstima preko brade. Trenutak ju je promatrao. Otvorila je oči.

„Nego, koja ti je najdraža poza?“, pitao je.

„Ovisi.“

„O čemu?“

„O psihofizičkom stanju, valjda“, rekla je melankolično.

Naslonio se je na naslon stolca. Promatrao ju je posve ravnodušno. „Voliš li se spustiti na koljena?“

Pogledala ga je ispitivački. „Može.“

„Fino. Ideš li do kraja kada si na koljenima?“

Trenutak je šutjela, a zatim je prihvatila misao „Kada muško to hoće.“

„Sviđa mi se“, rekao je kroz smiješak. “Gdje najviše voliš da muškarac ejakulira?“

„Ponovno, ovisi“, rekla je.

„U idealnom slučaju?“

„Ti meni reci.“

„Zašto ja moram reći?“

„Ne znam koje su opcije.“

„Znaš gdje ciljam“, rekao je podignuvši obrvu.

Gledala ga je ujedno s gađenjem i prezirom. Šutjela je ne promijenivši izraz lica. I on je šutio. Trenutak su se gledali u tišini.

„I je li ponuđena jedna od opcija?“, pitao ju je naposljetku.

„Nisi mi ništa ponudio“, rekla je sumnjičavo.

„Točno. Nego je pod nitko te ništa ne pita.“

„Onda se ne slažemo.“

„Pa možemo se oko nečega i ne slagati“, rekao je nasmiješivši se gnjusno i opako.

„Što možeš ponuditi ženi?“ prekinula ga je u smijehu zadovoljstva.

„Što bih joj trebao ponuditi?“, pitao ju je s nevjericom.

„Volim da muško dominira, ali i da se potrudi.“ rekla je odlučno. „Zbog čega bih te točno željela?“, pitala ga je.

„Na to pitanje samo ti možeš dati odgovor“, rekao je.

„I što ja time dobivam?“

„Moju zahvalnost i malo igre dok ne svršim posao.“

„Odvratno!“

Trenutak ga je promatrala izražavajući gađenje, a zatim je skrenula pogled u čašu na stolu. Sjedili su u tišini.

Spazio je konobara te ga je pozvao k stolu. Platio je račun. Netom što se konobar udaljio, otpio je posljednji gutljaj piva. Ustao je privukavši stolac. „Tvoj stan ili moj?“

Pogledala ga je s izrazom gađenja. Ustala je. „Idemo k tebi.“ Uzela je kaput.

 

 

 

foto: Ivan Kačavenda

 

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg