CM extensions

Review of 'The Smith Tapes: Lost Interviews with Rock Stars & Icons 1969 - 1972'

Howard Smith's classic interviews reveal how little America has changed: a blowhard public figure running for political office without having any political experience; media culture obsessed with celebrities; talking about race relations without being able to improve race relations. Sound familiar?



 

In 1969, Norman Mailer ran for mayor of New York City. That same year, Dennis Hopper, just back from Cannes where Easy Rider was made an instant classic, compared all the photographers to “birds of prey screaming out at you.” On his way to becoming the first black mayor of Newark, New Jersey, Kenneth A. Gibson, sparring with Howard Smith over the intricacies of life in the ghetto, made one of the more important, and alarmingly still relevant, points found in this new book of collected interviews when he said, “I don’t think there’s any black person in the country that would say that they want to have equal treatment from the police department next year or next month or next week. They’d like to have it tomorrow. They would also like to have equal employment rights tomorrow. I don’t think there’s any black person in the country that is willing to wait for what he’s entitled to.” On the surface, The Smith Tapes: Lost Interviews with Rock Stars & Icons might seem like nothing more than a time capsule. What comes into cringe-worthy focus the more you read, however, is that in today’s culture of new, new, new, now, now, now these transcribed interviews highlight how little things have changed in forty years, revealing the acute political and cultural paralysis the United States has long suffered.

Smith, author of the popular Village Voice column “Scenes,” had leveraged his sober and objective detachment to become a trusted media figure among, and friend to, some of the era’s most prominent names. As the FM radio waves were emerging from their infancy, Smith landed a radio show that aired between 1969 and 1972 on WABC/WPLJ, recording hundreds of interviews. The variety of mostly counterculture guests makes for an impressionistic portrait of the tie-dye-tinted idealism of the 1960s giving way to the anxieties of the 1970s. So much was made of the transition between these two decades because by 1969 the kaleidoscopic day-glow counterculture myth, greatly instilled by the media, had lost its magical aura as the growing shadows of Vietnam, Richard Nixon, and Charles Manson blotted out idealism with the harsh truths of reality. The hippies had appropriated Martin Luther King Jr.’s declaration of sticking with love because hate is too heavy a burden to bear and blissed themselves out with a lobotomized notion of peace and love that preferred to forget about hate all together. This blind spot left the nebulous notions of the counterculture vulnerable. Rightfully, resentment also boiled over among black activists still fighting to be accepted as free and equal by white America.

Only seven of the sixty-one guests featured in this book were black—from Sly Stone to Black Panther Communications and Press Secretary Kathleen Cleaver and Howard Sheffey, chairman elect of the National Council of Police Societies and president of the NYPD’s Guardian Association. Nonetheless the subject of race was a running theme in Smith’s questions. Then, like today, when considering other national issues, like war, political tension, and economic strife, it was inevitable that all such discussions circled back to race relations in the United States because, ultimately, they are all inextricably related even if not enough people see it like that. In 1953, in his essay “Stranger in the Village” James Baldwin wrote of being a black American: “He is not a visitor to the West, but a citizen there, an American; as American as the Americans who despise him, the Americans who fear him, the Americans who love him—the Americans who became less than themselves, or rose to be greater than themselves by virtue of the fact that the challenge he represented was inescapable.”

Running for mayor, Norman Mailer campaigned on the ridiculous notion of turning all the city’s neighborhoods into autonomous townships. When Smith asked about what would happen in Harlem, Mailer casually threw out the idea, “If there’s a black New York, as well as a white New York, then policing is their affair.” Felix Cavalier from the Rascals—known for such hits as “Groovin’” and “People Got to be Free”—boasted to Smith that his band’s crossover success with black audiences had resulted in this group of white boys from New Jersey refusing to play venues that did not include a black act on the same bill: “We enjoy it more when there’s Negroes on the bill and in the audience. Right there, it’s as simple as that. We enjoy it more. We feel we’re accomplishing something. . . . we’re trying to re-create that feeling of the harmony between the races, between the music and the audience.”

Talking to gay rights activist Jim Fouratt, Smith said, “In the gay movement, I’m at a loss almost to know what the proper word is: queen, fairy, fag, homo… Will there be a point where homosexual people say fag is good?” Fouratt responded to the undeniably insulting question by citing how America didn’t know how to refer to blacks, listing off various pejoratives before concluding that black people didn’t want white people deciding what to call them and gay people didn’t want straight people deciding what to call them. There are so many lines to read between in these interviews but race is inescapable because this book is a portrait of America anticipating promised change, then and now. Unfortunately, the scenario has become something akin to Vladimir and Estragon waiting for Godot. 

Continue reading

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg