poezija

Prijelaz za divlje životinje

"Meni se čini da nema dobrog pisanja ako ne pišete o onome što vas duboko dira i paralizira, jer talenat, ako ga ima, u tom slučaju može dati najviše od sebe. Pri tom ne mislim da priča mora biti tragična i potresna u nekom fatalnom smislu, ali 'piši o onome što znaš' meni se uvijek ispostavilo kao najkorisniji savjet", kaže Ivana Simić Bodrožić u jednom intervjuu povodom knjige pjesama "Prijelaz za divlje životinje". Ovdje, pak, možete zaviriti u ovu živu, vibrantnu knjigu.
Osam pjesama iz "Prijelaza..." po izboru autorice.



 

 

* * *

 

A jesu li bedaci dedi otkinuli ruke?

Nisu.

Ali su ga ubili.

Jesu.

A jesu tebe tukli?

Nisu. Ja sam pobjegla prije nego što su došli.

A jesu ti zapalili kuću?

Jesu.

I sve haljine su ti zapalili i barbike,

Onda si imala samo jednu bebu.

Da.

I šta si im onda rekla?

Ništa, ja sam pobjegla prije nego su oni došli.

A šta su oni tebi rekli?

Otiđite odavde, ovo je naš grad.

I macu si ti ubili?

Pa maca je ostala tamo.

Jadna maca.

A jesu zakopali dedu pod zemlju?

Jesu.

A gdje?

Ne znam.

Ali on me sad gleda s neba.

Da.

A kako kad nema oči?

Pa duša nema oči, ali te svejedno može vidjeti.

Ja mrzim bedace. Ja ću njih nogom.

Nemoj mrziti.

A zašto?

To nije lijepo.

 

 

 

 

 

 

 

* * *

 

Nikada nećete saznati koliko vas volim

 

Koliko uživam u mirisu sjajne trake sline

Koja se rasteže između tvoje brade,

Niz vrat, do okovratnika majice,

Dok uplakan histerično vrištiš

Kako mi više nećeš biti sin,

Imaš tri godine i zgazit ćeš me biciklom.

 

Nikada nećete saznati koliko vas volim

 

Kad navečer uđem u sobu da te još jednom pokrijem,

Preplavi me strah od onih koji će ti ući u život

Uvijek si otkrivena

Nekad skineš i donji dio pidžame,

Spavaš s isturenom golom guzom

Grizla bih i ljubila to moje mekano meso,

Samo je moje.

 

Nikada nećete saznati koliko vas volim

 

Dok sjedite jedno pored drugog

Na mašini za pranje rublja, okupani i mirisni

Usred ove prljavštine,

Dok režem dvadeset noktića,

Odumrlih stanica vaših malenih tijela.

Samo prema smrti idemo.

 

Nikada nećete saznati koliko vas volim

Jer sam previše umorna

Od ujutro vičem

Jer predugo ulazite u auto

Jer nisam ono što ćete htjeti da budem

Jer lažem o svijetu u kojem živite

Jer lažem o sebi i drugima

Jer ne znam bolje.

 

Nikada nećete saznati koliko vas volim

I kako se spremam, jednoga dana

Da vam se prestanem miješati u život.

 

 

 

 

 

 

 

* * *

 

Za svoj pedeset i šesti rođendan

Moja mama je pušila travu.

 

Sa sedamnaest godina je počela raditi

S devetnaest se udala

S devetnaest je rodila

Prvi put

S trideset šest je ostala bez posla

S trideset šest je ostala poluudovica

S četrdeset je ostala bez oca

S četrdeset i tri me zadnji put ošamarila

S pedeset jednom je postala baka

Prvi put

S pedeset i tri je ostala siroče.

 

Trećinu života ne spava.

 

Sjedimo tako za stolom,

Pušimo svi troje, ona, moj muž i ja,

Kaže, pa ja ništa ne osjećam,

Kažem, pa ti ni ne možeš više ništa osjetiti.

 

A pogledaj vas dvoje, oči vam se cakle,

Cakle se i tebi, mama, samo se ne vidiš,

A to je prvi znak da te lupa.

 

Ja sam razvaljena, ali ne želim da ona to vidi,

Pred njom sam sabrana,

Velika i iskusna,

Meni isto trava ništa ne može,

Opaka sam i zajebana, još više nego ona.

 

 

 

 

 

 

 

* * *

 

Vučemo se cestom uz polje

Sunce je popizdilo.

 

Ja sam, pomalo je to već i javna stvar,

Vlasnica traume.

I voljela bih te,

Sad kad smo prijatelji,

Odvesti do rupe koju mi je brat jednom pokazao.

 

Međutim, trava je narasla,

Ti si Srbin

A ja nisam više sigurna gdje se nalazi,

Ali valjalo bi da se pojavi

Ispast će da sam sve izmislila

Ne želim se osramotiti.

 

Lažni taksist nas čeka da obiđemo

Znamenitost

Jedan kapak mu visi

Zaradio je osminu rezervoara

Znoji se i proklinje biznis

Uzima nam novce

Vozimo se.

Šutimo.

Ima boga.

 

  

 

 

 

 

 

* * *

 

Imam prijelaz za divlje životinje.

 

Ide od samog početka kralježnice

pa skroz, skroz do dolje.

 

Krenu oko ponoći,

dlaka im je tamna i mokra,

prvo jedna, dvije male,

a onda za njima, na stotine.

 

Više ne mogu spavati,

prevrćem se po krevetu, hoću ga porušiti.

 

Ili nekad,

gurnem njegovu ruku tamo,

njome premjestim žbunje, sakrijem tablu.

Ali onda opet, sljedeće noći,

vidim ih u mraku, prvo svjetlucaju dva oka,

i tad zemlja počinje podrhtavati.

 

Imam prijelaz za divlje životinje,

ali bojim se,

spuštaju se do grada.

 

 

 

 

 

 

 

* * *

 

Carmen i Carlos

Su se potucali po svijetu

Ganjajući književne stipendije

Izgnani sa Kube.

 

Carmen i Carlos

Pred nama plešu tango

U dvorištu rezidencijalne kuće u Grazu

U krilu mi je njihov trogodišnji sin

Milosh (po Miloshu Formanu)

Čije ime nije na državnom

Spisku dozvoljenih imena,

Samo jedan od njihovih grijehova

Svojom tamnoputom ručicom

Mazi me po dojci,

Uživam.

 

Carmen i Carlos

Se smiju, zapinju i skoro prevrću stol

S maslinama i čašama vina

Milosh žmiri, diše duboko i cucla palac.

 

Carmen i Carlos

Ostaju još dugo sjediti u dvorištu

Kroz otvorene prozore dopire zvuk jezika

Koji među sobom pričaju

Carmen i Carlos.

 

Mi se još njušimo

Bolji smo nego što jesmo

Dižemo se i odlazimo u sobu

U krevetu smo po cijeli dan.

 

Sjećam se da je Carmen njegovala starce po kućama u

Barceloni

Negdje sam uhvatila da je Carlos za djevojkom otišao u

Krakow

Nema šanse da Milosh pamti tu večer kad se mazio s

mojim sisama

Bio je najljepši dječak s velikim ušima kojeg sam ikada

vidjela.

 

Ti uvijek plešeš sam zatvorenih očiju

Ja uvijek stišavam muziku koju ti pustiš

Carmen i Carlos su razbili tango,

Gdje ćemo pobjeći mi?

 

 

 

 

 

 

 

* * *

 

Tvoja žena bi trebala imati strast za prirodu,

Za pare koje se dižu iz zemlje,

Uz hodočasnički puteljak do Santiago de Compostela

O kojima pričaš užarenih očiju,

Kamo biste vodili vašu kćer,

Jednoga dana.

 

Tvoja žena bi trebala čitati knjige

Duže od sto pedeset stranica

Jer je uporna, pametna i disciplinirana.

 

Tvoja žena,

Svakako ne bi trebala biti u depresiji

I otkazivati magnetske rezonance u zadnji tren.

 

Ni rasplakati se na pijaci prepunoj

Sezonskih bresaka, lubenica, i svježe ribe,

Dok kupujete pileća krilca jer ribu ne podnosi,

Kad joj kažeš da su je vidjeli s drugim.

 

Tvoja žena ne bi se trebala praviti da spava.

Ni krvariti toliko zbog stresa.

Ni kupovati krišom cipele.

Radost.

 

Tvoja žena bi trebala biti

Sve što nisam

Ja,

Tvoja žena.

 

 

 

 

 

 

 

* * *

 

Poezija ne trpi prenemaganje,

zazivanje Boga da ispuni pravdu,

uspješne,

potpune,

a jedinstvene.

Ne trpi unaprijed određen put

koridorima sigurnih riječi.

Glatke površine.

Pražnjenje crijeva

svaki dan u isto vrijeme.

Jake i nepobjedive

izvan sigurnog prostora bodljikave žice.

Utabanu stazu

dobrohotnog obiteljskog nasilja

kojom se krećemo generacijama

slijedeći miris užeglog ulja

zatvorenih očiju,

samo da dođemo do doma.

Postoji doduše i drugi put,

razumije se,

to je tek rukavac

u kojem nemaš pravo biti žrtvom.

Pustiš da ti kosti lijepo strše,

preoznačiš svaku riječ na koju naiđeš,

puna srca prigrliš priznanje

kako baš ništa nemaš

i nikada nećeš ni imati,

osim tih smiješnih riječi

koje ti iz prozirnog neba

pljušte po glavi.

Nađeš jedan mali zaklon

(ako takav uopće postoji)

e, tamo, možda te čeka Poezija

i trpi

sve

tvoje.

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg