intervju

Iva Sopka: Pisanjem se mirim sa stvarima s kojima se inače ne mogu pomiriti

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



S 'Pričom prema istinitom događaju' i 'Neljubavnom pričom', u finalu Sedmice&Kritične mase našlo se i drugo mlado lice, Iva Sopka. Kako se snašla u odgovaranju na naša pitanja pročitajte u intervjuu.

 

-  Gdje i kako živiš?

Spletom okolnosti, nešto više od pola godine živim u Belišću, gradu koji broji 6.518 stanovnika, dok za nešto manje od pola godine odlazim u Kitišance, prigradsko naselje koje broji 150 stanovnika. Postat ću 151. stanovnik Kitišanaca zbog ljubavi, kao što sam većinu stvari u životu i učinila zbog ljubavi. Umjesto lagodnog života u stanu, odabirem život u kući i rad u vrtu u mjestu u kojem nema knjižnica ni knjižara, čak ni kioska – jedina prodavaonica je ona pokretna, a ja nemam ni bicikl. Ako to nije ljubav, pričekajmo tragove zemlje ispod noktiju i prve ujede obada. Radim kao knjižničarka u jednoj srednjoj školi, a dane, tjedne, mjesece i godine provodim u nadi da će se poboljšati moja satnica i učeničke čitalačke navike.

 

-  Gdje izlaziš? I što je zabavno u tome?

Već neko vrijeme ne izlazim, a odavno pronalazim zabavu i u tome. Ponekad mi znaju prigovoriti što rijetko izlazim, no sve više cijenim praktičnost izlazaka i sve više poštujem svoju potrebu za samoćom – što ne znači da nisam barska mušica. Možete pitati bilo kojeg konobara koji me je imao prilike poslužiti. Što je zabavno u tome? Kada sam dobro raspoložena – sve.

 

-  Što je za tebe književnost?

 Književnost je izlaz iz emocionalnog zatvora u kojem svi ponekad završimo. Nekad slučajno, a nekad svjesno. Neki od nas u takvom zatvoru završe više puta, nekad i zbog iste stvari. Neki od nas su rođeni u takvom zatvoru. Neki od nas će u takvom zatvoru umrijeti. Međutim, književnost je također jedan od takvih zatvora. Pomaže nam shvatiti da je ljubav najvažnija stvar na svijetu, ali i to da ljubav ponekad nije dovoljna.

 

-  Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem?

U književnosti mogu slobodno tražiti ugodu u zamjenu za ugađanje i ne osjećati se sebično ni površno zbog toga. Čitanjem i pisanjem, iznova dobivam mogućnost pomiriti se sa stvarima s kojima se ne mogu pomiriti. Mogu iznova čitati o lošim stvarima koje sam i ja napravila, napisati da ih nisam loše napravila ili dobro opisati kako sam ih loše napravila. Književnost mi dozvoljava da kažem stvari koje mislim, ali i one koje ne mislim. Da, ponekad želim reći i stvari koje ne mislim. Čudno, ali književnost mi pomaže da budem u romantičnoj vezi i s osobom koja ne voli čitati.

 

-  A ono najgore?

Čitateljska taština. Barem ona neprikrivena. U vremenu u kojem je knjiga tek ukras na polici kao i naočale za čitanje na licu (postale su nužni modni detalj na skoro svakom selfieju, a posjedovanje knjige zamjena za njezino čitanje), umara me kada se ljudi natječu u broju pročitanih djela, kao i kada kritiziraju tuđi izbor autora i naslova.

Strah od pomisli da ću neke stvari doživjeti samo čitajući o njima, kao i činjenica da o mnogima neću imati prilike znati samo zato što će me od njih odbiti vlastita čitateljska taština. Otkrivanje razloga zbog kojih pisana riječ boli više od izgovorene i zlouporaba tog potencijala.

Činjenica da ću ponekad satima i danima čitati ili pisati, umjesto da to vrijeme iskoristim za druženje s ljudima koje volim i koji mene vole. Spoznaja da se mogu ponašati kao lik iz knjige, a ipak ne postići ono što bih postigla da sam lik iz knjige. Kada književnost i čitanje/pisanje postane zamjena za život.

 

-  Koje su tvoje teme? Ili reci nešto na tu temu…

Pišem o svojoj ljubavi prema drugima i o svojoj mržnji prema sebi koju sam do sada imala prilike doživjeti. Pišem i o onome što bih željela doživjeti.

 

-  Što je motiv za pisanje (za tebe)?

Pisanje je dobra psihoterapija. Zar se ne vidi?

 

-  Što te drži?

Drži me tuđi i vlastiti smisao za humor. Čini se da je to, uz knjige, uvijek pomagalo u kriznim situacijama. Humor i knjige su ponekad znale i dovesti do kriznih situacija…

 

-  Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu / okolici; ima li tu nešto što bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Ako i postoji, nisam upoznata s njom. Lokalni autori koje sam imala prilike upoznati, uglavnom su ostali na jednoj nelektoriranoj knjizi tiskanoj o vlastitom trošku. Moguće je da postoje i oni koji su bolje prošli, a da zbog nezainteresiranosti ili zavisti ipak ne znam za njih.

 

-  Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje...

John Fante, ali ću uvijek reći Charles Bukowski.

 

-  Što je ono što bi željela napisati?

Željela bih napisati toliko tužan roman, da svaki njegov čitatelj zadobije psihičke, ali i fizičke tegobe čitajući ga.

 

Što ti znači (ako išta) da si ušla/o u uži izbor 7Km?

Kada sam odabirala zanimanje, razmišljala sam srcem i postala sam knjižničarka. Između ostalog, na to sam gledala kao na priliku da cijelo vrijeme čitam i pišem knjige, no naravno, u stvarnosti to nije tako. Od kratke priče objavljene u Večernjem listu 2011. godine za književni natječaj Ranko Marinković, nisam aktivno čitala ni pisala. A onda sam prošle godine osvojila drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču, dok mi je objavljena kratka priča u Zarezu ušla u uži izbor Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak. Kada sam saznala da sam ušla i u ovaj uži izbor, opet sam počela sanjariti.

Oduvijek sam željela biti pisac. Ne znam kako se to postaje ni ostaje, ali znam da je danas mnogo onih koji to žele i pokušavaju. I ja sam među njima. Voljela bih kada bih mogla čitati i pisati stalno. Knjige su oduvijek bile moja utjeha i nažalost, mislim da čitam i pišem samo kada sam neutješna.

 

***

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča, od kojih su najznačajnije objavljenje u izboru za književnu nagradu Ranko Marinković za najbolju kratku priču Večernjeg lista 2011. godine i Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak za neobjavljene prozne rukopise 2015. godine.

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg