intervju

Iva Sopka: Pisanjem se mirim sa stvarima s kojima se inače ne mogu pomiriti

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



S 'Pričom prema istinitom događaju' i 'Neljubavnom pričom', u finalu Sedmice&Kritične mase našlo se i drugo mlado lice, Iva Sopka. Kako se snašla u odgovaranju na naša pitanja pročitajte u intervjuu.

 

-  Gdje i kako živiš?

Spletom okolnosti, nešto više od pola godine živim u Belišću, gradu koji broji 6.518 stanovnika, dok za nešto manje od pola godine odlazim u Kitišance, prigradsko naselje koje broji 150 stanovnika. Postat ću 151. stanovnik Kitišanaca zbog ljubavi, kao što sam većinu stvari u životu i učinila zbog ljubavi. Umjesto lagodnog života u stanu, odabirem život u kući i rad u vrtu u mjestu u kojem nema knjižnica ni knjižara, čak ni kioska – jedina prodavaonica je ona pokretna, a ja nemam ni bicikl. Ako to nije ljubav, pričekajmo tragove zemlje ispod noktiju i prve ujede obada. Radim kao knjižničarka u jednoj srednjoj školi, a dane, tjedne, mjesece i godine provodim u nadi da će se poboljšati moja satnica i učeničke čitalačke navike.

 

-  Gdje izlaziš? I što je zabavno u tome?

Već neko vrijeme ne izlazim, a odavno pronalazim zabavu i u tome. Ponekad mi znaju prigovoriti što rijetko izlazim, no sve više cijenim praktičnost izlazaka i sve više poštujem svoju potrebu za samoćom – što ne znači da nisam barska mušica. Možete pitati bilo kojeg konobara koji me je imao prilike poslužiti. Što je zabavno u tome? Kada sam dobro raspoložena – sve.

 

-  Što je za tebe književnost?

 Književnost je izlaz iz emocionalnog zatvora u kojem svi ponekad završimo. Nekad slučajno, a nekad svjesno. Neki od nas u takvom zatvoru završe više puta, nekad i zbog iste stvari. Neki od nas su rođeni u takvom zatvoru. Neki od nas će u takvom zatvoru umrijeti. Međutim, književnost je također jedan od takvih zatvora. Pomaže nam shvatiti da je ljubav najvažnija stvar na svijetu, ali i to da ljubav ponekad nije dovoljna.

 

-  Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem?

U književnosti mogu slobodno tražiti ugodu u zamjenu za ugađanje i ne osjećati se sebično ni površno zbog toga. Čitanjem i pisanjem, iznova dobivam mogućnost pomiriti se sa stvarima s kojima se ne mogu pomiriti. Mogu iznova čitati o lošim stvarima koje sam i ja napravila, napisati da ih nisam loše napravila ili dobro opisati kako sam ih loše napravila. Književnost mi dozvoljava da kažem stvari koje mislim, ali i one koje ne mislim. Da, ponekad želim reći i stvari koje ne mislim. Čudno, ali književnost mi pomaže da budem u romantičnoj vezi i s osobom koja ne voli čitati.

 

-  A ono najgore?

Čitateljska taština. Barem ona neprikrivena. U vremenu u kojem je knjiga tek ukras na polici kao i naočale za čitanje na licu (postale su nužni modni detalj na skoro svakom selfieju, a posjedovanje knjige zamjena za njezino čitanje), umara me kada se ljudi natječu u broju pročitanih djela, kao i kada kritiziraju tuđi izbor autora i naslova.

Strah od pomisli da ću neke stvari doživjeti samo čitajući o njima, kao i činjenica da o mnogima neću imati prilike znati samo zato što će me od njih odbiti vlastita čitateljska taština. Otkrivanje razloga zbog kojih pisana riječ boli više od izgovorene i zlouporaba tog potencijala.

Činjenica da ću ponekad satima i danima čitati ili pisati, umjesto da to vrijeme iskoristim za druženje s ljudima koje volim i koji mene vole. Spoznaja da se mogu ponašati kao lik iz knjige, a ipak ne postići ono što bih postigla da sam lik iz knjige. Kada književnost i čitanje/pisanje postane zamjena za život.

 

-  Koje su tvoje teme? Ili reci nešto na tu temu…

Pišem o svojoj ljubavi prema drugima i o svojoj mržnji prema sebi koju sam do sada imala prilike doživjeti. Pišem i o onome što bih željela doživjeti.

 

-  Što je motiv za pisanje (za tebe)?

Pisanje je dobra psihoterapija. Zar se ne vidi?

 

-  Što te drži?

Drži me tuđi i vlastiti smisao za humor. Čini se da je to, uz knjige, uvijek pomagalo u kriznim situacijama. Humor i knjige su ponekad znale i dovesti do kriznih situacija…

 

-  Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu / okolici; ima li tu nešto što bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Ako i postoji, nisam upoznata s njom. Lokalni autori koje sam imala prilike upoznati, uglavnom su ostali na jednoj nelektoriranoj knjizi tiskanoj o vlastitom trošku. Moguće je da postoje i oni koji su bolje prošli, a da zbog nezainteresiranosti ili zavisti ipak ne znam za njih.

 

-  Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje...

John Fante, ali ću uvijek reći Charles Bukowski.

 

-  Što je ono što bi željela napisati?

Željela bih napisati toliko tužan roman, da svaki njegov čitatelj zadobije psihičke, ali i fizičke tegobe čitajući ga.

 

Što ti znači (ako išta) da si ušla/o u uži izbor 7Km?

Kada sam odabirala zanimanje, razmišljala sam srcem i postala sam knjižničarka. Između ostalog, na to sam gledala kao na priliku da cijelo vrijeme čitam i pišem knjige, no naravno, u stvarnosti to nije tako. Od kratke priče objavljene u Večernjem listu 2011. godine za književni natječaj Ranko Marinković, nisam aktivno čitala ni pisala. A onda sam prošle godine osvojila drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču, dok mi je objavljena kratka priča u Zarezu ušla u uži izbor Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak. Kada sam saznala da sam ušla i u ovaj uži izbor, opet sam počela sanjariti.

Oduvijek sam željela biti pisac. Ne znam kako se to postaje ni ostaje, ali znam da je danas mnogo onih koji to žele i pokušavaju. I ja sam među njima. Voljela bih kada bih mogla čitati i pisati stalno. Knjige su oduvijek bile moja utjeha i nažalost, mislim da čitam i pišem samo kada sam neutješna.

 

***

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča, od kojih su najznačajnije objavljenje u izboru za književnu nagradu Ranko Marinković za najbolju kratku priču Večernjeg lista 2011. godine i Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak za neobjavljene prozne rukopise 2015. godine.

o nama

Nagradu Sedmica i Kritična masa za mlade pisce dobila je Marina Gudelj

Pobjednica ovogodišnje Nagrade Sedmica i Kritična masa za mlade autore je Marina Gudelj (1988.) iz Splita.
Marina Gudelj nagrađena je za priču "Lee".
U užem izboru Nagrade za 2017. bili su: Alen Brlek, Katja Grcić, Marko Gregur, Marina Gudelj, Mira Petrović, Iva Sopka i Ana Rajković.
Ovo je treća godina Nagrade koju sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Marina Gudelj: Mi smo generacija koja je dobila ostatke neke ranije i uljuljala se u pasivnost

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

proza

Elena Ferrante: Genijalna prijateljica

Romani Elene Ferrante s razlogom su postali svjetske uspješnice i jedan od književnih fenomena ovog desetljeća, kako po odazivu publike u različitim zemljama, tako i po sudu kritike.
"Genijalna prijateljica" – prvi je dio romaneskne tetralogije o Eleni i Lili, pronicljivim i inteligentnim djevojkama iz Napulja koje žele stvoriti život u okrilju zagušujuće, nasilne kulture.
Ovdje donosimo uvodna poglavlja romana, a knjigu u cjelini - što preporučujemo - možete pročitati u izdanju "Profila".
Roman je s talijanskog prevela Ana Badurina.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

poezija

Ognjen Obradović: Oticanja

Ognjen Obradović (1992., Užice, Srbija) diplomirao je dramaturgiju na FDU u Beogradu, a trenutno je na poslijediplomskom studiju Teorije dramskih umjetnosti, medija i kulture na istom fakultetu. Izvedene su mu drame i radio drame: Nedelja: juče, danas, sutra (2013., BDP), Put u Lisabon (2015., Radio Beograd), Da mi je da spustim ovu suzu (2016., Radio Beograd).
Donosimo nekoliko pjesama iz zbirke poezije Oticanja (2016.), za koju je Obradović dobio nagradu Mladi Dis.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg