intervju

Iva Hlavač: Trudim se pisati angažiranu književnost

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



 

Treći u nizu intervjua rezerviran je za Ivu Hlavač koja je u finale Natječaja ušla s nizom kratkih priča pod zajedničkim nazivom 'O ljudima i čudovištima' .

 

-  Gdje i kako živiš?

 Trenutno živim u Zagrebu, doselila sam (iz Valpova) prije godinu i pol (zbog posla). Radim u jednoj udruzi, na posao idem biciklom…još uvijek se navikavam na Zagreb, gužvu,nervozu, tramvaje i kontrolore.

 

-  Gdje izlaziš? I što je zabavno u tome?

 Ne izlazim često. Kada izađem obično su to mjesta s dobrom glazbom i dobrim pivom. Često idem na kazališne predstave, rjeđe u kino.

 

-  Što je za tebe književnost?

Književnost je, po meni, široki pojam, ali kada bi ga sažela u jednu riječ – bila bi to sloboda. Tu mislim na onu slobodu koja ti dopušta da budeš ono što jesi. I više od toga…

 

-  Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem?

Ne volim puno pričati o vlastitom pisanju. Smatram kako je to nešto privatno i samo moje. Pod tim mislim na proces pisanja. Zapravo to i je najbolja stvar od svega – taj jedan, gotovo, tajni odnos između pisca i pisanja.

 

-  A ono najgore?

Najgore su blokade. Kada želiš pisati ali jednostavno ne ide (kao na primjer sada, u mome slučaju), kada sve što napišeš brišeš i misliš kako ti se to nikada neće vratiti. Ali vrati se. Uvijek.

 

-  Koje su tvoje teme? Ili reci nešto na tu temu…

Trudim se pisati angažiranu književnost. Bilo da se radi o društvenom, političkom ili nekom trećem angažmanu. Mislim da je to jedna od bitnih zadaća pisca/novinara. Naravno, nisam idealist koji smatra kako će književnost nešto zaista i promijeniti, ali smatram kako čitatelji trebaju to. Uvijek se sjetim kako su mi roditelji pričali – da bi, da nije bilo Ferala (osobito za vrijeme rata) poludjeli. Njihovi tekstovi priuštili su im malo zdravog razuma.

 

-  Što je motiv za pisanje (za tebe)?

Pišem i oduvijek sam pisala jer volim pisati. Kada nešto ili nekoga voliš ne možeš uperiti prstom i reći konkretno zašto je to tako. Kada se pisanje i ja posvađamo motiv mi daju književni natječaji i rokovi. Oni me tjeraju da pišem kada dođu te famozne blokade jer znam da ćemo se jednom ponovno pomiriti pa ću opet pisati zbog ljubavi.

 

-  Što te drži?

Pisanje.

 

-  Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu / okolici; ima li tu nešto što bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Inače sam iz Valpova i tamo ne postoji neka formirana književna scena. Ovdje u Zagrebu je drukčije. Međutim nisam prava osoba koja bi mogla reći nešto više o tome. S druge strane ako govorimo o samoj književnosti, odnosno pisanju, mladih u Hrvatskoj, pa i Srbiji i Bosni, dosta pratim i čitam (putem raznih portala i sl.) priče mladih pisaca, osobito onih neafirmiranih, i nailazim na fantastične priče i ljude. Danas je prilično teško izdati knjigu tako da je internet i ovakvi književni natječaji jedini put gdje mladi mogu nešto pokazati.  

 

-  Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje...

Što se tiče pisanja, najveći utjecaj je imala moja baka koja mi je neprestano pričala (izmišljala) priče, a roditelji su me vrlo rano, prije nego sam krenula u školu, upisali u knjižnicu. Tako da sam već tada puno čitala a onda i počela pisati.

Što se tiče samih pisaca trebala bih spomenuti Carvera kojega sam otkrila u srednjoj školi i koji mi je pružio novi način gledanja na kratku priču, a onda i Flannery O'Connor, Munro, Orwell, Raymond Queneau, Houellebecq, Hamsun... Ima ih zapravo jako puno i svaki roman, priča, pjesma daje ti nešto novo.

Trenutno mi je zanimljiv magični realizam u književnosti i filmu, te forma – roman strip (npr. Maus od Spiegelmana, Persepolis i Piletina sa šljivama Marjane Satrapi itd.).

Isto tako izdvojila bih Viktora Ivančića kao osobu, novinara i pisca koji je imao i još uvijek ima utjecaj na onaj dio koji se tiče pisanja aktivističke proze, beskompromisnosti i humora.

 

-  Što je ono što bi željela napisati?

 Pošto dugo nisam napisala nešto s čime sam zadovoljna, htjela bih napisati nešto s čime bih bila.

 

-  Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Između velikog broja dobrih, odličnih i kvalitetnih priča moja je ušla u 7 i mislim da je to samo po sebi velika stvar.

 

***

 

Iva Hlavač rođena je 1986. u Osijeku gdje je i diplomirala na pravnom fakultetu. Trenutno živi i radi u Zagrebu. Prvu zbirku kratkih priča „I obični ljudi imaju snove“ objavila je 2009., a druga zbirka kratkih priča „Svi smo dobro“ uskoro izlazi u izdanju Profila. Objavljivala u nekoliko zbornika/zbirki : Pristojan život – antologija lezbijske kratke priče s područja exYu (2012.), „Bez vrata bez kucanja“(2012.) , Izvan koridora 2011. itd.

o nama

Nagradu Sedmica i Kritična masa za mlade pisce dobila je Marina Gudelj

Pobjednica ovogodišnje Nagrade Sedmica i Kritična masa za mlade autore je Marina Gudelj (1988.) iz Splita.
Marina Gudelj nagrađena je za priču "Lee".
U užem izboru Nagrade za 2017. bili su: Alen Brlek, Katja Grcić, Marko Gregur, Marina Gudelj, Mira Petrović, Iva Sopka i Ana Rajković.
Ovo je treća godina Nagrade koju sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Marina Gudelj: Mi smo generacija koja je dobila ostatke neke ranije i uljuljala se u pasivnost

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

proza

Elena Ferrante: Genijalna prijateljica

Romani Elene Ferrante s razlogom su postali svjetske uspješnice i jedan od književnih fenomena ovog desetljeća, kako po odazivu publike u različitim zemljama, tako i po sudu kritike.
"Genijalna prijateljica" – prvi je dio romaneskne tetralogije o Eleni i Lili, pronicljivim i inteligentnim djevojkama iz Napulja koje žele stvoriti život u okrilju zagušujuće, nasilne kulture.
Ovdje donosimo uvodna poglavlja romana, a knjigu u cjelini - što preporučujemo - možete pročitati u izdanju "Profila".
Roman je s talijanskog prevela Ana Badurina.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

poezija

Ognjen Obradović: Oticanja

Ognjen Obradović (1992., Užice, Srbija) diplomirao je dramaturgiju na FDU u Beogradu, a trenutno je na poslijediplomskom studiju Teorije dramskih umjetnosti, medija i kulture na istom fakultetu. Izvedene su mu drame i radio drame: Nedelja: juče, danas, sutra (2013., BDP), Put u Lisabon (2015., Radio Beograd), Da mi je da spustim ovu suzu (2016., Radio Beograd).
Donosimo nekoliko pjesama iz zbirke poezije Oticanja (2016.), za koju je Obradović dobio nagradu Mladi Dis.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg