intervju

Ružica Aščić: Dragocjeni su svjetovi koje je netko drugi stvorio i kojima kao čitatelji imamo pristup

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



Ružica Aščić se na ovogodišnjem Natječaju predstavila pričama 'Dobri dani nasilja' i 'Rasporedili se i potukli'. 

 

-  Gdje i kako živiš?

Još od početka studija živim u Zagrebu. Moj dan sastoji se od 8 sati rada i književnosti koliko uspijem nagurati u one sate koji mi ostanu. Dan traje prekratko za sve ono što bih htjela.

 

-  Gdje izlaziš? I što je zabavno u tome?

Tamo gdje je ekipa. Najčešće na koncerte ili piće u gradu. Bitno da sam s ljudima koji su mi dragi, a sadržaj se već nađe.

 

-  Što je za tebe književnost?

Bolja stvarnost, utočište, prostor za izražavanje i osobnu potragu, mjesto za suzbijanje demona, nešto čime bih se željela baviti cijeli život. To su samo neke asocijacije, ali književnost (i čitanje i pisanje podjednako) puno mi znače. To je jedini interes koji imam, a čije mjesto ništa drugo nije uspjelo zauzeti sve ove godine.

 

-  Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično…?

Najbolja je sloboda izražavanja. Književnost je prostor nepodilaženja i mogućnost da se (bez obzira na to hoće li tvoja proza biti objavljena ili čitana) baviš pitanjima koja te dotiču ili progone. Također, dragocjeni su svjetovi koje je netko drugi stvorio i kojima kao čitatelji imamo pristup.

 

-  A ono najgore?

Meni osobno angažmani oko promoviranja knjige i pojavljivanje u medijima. Pogotovo kada je čovjek primoran raditi samopromociju svoje knjige po društvenim mrežama i kada preko medija mora tražiti čitatelje. To je dio književnosti koji mi je najmanje privlačan.

 

-  Koje su tvoje teme? Ili reci nešto na tu temu…

Meni se čini da se ja cijelo vrijeme, otkad pišem prozu, vraćam jednim te istim temama. Naravno, neke teme su me više opsjedale kada sam bila u ranim dvadesetim, bilo je tu priča o ljubavi, traženju vlastitog mjesta u svijetu i tako dalje, ali teme koje me najviše zanimaju su utjecaj prolaska vremena na čovjeka, ljudski poriv da čini ili ne čini neke stvari, instinkt da se čini zlo, nasilje koje u sebi nema dubinu ili motiv nego se svodi na puku želju da se čini loše.

Puno je stvari koje mi se vrzmaju glavom, a uglavnom me zanima ljudski karakter i ljudsko ponašanje u određenoj situaciji. Nikada se nisam bavila društveno angažiranim temama jer me oduvijek više interesirao onaj dio ljudske ličnosti koji nam je zajednički kao ljudskoj rasi neovisno o danom socijalnom kontekstu.

 

-  Što je motiv za pisanje za tebe?

Potreba i želja za izražavanjem upravo na taj način.

 

-  Što te drži?

U životu ili pisanju? Valjda ljubav prema tome što radim.

 

-  Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu / okolici; ima li tu nešto što bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Postoji određena književna scena, no ona nije zavisna od grada jer se nitko od sudionika te scene ne okuplja fizički na nekom mjestu. Niti vjerujem da između sudionika te scene dolazi do neke dublje komunikacije vezane uz pisanje. Više se radi o ljudima čiji su radovi raspršeni po internetu (dakle, čak ne i časopisima) i čija se imena kontinuirano pojavljuju na natječajima.

Naravno, kako je scena živi entitet, neka imena s vremenom nestaju, neka druga se pojavljuju i to je normalno. Ali mislim da scenu ne čini grupacija ljudi koja zajednički djeluje i koja se međusobno podržava, nego više generacijski bliski ljudi čija se imena kontinuirano pojavljuju na nekim virtualnim mjestima vezanim uz književnost. Scena sama po sebi je vrlo klimav termin.

Prošlogodišnji festival Prvi prozak na vrh jezika je bio super upravo zbog toga što je u samo dva dana uspio povezati književnike i književnice mlađe generacije koji se možda nikada ne bi sreli, družili, izmijenili iskustva.

 

-  Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje...

 

Književnici od kojih sam najviše naučila u smislu spisateljskog zanata su Herta Muller, Samuel Beckett i Raymond Carver. Kod Herte Muller me je fascinirala profinjenost i poetičnost proze, kod Becketta pomicanje granica proze, a Carver me je naučio da je drama koju sam unosila u svaku priču bespotrebna (prije mi je u svakoj priči netko umirao, haha).

A neke od knjiga koje su me se dojmile i kojih se uz pomoć goodreadsa mogu sjetiti su: Ravnica u plamenu (Juan Rulfo), Proleterka i Blažene godine kazne (Fleur Jaeggy), Zbogom Berlinu (Christopher Isherwood), Kokoro (Natsume Soseki), Srcoder (Boris Vian), Doktor Glas (Hjalmar Soderberg), Giovannijeva soba (James Baldwin), Mladež bez boga (Odon Von Horvath), Bašta, pepeo (Danilo Kiš), Voss (Patrick White). Naravno, tu su još neizostavni Knut Hamsun, Henry Miller, Alice Munro, Tobias Wolf, John Fante, Bohumil Hrabal, Flannery O'Connor, Agota Kristof, Dubravka Ugrešić i mnogi drugi autori i autorice čija su djela utjecala na mene u određenim razdobljima života.

 

-  Što je ono što bi željela napisati?

Poetsku dramu.

 

-  Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Znači mi puno, naravno. Ali više od ulaska u uži izbor znači mi postojanje ovakvog kvalitetnog natječaja koji daje prostor proznim radovima mlađih ljudi.

 

***

Ružica Aščić (Travnik, 1987.) studij novinarstva i povijesti završila je na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Dobitnica je nagrade Prozak za najbolji neobjavljeni prozni rukopis u 2014. godini, nagrade Ulaznica i Arteist za kratku priču, te nagrade Marin Držić za drame 'Košnice' i 'U meni raste'.  

 

 

foto: Siniša Sunara

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg