intervju

Ružica Aščić: Dragocjeni su svjetovi koje je netko drugi stvorio i kojima kao čitatelji imamo pristup

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



Ružica Aščić se na ovogodišnjem Natječaju predstavila pričama 'Dobri dani nasilja' i 'Rasporedili se i potukli'. 

 

-  Gdje i kako živiš?

Još od početka studija živim u Zagrebu. Moj dan sastoji se od 8 sati rada i književnosti koliko uspijem nagurati u one sate koji mi ostanu. Dan traje prekratko za sve ono što bih htjela.

 

-  Gdje izlaziš? I što je zabavno u tome?

Tamo gdje je ekipa. Najčešće na koncerte ili piće u gradu. Bitno da sam s ljudima koji su mi dragi, a sadržaj se već nađe.

 

-  Što je za tebe književnost?

Bolja stvarnost, utočište, prostor za izražavanje i osobnu potragu, mjesto za suzbijanje demona, nešto čime bih se željela baviti cijeli život. To su samo neke asocijacije, ali književnost (i čitanje i pisanje podjednako) puno mi znače. To je jedini interes koji imam, a čije mjesto ništa drugo nije uspjelo zauzeti sve ove godine.

 

-  Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično…?

Najbolja je sloboda izražavanja. Književnost je prostor nepodilaženja i mogućnost da se (bez obzira na to hoće li tvoja proza biti objavljena ili čitana) baviš pitanjima koja te dotiču ili progone. Također, dragocjeni su svjetovi koje je netko drugi stvorio i kojima kao čitatelji imamo pristup.

 

-  A ono najgore?

Meni osobno angažmani oko promoviranja knjige i pojavljivanje u medijima. Pogotovo kada je čovjek primoran raditi samopromociju svoje knjige po društvenim mrežama i kada preko medija mora tražiti čitatelje. To je dio književnosti koji mi je najmanje privlačan.

 

-  Koje su tvoje teme? Ili reci nešto na tu temu…

Meni se čini da se ja cijelo vrijeme, otkad pišem prozu, vraćam jednim te istim temama. Naravno, neke teme su me više opsjedale kada sam bila u ranim dvadesetim, bilo je tu priča o ljubavi, traženju vlastitog mjesta u svijetu i tako dalje, ali teme koje me najviše zanimaju su utjecaj prolaska vremena na čovjeka, ljudski poriv da čini ili ne čini neke stvari, instinkt da se čini zlo, nasilje koje u sebi nema dubinu ili motiv nego se svodi na puku želju da se čini loše.

Puno je stvari koje mi se vrzmaju glavom, a uglavnom me zanima ljudski karakter i ljudsko ponašanje u određenoj situaciji. Nikada se nisam bavila društveno angažiranim temama jer me oduvijek više interesirao onaj dio ljudske ličnosti koji nam je zajednički kao ljudskoj rasi neovisno o danom socijalnom kontekstu.

 

-  Što je motiv za pisanje za tebe?

Potreba i želja za izražavanjem upravo na taj način.

 

-  Što te drži?

U životu ili pisanju? Valjda ljubav prema tome što radim.

 

-  Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu / okolici; ima li tu nešto što bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Postoji određena književna scena, no ona nije zavisna od grada jer se nitko od sudionika te scene ne okuplja fizički na nekom mjestu. Niti vjerujem da između sudionika te scene dolazi do neke dublje komunikacije vezane uz pisanje. Više se radi o ljudima čiji su radovi raspršeni po internetu (dakle, čak ne i časopisima) i čija se imena kontinuirano pojavljuju na natječajima.

Naravno, kako je scena živi entitet, neka imena s vremenom nestaju, neka druga se pojavljuju i to je normalno. Ali mislim da scenu ne čini grupacija ljudi koja zajednički djeluje i koja se međusobno podržava, nego više generacijski bliski ljudi čija se imena kontinuirano pojavljuju na nekim virtualnim mjestima vezanim uz književnost. Scena sama po sebi je vrlo klimav termin.

Prošlogodišnji festival Prvi prozak na vrh jezika je bio super upravo zbog toga što je u samo dva dana uspio povezati književnike i književnice mlađe generacije koji se možda nikada ne bi sreli, družili, izmijenili iskustva.

 

-  Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje...

 

Književnici od kojih sam najviše naučila u smislu spisateljskog zanata su Herta Muller, Samuel Beckett i Raymond Carver. Kod Herte Muller me je fascinirala profinjenost i poetičnost proze, kod Becketta pomicanje granica proze, a Carver me je naučio da je drama koju sam unosila u svaku priču bespotrebna (prije mi je u svakoj priči netko umirao, haha).

A neke od knjiga koje su me se dojmile i kojih se uz pomoć goodreadsa mogu sjetiti su: Ravnica u plamenu (Juan Rulfo), Proleterka i Blažene godine kazne (Fleur Jaeggy), Zbogom Berlinu (Christopher Isherwood), Kokoro (Natsume Soseki), Srcoder (Boris Vian), Doktor Glas (Hjalmar Soderberg), Giovannijeva soba (James Baldwin), Mladež bez boga (Odon Von Horvath), Bašta, pepeo (Danilo Kiš), Voss (Patrick White). Naravno, tu su još neizostavni Knut Hamsun, Henry Miller, Alice Munro, Tobias Wolf, John Fante, Bohumil Hrabal, Flannery O'Connor, Agota Kristof, Dubravka Ugrešić i mnogi drugi autori i autorice čija su djela utjecala na mene u određenim razdobljima života.

 

-  Što je ono što bi željela napisati?

Poetsku dramu.

 

-  Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Znači mi puno, naravno. Ali više od ulaska u uži izbor znači mi postojanje ovakvog kvalitetnog natječaja koji daje prostor proznim radovima mlađih ljudi.

 

***

Ružica Aščić (Travnik, 1987.) studij novinarstva i povijesti završila je na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Dobitnica je nagrade Prozak za najbolji neobjavljeni prozni rukopis u 2014. godini, nagrade Ulaznica i Arteist za kratku priču, te nagrade Marin Držić za drame 'Košnice' i 'U meni raste'.  

 

 

foto: Siniša Sunara

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg