intervju

Marija Katalinić: Željela bih napisati 'ludilo od bezbroj ludila na jednome mjestu'

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa

S posljednjim u nizu intervjua s ovogodišnjim finalistima Nagrade, predstavlja se Marija Katalinić. Ulazak u uži izbor osigurale su joj priče 'Bit će mrtvih', 'Opet biram' i 'Zimnica'. 

-  Gdje i kako živiš?

Živim na relaciji Zagreb – Trnjanski Kuti. Provodim dosta vremena po knjižnicama i buregdžinicama dok sam u Zagrebu, a doma u šumi, s obitelji, susjedima i sa životinjama i opet u buregdžinicama. Svilene kokoši su mi omiljene jer imaju kosicu koja im mora biti rezana škarama da bolje vide.

-  Gdje izlaziš? I što je zabavno u tome?

Ne izlazim jer to nikad nisam voljela. Volim otići u park te hraniti golubove i vrapce. Zabavlja me što su nespretni dok jedu i što im njihova fizionomija ne dopušta da to bude uredno.

-  Što je za tebe književnost?

Književnost je kao raspored nota u skladbi – svi koriste ista slova, samo je u pitanju drukčija kombinacija.

-  Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Književnost je terapija, Dostojevski je to najbolje znao.

-  A ono najgore?

Književni sadržaj u školama ne prati potrebe mlađe generacije te im stvara traume od čitanja. Ako nekoga tjeraš na nešto puškom, teško da će to zavoljeti.

-  Koje su tvoje teme? Ili reci nešto na tu temu…

Priče iz svakodnevice. Većina ljudi ih smatra bizarnima, no itekako su utemeljene u stvarnosti.

-  Što je motiv za pisanje za tebe?

Pišem zato što to mogu. Mislim da pišemo jer smo svi pomalo egoistični, uključujući i mene.

-  Što te drži?

Nada, općenito. Nadam se da će uvijek biti bolje i da ću sutra dočekati novi dan.

-  Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu / okolici; ima li tu nešto što bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

U mom rodnom mjestu ne postoji "službena" scena. Postoji nešto kao seoska sijela gdje se nekoliko ljudi okupi pod orahom na klupčici i pričaju svoje priče od Austro-Ugarske pa nadalje. Ne može svatko pričati, svoje pravo treba zaslužiti.

-  Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje...

Usmena književnost. Pritom mislim na njezine teme, odnos prema životu, situacije o kojima govori, a koje ljude muče već tisućama godina.

-  Što je ono što bi željela napisati?

"Ludilo od bezbroj ludila na jednome mjestu", kao što je rekla jedna osoba koja će ostati neimenovana kako ne bih imala probleme. Oni koji su mi rekli za njega znat će o kome se radi.

-  Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Dovoljno je to što se netko nasmijao i što se nekome sviđa. To znači da danas-sutra mogu osnovati svoju stranku sa svojim brojnim pristašama.

***

Marija Katalinić (Slavonski Brod, 1988.) apsolventica je kroatistike i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.