poezija

Mili Đukić: Ekonomija prašine

Mili Đukić (Mostar, 1987.) objavio je dvije zbirke poezije – 'Sabrana djela iz oduzetog tijela' (Bratstvo duša – 2014.) i 'Zima će ponovo biti teška' (Bratstvo duša – 2015.).



 

SVEMIRSKI STEREO –

TIP

 

ako iz wc – a izađem bez knjige

to znači da sam dr –

kao

 

prelako je:

težak je život

ali mekan je cijeli planet –  

negdje oko šest sekstiliona tona pa –

muka rečeno mi je

 

konkretni brojevi su oduvijek u modi

sigurnost koju ti ulijeva znanje

za koje vjeruješ da je apsolutno tačno ne –

procjenjivo je

 

zašto se vrijeme

koje duša provede u ovom obliku

naziva životni vijek

a ne peron za pokušaje –  

na primjer

 

ko je osmislio čitav koncept

i kako se bilo što ispravno zapisuje: jezik –

najduža robija od trideset gra –

ma kojoj hodočastimo puzeći

još otkad smo male bebe

 

kada čuješ: ma –

ma znaj da je to

hermetički zatvoren poklon

bez dodatnog uputstva za korištenje

lansiran iz očevog surlatog trećeg oka

preko svete majčine utrobe

 

ako iz kuće izađem bez knjige

da li to znači

da ću vani nešto da po –

jebem.

 

 

VETO NA DIZANJE ROLETNI

 

iza roletni

oduvijek se igra kolo crne magije

i čini se da na svijetu postoji

precizno određena količina prašine

koja bez ikakvog smisla

kola u krug

 

(i sretni su jedino oni

što prašini dozvole da ih zatrpa)

 

postajem Beethoven za velike događaje

novi zidovi se dižu na melodiju devete

zbog toga osjećam svrab u gaćama

pa se češkam i češkam i češkam i

ne mogu prestati da se češkam

njušim od jaja oznojene prste

dok ližem papirić za duhan

i možda kasnije te iste prste

gurnem u sopstveno dupe –

malo ću razmisliti o ovome

jer ovo je sad već

stvar mog izbora.

 

  

VJERSKI TURIZAM

 

u kuhinji su:

stol i dvije stolice

frižider preko puta

na zidu pored frižidera je sat

pseća posuda ispod sata

šporet i sudoper su

malo lijevo od pseće posude i sata i

tamo često idem

kad je danu nadimak zora

uzmem pepeljaru

izaberem stolicu

smotam cigaru i posmatram:

 

frižider ispred mene

sat na zidu pored frižidera

pseću posudu ispod sata

šporet i sudoper

malo lijevo od pseće posude i sata i

cijela slika stoji čvrsto

poput vjere u iskrenom vjerniku

savršeno miruje sve i

pred iskušenjem od nadolazeće svjetlosti

u pepeljari žrtvujem cigar

i pravo sa hodočašća

oteturam u krevet.

 

  

INFLACIJA ČOVJEČANSTVA

 

uvijek su isti ljudi u opticaju

i kad kažem ovo

ne mislim samo na vlast i na NGO

nego na cijelo čovječanstvo

 

u Jajcu sam sreo Bobby Fischera

i tamo radi

kao drot motordžija

 

na ulici u Mrkonjiću

stao sam razgovarati sa Dostojevskim

koji je i dalje padavičar

samo što više ne piše

nego prodaje kikiriki i košpice

 

Podrašnica je selo

gdje sam uz cestu naletio na Al Caponea

koji je prodavao suho voće

i pretpostavljam

u slobodno vrijeme pekao rakiju

 

Maria Curie je konstantno namrgođena

i nalazi se u kampu na Zelenkovcu

gdje trenutno vjerovatno kuha

radioaktivni gulaš

 

za šankom kod bradatog slikara

stajao sam i pio sa George Bestom

koji se nije mnogo promijenio

ali kad sam mu spomenuo fudbal

napravio je facu

rezervisanu samo za gađenje

 

svim ovim ljudima

i istim tim ljudima (samo prethodnim njima)

iz očiju su izvirali strahovi i želje

a na nepcu im je bio zalijepljen

žele sa okusom neba.

 

 

ZLATNI REZ

 

progutao sam A bombu

burek jačine 500 megatona

noć prije

bio sam obogaćen urinom

biti danas

jeste jednako 1945 plus sedamdeset

brojevi su nepokorena vojska kojom diriguje general Phi

cijene oružja su u drastičnom padu

svoju bombu platio sam dvije marke

američki porezni obaveznici su 1942. godine

za svoju bombu iskeširali preko dvije milijarde dolara

sunčam se pod najvećom zvijezdom na našem nebu

slušalice u ušima su daska kojom surfam na radiovalovima

emituju se vijesti iz kulture

jedanaest i pol hiljada ljudi prijavilo se na talent show

jedan je cilj – postati najveća zvijezda

ležim na klupi u gradskom parku i stvaram vlastiti project manhattan

pušim smotanu cigaru

pušem oblake u obliku gljiva koji idu osamnaest kilometara u nebo

ja sam heterotrofni organizam –  pjevam pod tušem i uspjevam u mraku

hranim se pažljivo pripremljenim ugljikohidratima – pita i pivo

ne znam je li slučajnost ali u jeziku mojih naroda

skoro svaka riječ koja počinje sa slovom p

označava neku mnogo dobru stvar – sočnu prije svega

oči su mi sklopljene iza naočala

osjećam da sam u utrobi trojanskog konja i ne želim izaći van

mnogo je H bombi u parku

uz njihove tople i vlažne upaljače na štiklama

orbitiraju buduće eksplozivne naprave sa cuclama

razmišljam o lokalnom tajkunu

nikad ga nisam vidio – čak ni na slici

njegovo ime proganja me od malih nogu

on je poput mitskog bića – Kentaura – možda

moja majka ne voli vjerovati

da nije bilo ni jednog dana mira odkad postoji čovječanstvo

moja majka voli vjerovati

da je soda bikarbona najveći neprijatelj farmaceutske mafije

otvaram oči nakon potpunog pomračenja

vidim dječaka kako stoji iznad mene – zaklonio mi je najveću zvijezdu

sklanjam naočale i ljubazno ga pozdravljam

on prepadnut bježi i moguće da se raznosi

u broju 1945 plus sedamdeset plus dvadeset.

 

 

TEHNIKA BALANSIRANJA

 

u dvorište

(na balkon ili terasu – svejedno)

postaviti stolicu od ogradnog zida udaljenu

sedamdesetdva centimetra

potom sjesti na nju

i nogama se odgurnuti od isti taj zid

postojanje treba balansirati

samo na zadnje dvije noge

nakon toga

cigaretu smotati tako

da par listića duhana

upadnu u ambis vašeg pupka

zatim cigaretu pripaliti upaljačem

(može i šibicom ili bacačem plamena – svejedno)

i dim duboko uvući da pluća uštinu sama sebe

kroz sitnu rupicu između usana

isti taj dim otpuhnuti i pogledati u mjesec

naposlijetku je potrebno

pogled spustiti ka nožnim prstima

i nastaviti se čuditi svemu kao i dotad.

 

 

LIHVARENJE SVEMIRA

 

odmah po ustajanju iz kreveta

padam na patos

da od sebe odgurnem zemlju

i sebe od zemlje

i uradim to dvadesetak puta

ali istinska suština bježanja

nikako mi ne dolazi

 

ništa se ne mijenja pod ovim starim nebom

osim kože ili nekog organa kad zakaže

ili zuba ili muda

koji su ovdje samo u prolazu

ali ti ostaješ prijatelju

i ja s tobom i ona i sve one –

svi ostajemo do kraja ovdje

 

očigledno je u svim stvarima

došlo do velikog zajeba

i jednostavno smo ispali glupi –

nismo obratili pažnju

na sitna slova u dnu velikog ugovora

kojeg smo sa osmjehom potpisali

i sad ga namrgođeni moramo odrađivati 

pičkasto se teturajući po mliječnoj stazi.

 

  

SPORI BROD ZA KINU

 

istina je da smo

najkompliciranije mašine na svijetu

koje svaka budala može napraviti

pokojnici sve češće imaju pravo

pogotovo kako dani idu tamo gdje treba da idu

pa njihove humke dobivaju prirodni oblik

u jednoj knjizi naišao sam na termin –

spori brod za Kinu; uistinu

sve traje zamarajuće dugo a opet

vremena je uvijek premalo

kao i ljubavi kao i zdravlja kao i novca kao i ratova

kao i svega čime smo konstantno opterećeni

jako je malo korisnih izuma

koje smo iz etera pobrali

odbijajući se od godine i stoljeća

kao bilijarske kugle od bandove bilijarskog stola

crne rupe su odmah nakon ljudskih prava

najveća zabluda – iako ništa ne može biti toliko crno

kao prokletstvo vječnog ponavljanja istih grešaka.

 

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Sven Popović: Ulomak iz romana 'Uvjerljivo drugi'

Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje –ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića.
Nakon Neba u kaljuži (Meandar, 2015.), Popović je ove godine objavio i 'Uvjerljivo drugi' roman (Fraktura) iz kojeg donosimo dio uvodnog poglavlja.

poezija

Vigor Vukotić: Geometrija kolodvora

Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

poezija

Josip Vdović: Zračna struja

Josip Vdović rođen je 1992. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest. Dosad svoju poeziju nigdje nije objavljivao.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg