poezija

Marko Pisarević: Izbor iz rukopisa 'Pobuna pingvina'

Marko Pisarević (1982., Hrvatska Tišina) do sada je poeziju objavljivao u raznim zbornicima i časopisima, a književnoj se publici predstavio zbirkom ''Ostatak dana''. Iz rukopisa ''Pobuna pingvina'' donosimo nekoliko pjesama.

&

on nije poznavao talesa

ali je zato provodio vrijeme

s ostalih šest mudraca

platona je smatrao običnim liberalom

nazadnim drugom komunistom

dok je sokratu povremeno

zamjerao brbljavost

a aristotelu učenost

na koncu je pozvan na odsluženje vojnog roka

smješten negdje na granici s mađarskom

psovao je ovidija i razuzdano se opijao s podoficirima

po dopustu je nastojao izbjegavati ljude

samo bi se povremeno

s nekom raščupanom priležnicom

znao odvesti do udaljenog gaja

naglas joj čitati nerudu

bivajući pritom strašno iritiran

činjenicom da je cijelo vrijeme

grizla nokte

&

glave padaju kao panjevi

a panjeve magla čupa iz zemlje

nevidljiva sila opojnosti

mami prostodušnost

i potiče oduševljenje

sabijen u točku

pravac izvire

u smjeru krivulje

nastojim se smijati

omamljen licem

lijepe žene

&

tko se budi u podne

za njega

nije sve gotovo

taj ima još vremena

uhvatiti se u koštac

s nelogičnostima svakodnevice

stihijom užurbane prozirnosti

s nakrivljenošću simbola

taj ima još vremena

prisnost drugih i onih bližnjih

smatrati izrazom neispavanosti

HOMO UNIVERSALIS

helmuta, podstanara gospođe klein

sam susreo jutros na križanju mendelssohnstraße

u smjeru reuterwega

kako užurbano korača žmirkajući na lijevo oko

i govori: heutzutage werden kurtisanen

von hinten nicht gebumst, nur foot fetish und

andere schräge sachen, alles spielzeugerotik

und nichts weiter,

na to sam mu odgovorio

kako je m. jutros žbukao u schwanheimu

te kako rumunji sada rade za satnicu od 5 eura

i kako općenito uzevši

napredak ovisi više o

našoj moći prosudbe skrivenih faktora,

helmut je na to pripalio cigaretu

slegnuo ramenima i pozdravio sa

adieu, arschloch.

METAMORFOZE LICA

moj otac ivica tomić

sin marka i luce

rođen '60. u hrvatskoj tišini

prvo od petero djece

'80tih se ženi za saju p.

s kojom ima sina i kćer

 po zanimanju mašinski tehničar

okušao se u poslu s nutrijama

kokama nesilicama i kravama

strastveni igrač lota

ljubitelj narodne glazbe

blag i grub istovremeno

trenutno zaposlen u frankfurtu

kao građevinski radnik

sijed i već pomalo star

omiljena knjiga na drini ćuprija

voli psovati

ne vjeruje ni u što

osim u sebe

EVERYBODY

ujak pero radić

babin brat

poznatiji kao evribadi

je nadimak stekao

boravivši nekoliko mjeseci

u sjedinjenim državama

kao radnik.

po povratku se

evribadi propio i počeo

baviti švercanjem povrća

i raznih sličnih potrepština.

bijaše to jedan od

prvih ljudi koji su imali

samostalnu djelatnost u hrvatskoj tišini,

koja ga je ujedno nakon propalog braka

i odvela u zagreb

gdje je evribadi stekao

utjecajne veze i poznanstva

te s vremenom prestao piti.

evribadi je umro tiho

usamljen i tužan

od ciroze jetara

te je jednog popodneva

uz skromne obiteljske počasti

sahranjen na velikogoričkom groblju

 &

rođak naja

je bio rob

ženske ljubavi

i vlastitih strasti.

možda mu je život u jednom trenutku

poprimio apsurdne navike, ali

nije izazvan alkoholizmom

nego nedostatkom nadoknade za prazninu

koja se neizbježno stvara

onako usput, mimoilazeći život

i ta strast i ti ideali

nije rođak izgarao od nedostatka istih

nego je spalio svoju nježnu kožu

zaboravivši zatvoriti propisno

plinsku bocu

skupa sa svojom drugom ženom

zapalivši običnu cigaretu

u draškovićevoj na intenzivnoj njezi

je hladnokrvno tvrdio

kako je eto izgorio kao prase

i ubrzo nakon toga bio otpušten

na kućnu njegu

možda se rođaku naji

u danom trenutku i sam život

učinio kao

jedna velika svinjarija

bez presedana