poezija

Karlo Hmeljak: Ljubavne

Karlo Hmeljak (Kopar, 1983.) slovenski je jedriličar i pjesnik, jedan od urednika časopisa IDIOT i autor zbirki ''Dve leti pod ničlo'' (2007.), ''Krčrk'' (2012.) i ''Ljubavne'' (2012.), iz koje donosimo ciklus pjesama u prijevodu Romea Mihaljevića.



 

Da si otišla i ostavila me spavati,

da sam samo zatvorio vrata, ništa

priznao i gledao u pod, kamo on

ide, grlio te, da te privijam

uz sebe, kamo to vodi, i napuštam.

Ovako nisam ni za sebe.

Jutarnje radnje, mraz razbija staklo,

mraz se preoblačim, mraz stiskam to

na grudi, mraz ista voda, mraz bura

mraz slavina, mraz, budi me, mraze, ne

taj obraz, mraz, mene, mraz, potiljak,

koji ti vidiš a ja za njega ne znam, za mraz.

Udvoje, da.

S onim koji me davi.

Tu dođeš, potom:

ormar, strop,

vani iza stakla,

držim u sebi, vani pred

tobom da ne boli, da samo

mene i što ne vidim.

 

_______

 

Tako stojiš –

poput zraka.

I čekamo

tko će prvi,

koga će prvo odnijeti

vjetar kad ga nema.

Druga strana.

Neprebrojane crte

koje kroz tebe

kamo se bojim.

Ne otvaraš ništa,

a kako puštaš da odem

lomi tlo ni nad čim.

Kad si se okliznula

i kosa ti je bila

mokra, kad izjutra

na tvom dlanu i to

da me nisi priznala.

I oboje zacjeljuje.

 

_____

 

Ispunjavam retke,

ne predočavam si

znakove – ti, ti si

zatvorena, odakle

ne nalazim izlaza.

Da je to istina lažu me

svi. Svaki tvoj pokret,

da mi prineseš čašu

da ostaneš, iako ništa

ne učiniš, da ne spavaš.

Još to da nije dobro,

još to sve potvrđuje –

također propast.

Istrajavam nespretno,

vješam se a klizavo je

kada samo nešto kažem,

jer te u tišini nema, jer je

nečitka, ili da prekrijem

ono što kaže.

 

_______

 

Niti želim znati.

Što je doista –

negdje drugdje si.

A govorenje o

vremenu te ne

približava. Nijedno

isto nebo kao ovo

u kojem te vidim.

Do muza.

To nije za tebe

niti za pjesmu,

to je kako bih

još smogao

pisati i tebe –

biti i dalje takav.

Kao da je proteklo nešto više.

Ne loših dvadeset dana i

nipošto samo to trajanje.

Da sam vječno bez

vertikale – zvijezde.

 

______

 

Noć koja prođe u takvim snovima.

Neispavan sam od slika, od

nagađanja, praznoga dana i –

ta bijela kuja, njeno režanje.

Vjerojatnost da će biti ionako sve isto

narasta poput voda i prevazilazi.

Razvodnjuju se i priviđenja, i

kako sam mogao, kako uopće

mogu reći: Ne znam što će biti.

Moram priznati strašne riječi.

Da sam te googlao, nedostajala mi je,

prezirao život, da nisam

ustrajao, izmjenjivao poglede i takav,

još govorkanja, još u sebi. Da je

oteklo. Zaletjelo se i ništa,

po površini i dalje. Također.

 

________

 

Još kad to izgovorim,

već tada znam da

se za to odlučim,

da istina nije takva.

Nikakav izbor

što kažem jeste vjerovati.

Ako to uopće jesu ljudi.

Kada se tko već danima ne

javi, tako živ, da

ne bi izdržao pogleda.

Pred pozivima nijem, skrivam,

ne govorim: tko? postojanje čega?,

da ne nestanem.

Kada je potrebno izdržati.

Igra u kojoj ne odgovaraš,

u kojoj jedan sat tipkam i

brišem – a rekli su mi da

se uozbiljim, da se prestanem

igrati.

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Sven Popović: Ulomak iz romana 'Uvjerljivo drugi'

Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje –ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića.
Nakon Neba u kaljuži (Meandar, 2015.), Popović je ove godine objavio i 'Uvjerljivo drugi' roman (Fraktura) iz kojeg donosimo dio uvodnog poglavlja.

poezija

Vigor Vukotić: Geometrija kolodvora

Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

poezija

Josip Vdović: Zračna struja

Josip Vdović rođen je 1992. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest. Dosad svoju poeziju nigdje nije objavljivao.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg