poezija

Darko Šeparović: Iz rukopisa 'Proces gorenja'

Donosimo ciklus pjesama prošlogodišnjeg dobitnika nagrade 'Na vrh jezika' ('Autopilot', Algoritam, 2015.), Darka Šeparovića.



 

KORIJENJE

 

bile su žile na rukama

ljubičaste i zelene nerazvrstane

ceste. po njima su prsti vozili

jednosmjerno prema vratu i

dlake su bile bodlje

onog kaktusa na prozoru.

 

bila je noć, motor s unutrašnjim

izgaranjem, ono najtoplije ostajalo

je nevidljivo.

 

magla je siguran znak gorenja

noći, plašt koji se savija oko naših tijela

poput dobro smotanog bureka u

predgrađu.

 

morao je biti grad, basevi

su udarali tupi ritam kucanja

po vratima. ništa iza njih

nismo čuli.

 

korijenje je širilo zemlju

grlilo kamenje, moje ruke tebe

i trnci su se širili tijelom

kao da netko u gumenim čizmama

stišće papučicu gasa.

 

tako smo jurili prema jutru.

korijenje je bešumno raslo prema

dolje, iako je rast zapravo

uspinjanje prema gore.

 

mi se nikada nismo tako probijali.

ostali smo zalijepljeni za ovo tlo.

 

 

POŽARI

 

počinjemo od sredine.

radimo veliki rez u zemljinoj kori.

voda je igla s kojom će te sigurno

zašiti rane koje ostaju poslije nas.

suze ne pomažu.

savijamo metal, aluminijsku foliju i

zrak između prstiju. temeljiti smo u

procesu gorenja. kemikalije nas uništavaju

ali ponovno se dižemo, kao Francuska.

u špilji Lascaux su nacrtani bikovi koji bježe od nas.

cepelini su prestali voziti jer smo bili uporni.

mi smo požari, zvuk grana koje uništava

prevelika količina topline, ono suho lomljenje zraka

u zglobovima grada. nakon nas kamenje ostaje

netaknuto. gramatika je presušeno korito rijeke

njega preskačemo i dolazimo na čišću obalu.

tamo su brda preko kojih ljeta sporije stižu.

jednom ste nas zbunjeni zalili alkoholom, postali

smo veći; zapravo nezaustavljivo smo

rušili drveće.

slušajte Saru i držite razmak. ne zovite kišu.

kada dođemo stvari koje vas okružuju izgubit

će se u vlastitoj zgrčenosti. po nama će

večeras kanaderi sipati majčino mlijeko.

mi ćemo prestati i nitko nam neće vjerovati.

 

 

MAHOVINA

 

krenuli smo prema sjeveru, utorak je ulazio u

meko brašno veljače. napušta nas miris slikovnice,

nema debelog kartona koji se lijepio za jabučice prstiju.

kraj je večeri i čačkalice su na stolu. to su posječena

stabla na kojima nema mahovine.

 

mi smo ipak krenuli prema sjeveru.

ispod svakog kamena je bila zmija, ispod

kuće su temelji, betonska zubala koja grizu

stijene. zato su vrata škripala kada smo izlazili.

naša putovanja imaju

asfaltnu kralježnicu, masu tuđe glazbe koja

pokreće čekiće u ušima. oni razbijaju

svakodnevno brbljanje u žutu sluz koju

vadiš štapićem.

 

vozimo dalje i rušimo znakove opasnosti.

životinje sigurno prelaze cestu kao da sigurni

prelasci postoje.

 

nekako moramo doći do sjevera.

mahovine nema, a netko nam treba

obasjati put. u žaruljama ne nalazimo žarne

niti, neki plinovi se unutra miješaju u bespomoćnoj

vrtoglavici, baš poput nas, čekaju dodir prsta koji će ih

zapaliti.

 

mi moramo doći do sjevera, sjesti na oštar rub

s ljudima prije nas, maknuti pokidane zastave,

izbrisati tuđa imena, jednoznačno osvojiti

nešto kao da zgrčeni i prestrašeni po

prvi put ulazimo u nju.

 

 

GRAVITACIJSKI VALOVI

 

jučer su otkrili gravitacijske valove

odozgo nas pritišće nečije drugo crno more.

sada postoje neoborivi dokazi.

postoji i gutanje, mišići grkljana koji

neovisno o položaju tijela guraju tekućine kroz

nas. Albert je izgleda oduvijek bio u pravu i

jeo je puno riže, stajao na glavi, svakim gutljajem

otkrivao tkivo svemira.

počelo je vrijeme komaraca.

Albertovi brkovi su šuma prema kojoj uspravni

večeras idemo. naše tijelo je svemir, ali samo

mislimo o komarcima. netko stalno viče:

moraš imati mirne ruke za nacrtati oštar kut

jedino tako možeš ubiti medvjeda.

lakšeg načina nema.

tlakovi su negativni, geometrija ne poznaje nulu

i srce je nemoguće nacrtati šestarom. napredujemo

sporo kroz šumu, kroz Albertove tamne brkove,

brkamo putokaze, pogled je upućen vodiču, ne tebi.

Albert se smije jer jebeno je bio u pravu.

bilo je dana kad uopće nisam ubijao ribu.

 

 

UZGOJ ALGI

 

Reljef je povijest interneta

sir probušen s milijunima kilometara

optičkih kablova. kroz njih nam dolaze

zelene alge iz Kineskog mora, jednokratno

probijaju naše vlažne zidove. zatim se gnijezde

u razvodnim kutijama stana dok ona istresa

juhu iz vrećice i shvaća taj posao vrlo ozbiljno.

 

Mjehurići tople vode pucaju, zubi su

stisnuti od vrelih ručica aluminija,

u zidovima je debeli privid. uporne alge

stižu s pokvarenim svinjskim polovicama,

bacaju jajašca po tipkovnicama, novosti

o tečaju jena i gustoći nafte na našim plažama.

 

Idemo u pravcu minskog polja vikenda.

hvatamo loš wi-fi signal i još lošije

naslove o bombardiranju istoka.

tamo reljefa praktički više i nema, sniježe

samo oštri geleri, udovi su razbacani po ekranu

mobitela, ali alge neumorno stižu do nas.

imaju oči japanke koja proviruje duboko u naše

želuce.

 

I uvijek će biti brojčano nadmoćne

te male alge sa svježim vijestima.

trebali bi kupiti akvarij, započeti

s njima napredni uzgoj,

čvrsto i njemački ograničiti im

kretanje, razvedeni reljef pretvoriti

u plošnu plohu veste Angele Merkel,

ali prije svega pojesti juhu.

stvari držati pod kontrolom. 

proza

Marko Gregur: Dan za izlazak

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marko Gregur (Koprivnica, 1982.) piše poeziju i prozu, koju je objavljivao u mnogim domaćim časopisima i novinama, kao i u inozemnim časopisima.Dobitnik je nagrade Ulaznica i Prozak za najbolji prozni rukopis autora do 35 godina starosti iz Republike Hrvatske. Objavio je zbirku poezije Lirska grafomanija (Naklada Ceres, 2011.), zbirke priča Peglica u prosincu (DHK, 2012.) i Divan dan za Drinkopoly (Algoritam, 2014.) te roman Kak je zgorel presvetli Trombetassicz (Hena com, 2017.) Uvršten je u antologiju mladih hrvatskih prozaika Bez vrata, bez kucanja (Sandorf, 2012.).

proza

Anita Vein Dević: Ulomak iz romana 'Ukradeno djetinjstvo'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Anita Vein Dević (1987., Karlovac) magistrirala je na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Piše poeziju, kratke priče, i nastavak romana „Ukradeno djetinjstvo“.

proza

Josip Razum: Dvije priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Josip Razum (1991., Zagreb) apsolvent je psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u "Fantomu slobode", osvojio nagradu na KSET-ovom natječaju za kratku priču, član je i suosnivač Književne grupe 90+.


proza

Marta Glowatzky Novosel: Dvije priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

U širi izbor ušla je i Marta Glowatzky Novosel (Čakovec, 1983.), profesorica flaute, prevoditelj i sudski tumač za njemački jezik.
Glowatzky je uz glazbenu akademiju u Münchenu završila i poslijediplomski interdisciplinarni studij konferencijskog prevođenja u sklopu Sveučilišta grada Zagreba. Objavljivala je u nekoliko zbornika i portala.

proza

Zoran Hercigonja: Kolotečina: Testiranje stvarnosti

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Zoran Hercigonja (1990.) rođen je u Varaždinu gdje je diplomirao na Fakultetu organizacije i informatike. Radi kao profesor i objavljuje na portalu Poezija Online. Bavi se i likovnom umjetnošću.

proza

Stephanie Stelko: Ružica putuje u Maroko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Stephanie Stelko (1992., Rijeka) svježe je ime na sceni s obzirom da se pisanju vratila nakon što je prije dvije godine diplomirala medicinsku antropologiju i sociologiju u Amsterdamu. Teme koje obrađuje u antropološko-sociološkom i novinarskom radu tiču se marginaliziranih skupina, nejednakosti, feminizma, seksualnosti, tijela i zdravlja.

proza

Martin Majcenović: Medvjeđa usluga

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Martin Majcenović (1990.) diplomirao je kroatistiku i lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratka proza objavljivana mu je između ostalog i u Zarezu, Autsajderskim fragmentima, Booksi... Sudjelovao je u užim izborima na natječajima za kratku priču Broda kulture (2013. i 2016.) i FEKP-a (2014.) Član je Književne grupe 90+, a piše za portal Ziher.hr.

proza

Paula Ćaćić: Franzenova 'Sloboda'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

S dvije kratke priče u širi izbor ušla je i Paula Ćaćić (1994., Vinkovci), studentica indologije i južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uz nagrađivane kratke priče i poeziju, Ćaćić piše i novinske tekstove za web portal VOXfeminae.

proza

Dunja Matić: Večera

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dunja Matić (1988., Rijeka) je magistra kulturologije, urednica, recenzentica i književna kritičarka. Prozu, poeziju i osvrte objavljuje na stranicama Gradske knjižnice Rijeka i Književnosti uživo, dio čijeg je uredništva od 2013. godine. Roman „Troslojne posteljine“ izlazi u izdanju Studia TiM ove godine, a u pripremi je zbirka kratkih priča „Kozmofilije“.

proza

Sara Kopeczky: Atomi različitih zvijezda

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Sara Kopeczky (1992., Zagreb) diplomirala je anglistiku i talijanistiku, prozu i poeziju objavljivala je u časopisima, zbornicima i na portalima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Pobijedila je na natječaju knjižnice Daruvar za najljepše ljubavno pismo. Članica je Novog Književnog Vala, književne skupine nastale iz škole kreativnog pisanja pod vodstvom Irene Delonge Nešić. Urednica je Split Minda, časopisa za književnost i kulturu studenata Filozofskog fakulteta u Splitu.

proza

Alen Brlek: Mjehur

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Alen Brlek (1988., Zagreb) dobitnik je nagrade Na vrh jezika 2013. godine za zbirku poezije Metakmorfoze. Objavljivan je između ostalog i u e-časopisu Književnost uživo, Zarezu, Fantomu slobode, zborniku Tko čita?, internet portalu Strane. Sudionik je nekoliko regionalnih i međunarodnih književnih festivala, a priprema i drugu zbirku poezije 'Pratišina'.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg