proza

Ivan Jozić: Muška svinja

Ivan Jozić (1981., Zenica) za svoje je pripovijetke nagrađen na više domaćih i regionalnih natječaja te uvršten u nekoliko antologija i publikacija. Autor je zbirke priča "Muška svinja i dvadeset očajno ljubavnih" i član uredničkog kolegija "Festival europske kratke priče" (FEKP). Živi i radi u Zagrebu.



 
 
 
JEBI SE 
 
 
Jednom davno, a zapravo sada, sjedim i gledam u telefon. Nekada davno, a ponekad samo to, mislim da ćeš i ti nazvati. Najednom me gurne s kreveta, ošamari: misao o nama, sjaji. Rijetko, samo tada, vrhovima prstiju prelazim preko slušalice, opipavam razloge kao početak selotejp trake. Noktima tražim novi početak, skriven od očiju, nadohvat prstiju. A tada ti iz mraka moje duše netko dobaci: Ma jebi se.
 
 
 
MUŠKA SVINJA
 
 
Što nam zaokupi um za lijepa dana? Niz aleju su tekli med i mlijeko. Šetao je pod krošnjama kestena i razmišljao o odglumljenom orgazmu te kako ta bitna tema nije dovoljno zastupljena u domaćoj književnosti. Odjednom, za leđima mu zaškripe gume, osjeti trzaj i oštru bol. Ulica poskoči i napravi puni krug. Krošnje se izokrenu, stopala zaplivaju zrakom, glava odvali o pod. Zaječi i na trenutak sve utihne. Otvorio je oči. Osjeti sitne kamenčiće u ustima, miris betona 
 
i friško obojene zebre. Detalji su oštri, u fokusu. “Možda sam okej”, pomisli. Pokuša podići glavu; ulica se snažno zaljulja, kao vjedro, tijelo je nepomično u čudnom položaju, prazno jedro. Netko vrišti. Žena prekoputa ceste gleda ga užasnuto; ispustila je vrećice iz ruku, pomalo teatralno stavila ruku na čelo (onako damski, s dlanom prema van) i presavinula se, povratila po pločniku, pošteno se zbljuvala. Ženu zatim zakloni žuti automobil, pa tramvaj. Svijet curi kroz sitni filter; zvukovi postaju jednoličan šum, svjetlo prošarano crnim flekama.
 
U što gledamo dok drugi vrište? Nebo se plavilo, sunce opalilo fasade. Hvata se za koljeno, neke kosti vire – nismo stvoreni za diranje vlastitih kostiju – čuje otvaranje vrata automobila, zatim zvuk potpetica. Pred lice mu dotrče crvene lakirane štikle, dramatično uskaču u kadar. “Dobre noge”, rekao je ili pomislio.
 
Zašto kažu da žena ne zaboravlja? Dobre noge pružile su ruku, na trenutak je to izgledalo kao dobrodošla pomoć, i on je pružio ruku, kao utopljenik iz mora krvi, no ruka spasa mimoišla je njegov dlan, produljila prema glavi, zgrabila mu uho, zgužvala ga kao Cigo ovrhu i stala mu lupati glavom o pod. Glava poskakuje, a ona čuči da pospješi radnju, i može joj vidjeti gaćice, hej, prepoznao je gaćice dok se ona dere, vrišti mu nad glavom, zabija je u beton, a onda je netko odvlači pa ne čuje kako joj on govori (ili ipak pomišlja): “Lutko, mogu objasniti!” Žena preko ceste povratila je još jednom, ovaj put možda iz drugih razloga.
 
Što jesmo kada nismo najbolji? Ako govorimo o ljubavi, bolje je zavijati na mjesec, nego zavijati rane. Ili ovako: mjesto nesreće uokviruje bijela policijska traka. Dva policajca u automobil guraju dobre noge u štiklama. Kola hitne pomoći odlaze polako, bez rotirke, više nema razloga za žurbu. 
 
 A on, da vjeruje u besmrtnu dušu i život vječni, lebdeći bi se izdigao nad kestene te odozgo vidio prolaznike kako se razilaze, promet koji počinje normalno teći i djevojčicu koja navlači majku za haljinu, upirući prstom u kredom nacrtan položaj tijela na asfaltu. Djevojčica se smije, a on mora priznati: Crtež opruženog tijela nevjerojatno nalikuje svinji.
 

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg