poezija

Ana Marija Grbić: Venerini i ostali bregovi

Ana Marija Grbić rođena je 1987. godine u Beogradu gdje je diplomirala komparativnu književnost, a trenutno je na doktorskom studiju iz književnosti. Jedna je od idejnih tvoraca organizacije ARGH! koja već šest godina svakog mjeseca u Beogradu okuplja pjesnike iz Srbije na večerima poezije. 2012. objavljena joj je prva zbirka 'Da, ali nemoj se plašiti, a 2014. godine 'Venerini i ostali bregovi', koja ulazi u najuži izbor za nagradu Biljana Jovanović. Poezija joj je prevođena na poljski, engleski, slovenski i ruski i objavljivana je u mnogim časopisima i zbornicima u Srbiji i regiji.



 

Početak poeme Venerini i ostali bregovi

 

***

budimo načisto


volio bih da se sa mojih ramena slivaju rijeke

tako, krenemo brijegom, ti se okreneš da bi

pogledala svijet


i onda ne preživiš nego se udaviš

 

to da ti je usud i sreća.

 

strašna su imena po kojima te pamtim

Bertold, satelit, revolucija.

 

u zraku si jeftinih kineskih restorana

u šaci rastresitog snijega.

 

svi smo se okupili oko planinskog jezera


i nitko se tu nije smio zamočiti osim tebe

toliko je studeno bilo.

 

sada je već svuda toplo i svatko smije isto što i ti.

ipak, u svitanju nad Karpatima ja sam bio jedini čovjek


što ti je raskrilio prostore za hrabrost


no ti si ispala pizda.

 

***

šapnula si u zrak negdje mimo mene

nikada se nećemo dobro jebati


ja sam tako vitalna a ti tako Hegel.

 

suho materijalne magle pokupile se po brdima

i ni pticu nad glavom ne čuješ

 

samo pjesme iz bliske prošlosti.


ja nisam znao na koga misliš dok biraš cipele

za brda, ples ili dugo čekanje pod nadstrešnicama


niti osjeti li tvoja ruka da će biti kiše

 

na svim ulicama na svijetu izgledala si isto

i je li onda zaista bilo nužno putovati?

 

***

bijeda od proljeća.

kad smo se vratili s planina majka mi je rekla

da sam borac


i po tome sam vidio da je ostarila jer joj treba

netko snažan

netko tko će joj pomoći da piša i žvače

a onda bez problema otići jebati i piti.

 

ništa na svijetu ne stari strašnije od majke

kesaste sise i brijegovi na prstima


samo zaboravljene uspomene pod trepavicama

Italija sa razglednice a ne sa dlana.

 

da je bar umrla kad i otac no ispala je pizda

što želi život pod izgovorom da hoće gledati

unuke, filmove, more u lipnju


a zapravo treba samo izlaske i zalaske sunca

ma čim bili poredani u besmisao.

 

svaki put kada razvlačiš kožu oko očiju

ispijaš se u ogledalu

želim ti sve ovo reći jer


tko će bolje razumjeti


nježni bijes bez uporišta,

preuranjeno žuto cvijeće opalo


po sopstvenim stopalima


nekad podivljalo.

misliš ostvarena si u svemu i svemu si sama dovoljna.

a i ja sam bio smiješan.


pravio se da uživam koračati sam


išao po trgovima i ignorirao ljude


samo ponekad zastao za psom ili istrgnutim

listom iz novina


više njegovan no odista hrabar


više hrabar no odista svoj.

 

***

a kaže

budimo načisto, ovo je bijeda od proljeća.

a u brdima u kojima sam odrastao


i u koja idem još samo čitati ozbiljne knjige

i dalje raste goruća biljka što liči na tebe – afazija


i da nije korovčina što guši, znaj


nikada te ne bih poredio sa cvijećem

afazija nema mjere


rascvjeta se i pored debelih, glasnih krava


u njihovim stomacima ona i dalje živi i kulja ka svijetu

 

cijele su širine jednog dječjeg oka bile samo

afazija u cvatu


jedino snažno što ne umire i što biva sito

samoga sebe

bijedni zeleni prizoru


i žena raduje više no ti.

 

tvoja usta puna jeftine čokolade koja se

nemarno odnose prema ljubavnicima

tvoja smrdljiva kosa i gruba koža na laktovima

Bogorodice koliko li si lijepa kada i pored

toga sječeš nerazdjeljivo


melješ sudbine


oneobičavaš i brda u kojima sam odrastao

 

ja u to pogledati ne smijem


afazija nema mjere


i još su samo stubišta sakralna mjesta

no nema se gdje kleknuti.

 

***

reći ću ti nešto i o tim brijegovima

u neka lošija vremena tamo nije bilo lijekova ni sapuna


no sijalo je sunce – sada je obratno

prozori svih kuća razdijelili se na zamagljene i prozirne


i svako je prljav ili blažen

osim ove podjele više se ništa ne dijeli.

kuća u kojoj je odrasla Mili


prvo mjerilo onoga što ću kasnije obući u ove hlače


sada je samo spomenik jeseni i ljetnjikovac svjetskih ljudi.

 

ja ne znam čini li mi se da smo bili drugačija djeca


dok smo rastavljali parčiće zemlje


jer u svakom je bio ili crv ili grumen zlata

i sve smo jednako čuvali

 

no, kao da je djetinjstvo sada bitno kad

ovaj nježni, boležljivi i upišani čovjek

ugrožen šumama


još samo knjige umije čitati

ozbiljne knjige o poricanju i dokazivanju stvari

 

da me netko vidi kako komično izgledam

dok crven od sunca pokušavam misliti

dekomponiranje, predmetnost, poredak

uhvatio bih se za kukove i pokidao od smijeha

no nikoga nema da me vidi i zato sam slobodan

 

jedino se ti ne bi smijala, u to sam uvjeren

ti bi samo ispuhnula dim cigarete i sve bi ti

bilo mlako i nevješto izvedeno.

 

sve više vjerujem da ništa na ovom svijetu ne

zgromi dušu osim


par tvojih umornih prstiju koje listajući Prousta

dobivaju na tišini

 

u ovakvim noćima savijem lice ka svojim

mekanim šakama


zamislim pod sobom tvoje prljavo i znojno tijelo

i umokrim posteljinu ne prestajući sa mišlju

mišlju u kojoj, majku ti, svi umiremo


pa i tvoja divna pička


u kojoj je još davno posijano sjeme starenja.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg