Matko Meštrović

Matko Meštrović je znanstveni savjetnik (Emeritus) na Ekonomskom institutu, Zagreb. Šezdesetih godina bio je vodeća figura međunarodnog likovnog pokreta Nove tendencije. Njegovi radovi obuhvaćaju inter-disciplinsku kritičku teoriju, teoriju dizajna i kritiku umjetnosti, te medijsku tehnologiju.

Bio je direktor Zavoda za kulturu Hrvatske (1987-1992). Njegov interes za informacijske znanosti seže unatrag do osnivanja Hrvatskog sociološkog društva i djelovanja Međunarodnog udruženja istraživača masovnih komunikacija (IAMCR) sedamdesetih godina. Kao savjetnik generalnog direktora Radio-televizije Zagreb nastojao je tada unaprijediti profesionalna i teorijska znanja koja se tiču javnog informiranja. Šezdesetih bilo je razdoblje njegova života potpuno posvećeno tada osnovanom Centru za industrijsko oblikovanje u Zagrebu, kad je bio i u bliskom dodira s ICSID-om, Međunarodnim vijećem društava za industrijski dizajn. Već je tada stekao reputaciju među avangardnim umjetnicima i znanstvenicima svojim sudjelovanjem u osnivanju spomenutoga međunarodnog likovnog pokreta (Donald D. Egbert, Social Radicalism and the Arts - West Europe, Alfred A. Knopf, New York, 1970). Bio je član zagrebačke umjetničke grupe Gorgona.

Kao što je iscrpno dokumentirano u zamašnoj knjizi New Tendencies and Bit International, 1961-1973, koju je priredila Margit Rosen, ZKM, Karlsruhe i objavio The MIT Press 2011., radi se o kratkotrajnom ali intezivnom umjetničkom eksperimentu koji se dogodio u Jugoslaviji prije pedesetak godina, ali čiji se utjecaj osjetio daleko izvan toga vremena i mjesta. Zahvaljujući inicijalnom djelovanju pokreta Nove tendencije, i institucije koja ga je podržavala, ondašnje Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu, "misleći stroj" (kompjuter) bio je upotrebljen kao umjetničko sredstvo i medij. 

Kao što je objasnio Darko Fritz, tijekom kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih grupe umjetnika suprostivile su se uvriježenom poimanju tada dominatnog individualnog umjetničkog izraza kao informela i apstraktnog ekspresionizma. Zastupali su racionalni pristup koji je usvajao znanstvene radne postupke i primjenu novih materijala i tehnologija u umjetničkoj praksi. Promijenio se i diskurs o umjetnosti: umjetnik je postao istraživač ili radnik; intuitivni umjenički proces postao je racionalno strukturirani eksperimeny koji slijedi determinirani program; slike i skulpture postali su objekti, multipli, inastalacije koje često koriste svjetlo kao materijal. Individaualo umjetničko stvaranje postalo je predmet grupnog rada, a ummjetničke grupe postajale su interdisciplinarni timovi. 

Prepoznavanjem takvih aktivnosti širom svijeta u Zagrebu je uspostavljena krovna mreža koja je predstavljala pluralističku scenu takve umjetničke prakse. Galerija suvremene umjetnosti organizirala je pet izložbi Novih tendencija [NT] u Zagrebu od 1961. do 1973. Osim toga, velike međunarodne izložbe održane  su u Parizu, Veneciji i Leverkusenu. Pokret je bio doista internacionalan, nadilazio je podjenako blokove hladnog rata i uključivao južnoameričke a pred kraj i azijske umjetnike. Takva situacija, jedinstvena u tadašnjem povijesnom kontekstu, bila je moguća zahvaljujući poziciji Zagreba u socijalističkoj ali nesvrstanoj Jugoslaviji.

Svojim izložbama i simpozijima na temu računali i vizualno istraživanje i lansiranjem višejezičnog, prekretnog časopisa Bit international 1968. godine, Nove tendencije pretvorile su Zagreb, već totad jedan od najvitalnijih umjetničkih središta u Jugoslaviji, u međunarodno mjesto susretanja gdje su se umjetnici, inženjeri i znanstvenici s obje strane željezne zavjese okupljali oko tada novih tehnologija.

 

Bibliografija:

Pored prve knjige Od pojedinačnog općem (1967), objavio još i slijedeće knjige: Obrisi bez obrasca (1978), Teorija dizajna i problemi okoline (1980), Svijet, svijest i zavisnost (1983), Roba i sloboda - Ogledi iz nepropitane suvremenosti (1995), Vrijeme zbilje - Ususret evolucijskom ubrzanju (2002), Raspršenje smisla - Doktrinarni svijet na izmaku? (2007), Prema novom usmjerenju (2011) i knjigu poezije Razaznanja (2011).

Bio je galvni urednik stručnog časopisa Dizajn (1968/69), član redakcije i urednik zagrebačkog časopisa Bit-International (1968/72), te član konzultativnog kolegija međunarodnog časopisa Journal of Communication, Philadelphia (1974/80). Uredio je više tematskih zbornika i publikacija.

Istraživački projekti koje je vodio u Ekonomskom institutu rezultirali su zbornicima Sociokulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj (1998) te Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj (2001).

 




Nova knjiga Matka Meštrovića na engleskom

Nakon što je 2008. objavio knjigu Matka Meštrovića Dispersion of Meaning - The Fading Out of the Doctrinaire World?, isti engleski izdavač CSP-Cambridge Scholars Publishing upravo je objavio zbirku devet njegovih međusobno povezanih eseja pod naslovom Towards a New Orientation. Inter-disciplinski, ili, točnije, post-disciplinskim načinom razmišljanja, teorijskim, empirijskim i normativnim uvidom, Meštrović prati postojeću neravnotežu između globalizacije tržišta i globaliziranih modusa društvenosti kao posljedicu temeljnjih proturječnosti u današnjem kapitalističkom načinu proizvodnje, ne samo između kapitala i rada, nego i između kapitala i društva i, štoviše, kapitala i kulture.
Hrvatsko izdanje knjige, Prema novom usmjerenju, objavio je prošle godine zagrebački nakladnik Anibarbarus.

Računalo i vizualno istraživanje - načini mišljenja i doseg djelovanja

MATKO MEŠTROVIĆ, 60-tih vodeća figura međunarodnog likovnog pokreta Nove tendencije:

U svom pismu upućenom zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti u lipnju prošle godine, Frieder Nake postavlja zanimljivo pitanje: kako je Zagreb u nekoliko godina postao vrlo važno mjesto za ovu vrstu umjetnosti i vizualnog istraživanja... (Frieder Nake, 16. lipnja 2003.).
Kad sam nedavno dobio kopiju njegovog pisma bilo mi je prilično neugodno: kako čovjek koji je taj grad posjetio nekoliko puta i redovito sudjelovao u aktivnosti tog muzeja od 1968. do 1973. može postaviti takvo pitanje?

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg