proza

Ilija Đurović: Crne ribe

Ilija Đurović (Podgorica, 1990.) od 2010. objavljuje u crnogorskim i regionalnim časopisima za književnost. Priče su mu objavljene u antologijama „Vranac – najbolja kratka priča 2010“ (Podgorica, 2010.), „A Sea of Words“ (Barcelona, 2011., 2012.), „Dosta je bilo priče“ (Crna Gora, Hrvatska, 2011.), Best European Fiction 2016 (Dalkey Archive Press, SAD, 2015.). Objavio je zbirku priča „Oni to tako divno rade u velikim ljubavnim romanima“ (Žuta kornjača, 2014).



 

CRNE RIBE

 

 

    Nakon prolaska kroz Nikšić, uz rijeku, ka šumama na istoku, ulazi se u grad Plužine. S puta se vidi nepomično sivo, vještačko jezero. Iznad kafane Dildo izgrađen je novi grad. Stari je pod vodom, sedamdeset metara duboko. Bio sam na vještačkom jezeru u vještačkom gradu.

     Del Arno, organizator dana SM kratke priče i vlasnik kafane Dildo, nakon dva minuta razgovora ponudio mi je piće. Popio sam prvu votku i naručio još jednu. Preko ivice kristalne čaše jezero je bilo blistava hauba u zimzelenoj dosadi.

      Ono je Misi, rekao je. Vidio sam crni oblik u svjetlu. Bila je jedino biće na obali.

       To je autorka iz Zagreba, više porn nego SM, upoznaćete se. Crna kosa i crna odjeća izgledali su privlačno u pejzažu borova i vode. Misi je krenula ka nama.

       Uživaš, rekao je Del Arno.

       Čekam da se pojavi čudovište.

       Ovo je Salo, Del Arno me predstavio i pozvao nas na doručak.

       Tokom jela uglavnom je pričao o sebi. Rođen je u Plužinama, živio u Podgorici, studirao u Beogradu. U Podgorici je često svraćao u Zwanglos II. Među gostima je upoznao nekoliko SM fanova. Neki od njih su pisali priče. Čitali su mu svoje stvari. Nakon dvadeset godina vratio se u Plužine i otvorio kafanu s apartmanima. Pokrenuo je portal za SM književnost i objavljivao djela prijatelja. Kad mu je uređivanje sajta dosadilo napravio je mali festival SM kratke priče i četvrtu godinu zaredom okupljao anonimne autore. Bio sam jedini gost iz Crne Gore. Misi je otkrio na slabo poznatom portalu za kvir književnost. Mene je našao na hrvatskom porno-forumu. Uprkos smrti Plužina njegovi apartmani su radili, privlačio je strance željne skupog planinskog ugođaja i od dijela zarade finansirao mali festival.

    Misi je predložila da se provozamo nakon doručka. Pitali smo Del Arna što preporučuje turistima. Na komadu papira nacrtao je mapu sa imenima sela na starom putu Plužine-Žabljak. Ja idem ispred, rekla je. Sjela je na motor parkiran pored kafane. Ušao sam u kola i krenuo za njom ka izlazu iz grada.

     Na skretanju ka Trsi gledao sam kako se utegnuto dupe motoristkinje naginje sa kožnog sjedišta. Udaljavali smo se od sivog jezera, livade su se završavale u planinama. Kad smo naišli na tablu sa znakom Pišče, Misi se zaustavila. Ispred kuće s krovom do zemlje, sjedio je muškarac. Podigla je vizir i pitala kuda možemo do Prutaša. Ovuda, rekao je i dlakavom rukom pokazao ulicu. A što je ovo, pitala je. Kafana. Misi se nasmijala. Jebeš festival i Del Arna, ovo mi bolje izgleda, rekla je i pogledala oko nas. Osjećao sam kako se približava novi napad. Moja pluća bila su kaktusi davljeni planinskim vazduhom. Pokušavao sam da kontrolišem disanje.

      Popili smo pivo i krenuli dalje. Put je postajao teži. Ispod vrha Prutaš drugi put smo se zaustavili. Misi je izvadila flašu votke iz ranca. Rekla je kako pretpostavlja da oboje želimo provod na Del Arnovom festivalu. Skinula je usku opremu za vožnju, opkoračila me i lako nas dovela do kratkog, dosadnog orgazma. To je bilo upoznavanje tijela. Nakon pauze, iz kofera na motoru izvukla je prvu igračku tog dana. Rebrasta sprava mogla je istovremeno da uđe u analni otvor muškarca i žene. Spojio sam nas. Bio je to prvi put da sa nekim iskoristim pravu igračku. U stvarnom životu moje SM želje trulile su kao neosunčane biljke. Još od ranog puberteta najbolnija zadovoljstva bila su ono što sam želio, ali nikad nisam našao partnere za sebe. Nisam mogao da dišem ako nemam nekog da me stegne za grlo, da me vezuje i muči dok svršavamo. Kod kuće, roditeljski prezir bio je potpun od trenutka kad je majka otvorila sto u mojoj sobi i našla jeftine igračke kupljene u jedinom, slabo opremljenom seks-šopu u gradu. Umjesto stvarnih mučenja imao sam sajtove za odabrane i masturbacije s davljenjem. Djevojkama sam uvijek polako otkrivao sklonost ka povređivanju, ali sve bi na kraju pobjegle. Kad smo izvukli igračku iz nas, Misi je očistila i spakovala u torbu. Obukli smo se i krenuli.

    Nakon nekoliko kilometara uspona i krivina stigli smo do Sedla. To je bio sljedeći vrh na Del Arnovoj mapi. Pratio sam kazaljku temperature motora kako se podiže ka nebu zajedno s dvije hiljade metara visokim kamenom u obliku sprave u koju bih vezao Misi i ulazio u nju iz bolnog zaleta na ljuljašci. Ponovo smo se zaustavili. Misi je pila votku i pričala. Rekla je da su njene priče roller-coasteri, skupa i kvalitetna skalamerija s koje uglavnom silaziš usran. Prije nekoliko godina otvorila je izdavačku kuću Porns&Noble i objavila prvu knjigu. Izdavači su govna, rekla je. Poljubio sam je i zamolio da me udari između nogu. Kad sam legao na travu stavila je dva prsta u mene. Lako je pronašla prostatu. Uhvatila me za testise i kombinacijom četiri stiska – tri kratka jaka, jedan duži i jači, što je bio SM citat prvih taktova Betovenove Pete simfonije – iscijedila posljednje kapi.

      Tog jutra Del Arno nam je pričao o bogumilskim grobovima iznad jezera. Oni su bili sljedeća tačka na našoj mapi. Parkirali smo se na kraju asfaltiranog puta i krenuli uz liticu, do čistine između drveća. Našli smo tri izdvojena stećka okrenuta ka brani i gradu. Zbog nepomične, mrtve rijeke poželio sam da više nikad ne vidim jezero. Pogledao sam stećke i odabrao kamen s primitivnim crtežom muškarca. Misi je iz džepa izvadila kesicu meksičkog zadovoljstva. U zlatnom prahu bilo je različitih kombinacija čilija napravljenog da ne ošteti sluzokožu.

    Ležao sam i gledao Misi. Spavala je. Bila je najljepša, jedina žena u mom životu. Probudila se i rekla da je vrijeme da krenemo. Vozili smo prema Plužinama. Kad smo se parkirali ispred Del Arnove kafane otišli smo do plaže. Krenula je ka jezeru. Gledao sam kako se pretvara u crnu ribu i nestaje u vodi.

 

    Znao sam da Misi neće ponovo izaći. Otišao sam do Del Arna na večeru. Del Arno je znao za Misi. Sad si upoznao našu Pepeljugu, rekao je. Bio je pijan. Gledao je koga će od pisaca nakon prvog čitanja da odvede u najbolji apartman. Rekao sam mu da se ne osjećam dobro. Nije me slušao. Ušao sam u kola i krenuo ka Podgorici, ka zidovima što me čitavog života dijele od hrkanja roditelja u sobi pored. Napisao sam priču za Misi. U priči, okrenuo sam se na ulasku u Nikšić, kod kafane Riverside, i vratio se u vještački grad. Ostavio sam kola ispred kafane Dildo i spustio se do plaže. Sjeo sam na obalu. Ništa se nije događalo. Voda je bila odvratna. Pored mene je ležalo nekoliko gostiju SM festivala, pijanih i spremnih za jebanje. Odbio sam njihovo društvo i prespavao u šatoru s parom iz Rusije. Sljedeće večeri kamperi su otišli, ja sam ostao.

      Spavao sam na plaži, kamenje je postajalo hladnije. Onda se pojavila Misi, zagrlila me i pretvorila u crnu ribu. Ušla je sa mnom u vodu i pokazala mi tajne jezera. Od tada plivamo kroz ostatke kamenih kuća, parimo se i povređujemo svakog dana. Gledamo ugojene somove kako odvlače leševe radnika hidrocentrale što upadaju u vodu i ostaju sa nama. Nikad nisam poželio da izađemo. Jezero je duboko i na dnu je grad. Kad automobili slete sa mosta sisamo njihova stakla dok sporo tonu. U zavisnosti od toga jesu li samoubice ili nesrećni slučajevi, putnici u kolima na početku pokušavaju da otvore vrata, polome prozor, trzaju se ili čekaju kraj. Niko ne izvlači davljenike i olupine. Odsjaji metalik-sivog tla naše su jedino sunce. Kroz njega ćemo plivati srećno, u vodenom bolu do kraja života. 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg