poezija

Perica Dujmović: Svojatanje se ne isplati kada je prekasno

Perica Dujmović (1980., Rijeka) nakon završene klasične gimnazije u Pazinu upisuje studij povijesti umjetnosti te latinskog jezika i rimske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je između ostalog i u Quorumu, Poeziji, Vijencu, Zarezu, Knjigomatu. 2008. godine dobitnik je književne nagrade Zdravko Pucak za neobjavljenu zbirku pjesama autora do 30 godina te mu je 2009. izišla prva zbirka poezije 'Na dnu šalice moje kave nema mjesta pesimizmu'. 2010. godine finalist je izbora za pjesničku nagradu Na vrh jezika. Pjesme koje ćete pročitati dio su druge, još neobjavljene pjesničke zbirke 'Gotovo Mediteran'.



 

Mačka

 

rekla je toliko te sad volim da me sve boli.

prislonio sam vječno vlažan dlan na njena prsa

prstima provjeravajući rebraste čuvare

ne bih li se uvjerio

da još uvijek revno štite samo središte slatkih bolova.

onda smo šutjeli

nekoliko trenutaka i nekoliko trenutaka

zašutjelo je s nama.

stopala se bez riječi sudarala.

poslije sam izbjegavao navalu poljubaca

i čitao joj obahajivan.

rekla je i ja bih sad obilazila,

ali ne njive, nego tvoju kožu.

ali samo ako mogu biti mačka,

a ti vruća kaša.

 

 

Kanjoni naših koža

 

povremeno se uplače

od siline različito ključajućih osjećaja.

kako kaže, od viška sreće.

zove me zatim leći na krevet, pored nje.

malo je otvoren prozor pa se prostorija ispunja

koječime. nadiru, kucaju, ržu

vonjevi i krici svakodnevnice izvana. mi iznutra

isparavamo polako u polumraku

na tridesetak stupnjeva lipnja.

plus onih nekoliko nadolazećih

iz toplane koju međusobno razmjenjujemo

blizinom naših tjelesa.

ne dira nas previše postojanje

ni cijelo to sranje vani,

sve to kao da dopire tek do prozorske daske,

zadržava se nekom nevidljivom silom

pa klone upetljano

među poparene, prežednjele begonije na njoj.

danas je dan neuobičajeno usporen,

dotičemo se samo otiscima prstiju.

naša bića, sve ono što jesmo, tromo je.

naše misli, stvari u sobi oko nas.

naša budućnost, sasvim ljudska nadanja

naša i ono malo pokretnina koje posjedujemo.

naše vjenčano prstenje uglavljeno u kanjone

naših nabubrenih koža.

sve čudno usporava

nekom praznom

i oslobađajućom

manirom.

 

 

Zri

                                                                                                                          

zri za kapcima kako istokom rana suncu sjajna

zori casablanca navire u krv drznula se mrzla stasom

žarka agava je sama kad plodi sobom zrela zamre

raj cjelivajući je srpnjem žešće tržnica je nabreklim

voćem svim izbezumljuje mekša cijedi te zagrizla

usnica srsima tim roji se kako casablanca sramom

vrvi vretenasta besramno obla more grabi rukom

tijelo otvrdnjuje slabinama izgara veo prostire bujna

posteljom zore oboružava grešno tvoj rât casablanca je

ljepotica na slanim žalima prežaljuje u trenu tamni

kosom do iznemoglosti gušiš se lakše gubiš razum

uzdahe traži svježije rubove kože odgriza lažno zubima

slast nenastanjena je obala brodi sjemenjem iberijskim

bridi jezikom izludila me casablanca je divlja španjolska

señorita u njoj proveo sam u njoj mjesec dana jedne noći

 

 

Clint Eastwood se pojavljuje na horizontu

                                                                                                                          

clint eastwood se ukazuje na obzoru,

uzviknula si, a na tvome se licu

uzbuđenju nije nazirao nikakav kraj,

ni najmanje vrišteći končić,

tv se nutkan sav tresao od euforije,

a ja sam zapomagao, vapio za the endom

već na početku dviju mazgi za sestru saru,

slinila si za mnom baš svaki božji dan,

ovjekovječila čak te silne sline strasti

noćima, besanim polaroidima, crvenim očima,

kako sam ja rastao, ti si postajala manja,

darujuća, svakim novim putem sve pokornija,

izlizala se koža na određenim mjestima,

netragom su nestali svi bivši mokri snovi,

svaki smo jedincati trag opreza razvrgnuli,

soba nam je znala bazdjeti po konjušnici, sve dok

mi taj krvavi s.o.b. nije maznuo karizmu, sve dok

se taj mladi i stasiti clint eastwood prljava lica

nije pojavio na konju na horizontu

frajerirajući se.

 

 

Patrick Stewart se pokazuje za mjesecom

 

patrick stewart se razotkriva iza onog mjeseca,

prošaptala si, a u tvojim golim očima

od romantike nije zazirala nikakva crna rupa,

ni najmanje nebesko tijelo,

tv je sve više sličio na otvor kapetanskih odaja,

a ja sam jadikovao, proklinjao reprizu

već na špici novog nastavka nove generacije,

puzila si po meni baš svaku vražju noć,

a

ovaj

put

je

ovdje

nastupila

cenzura, sve dok

mi taj slatkorječivi s.o.b. nije okrao frizuru, sve dok

se taj postariji i rafinirani patrick stewart ćelava tjemena

nije pojavio usred naše znojne konferencije 1 na 1 

teleportiravši se s komandnog mosta

ugusto.

 

 

Otok

 

raste paralelno s kartom.

paralelno s kreditom u švicarskoj banci.

poželjan oblik, pitate?

zvjezdača,

rašlje,

polipeptid, smočnica, alabama.

zvrk.

kvadratura kruga.

na ve ili na u ili a, b, c, č, ć, d, dž, đ...

na šiber.

po potrebi pust za vaš užitak.

sa sve 4 strane okružen,

osim s dvije koje je naš šeik

odokružio.

rajski i pakleni,

zelen,

žut,

iž.

fluorescentnoosunčan.

sve su opcije otvorene.

kamenit, bremenit ili armiranobetonski,

ciglen, zemljan ili express popločen onim

što je ostalo od efeza ili leptis magnae.

za vaš gušt i čvorast kao bačva dom perignona.

perverzno krezoliko pozlaćen. 

uz dodatnu opremu sve je moguće.

trpaj, brate, trpaj

na megatone

pijeska i igara,

bagera i kamiona, silikona,

vila, penthouseova,

heliodroma i aerodroma, drombulja za foru,

las palmas

i zečica. samo 

da je što veće,

da nas ne pokose kompleksi.

od loptanja i nafte,

od mediteranskog tržišta

štogod će se i ušparat.

raste kako raste karta.

sukladan za popizdit.

pod garancijom.

na akciji.

evo sad će,

samo što nije.

 

 

Sedmi porat, ljetno tlo

 

svakoga novog jutra, kako se bliži vrhunac danu,

obala i tlo postaju suriji, nebesa nad njima zlokobnije

prijeteća. svojataš sve ono o čemu si snio kada si

u prerano toplim izlascima sunca buđen isprekidanim

prozujivanjem dosadnih beštijica nakratko pootvarao

oči nanovo svježem danu, upravo onome koji je o

vrhuncu, i tako naivno utrapljivao sve dragocjene 

ostatke sjećanja svojih noćnih slika ili ih mijenjao

za albume prostih i skoro pa priprostih. svojatanje se

ne isplati kada je prekasno. a činilo se gotovo prelako.

poniznost sjećanja. miris prošlih poraza. letargija svih

strasti. dvojina nedjeljivog. uskogrudnost i spora magija

straha. besmislenost ili-ili odlučivanja. rast normalnosti.

to su sada tvoje maksime. tvoja brutalna municija.

kako se bliži vrhunac danu, zrak postaje sve sparniji,

pučina pod njim učmalija. otisnuti se samo je, misliš,

izvjesnost, stvar vremena. sporost situacije određuje

cijeli tijek te stvari. pitanje jest: ili ovo ili situirati se

na kakvoj običnoj obali. vrlo besmislen izbor, sve

dok pišeš pjesme koje počinju kako počinju.

 

 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg