Perica Dujmović (1980., Rijeka) nakon završene klasične gimnazije u Pazinu upisuje studij povijesti umjetnosti te latinskog jezika i rimske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je između ostalog i u Quorumu, Poeziji, Vijencu, Zarezu, Knjigomatu. 2008. godine dobitnik je književne nagrade Zdravko Pucak za neobjavljenu zbirku pjesama autora do 30 godina te mu je 2009. izišla prva zbirka poezije 'Na dnu šalice moje kave nema mjesta pesimizmu'. 2010. godine finalist je izbora za pjesničku nagradu Na vrh jezika. Pjesme koje ćete pročitati dio su druge, još neobjavljene pjesničke zbirke 'Gotovo Mediteran'.
Mačka
rekla je toliko te sad volim da me sve boli.
prislonio sam vječno vlažan dlan na njena prsa
prstima provjeravajući rebraste čuvare
ne bih li se uvjerio
da još uvijek revno štite samo središte slatkih bolova.
onda smo šutjeli
nekoliko trenutaka i nekoliko trenutaka
zašutjelo je s nama.
stopala se bez riječi sudarala.
poslije sam izbjegavao navalu poljubaca
i čitao joj obahajivan.
rekla je i ja bih sad obilazila,
ali ne njive, nego tvoju kožu.
ali samo ako mogu biti mačka,
a ti vruća kaša.
Kanjoni naših koža
povremeno se uplače
od siline različito ključajućih osjećaja.
kako kaže, od viška sreće.
zove me zatim leći na krevet, pored nje.
malo je otvoren prozor pa se prostorija ispunja
koječime. nadiru, kucaju, ržu
vonjevi i krici svakodnevnice izvana. mi iznutra
isparavamo polako u polumraku
na tridesetak stupnjeva lipnja.
plus onih nekoliko nadolazećih
iz toplane koju međusobno razmjenjujemo
blizinom naših tjelesa.
ne dira nas previše postojanje
ni cijelo to sranje vani,
sve to kao da dopire tek do prozorske daske,
zadržava se nekom nevidljivom silom
pa klone upetljano
među poparene, prežednjele begonije na njoj.
danas je dan neuobičajeno usporen,
dotičemo se samo otiscima prstiju.
naša bića, sve ono što jesmo, tromo je.
naše misli, stvari u sobi oko nas.
naša budućnost, sasvim ljudska nadanja
naša i ono malo pokretnina koje posjedujemo.
naše vjenčano prstenje uglavljeno u kanjone
naših nabubrenih koža.
sve čudno usporava
nekom praznom
i oslobađajućom
manirom.
Zri
zri za kapcima kako istokom rana suncu sjajna
zori casablanca navire u krv drznula se mrzla stasom
žarka agava je sama kad plodi sobom zrela zamre
raj cjelivajući je srpnjem žešće tržnica je nabreklim
voćem svim izbezumljuje mekša cijedi te zagrizla
usnica srsima tim roji se kako casablanca sramom
vrvi vretenasta besramno obla more grabi rukom
tijelo otvrdnjuje slabinama izgara veo prostire bujna
posteljom zore oboružava grešno tvoj rât casablanca je
ljepotica na slanim žalima prežaljuje u trenu tamni
kosom do iznemoglosti gušiš se lakše gubiš razum
uzdahe traži svježije rubove kože odgriza lažno zubima
slast nenastanjena je obala brodi sjemenjem iberijskim
bridi jezikom izludila me casablanca je divlja španjolska
señorita u njoj proveo sam u njoj mjesec dana jedne noći
Clint Eastwood se pojavljuje na horizontu
clint eastwood se ukazuje na obzoru,
uzviknula si, a na tvome se licu
uzbuđenju nije nazirao nikakav kraj,
ni najmanje vrišteći končić,
tv se nutkan sav tresao od euforije,
a ja sam zapomagao, vapio za the endom
već na početku dviju mazgi za sestru saru,
slinila si za mnom baš svaki božji dan,
ovjekovječila čak te silne sline strasti
noćima, besanim polaroidima, crvenim očima,
kako sam ja rastao, ti si postajala manja,
darujuća, svakim novim putem sve pokornija,
izlizala se koža na određenim mjestima,
netragom su nestali svi bivši mokri snovi,
svaki smo jedincati trag opreza razvrgnuli,
soba nam je znala bazdjeti po konjušnici, sve dok
mi taj krvavi s.o.b. nije maznuo karizmu, sve dok
se taj mladi i stasiti clint eastwood prljava lica
nije pojavio na konju na horizontu
frajerirajući se.
Patrick Stewart se pokazuje za mjesecom
patrick stewart se razotkriva iza onog mjeseca,
prošaptala si, a u tvojim golim očima
od romantike nije zazirala nikakva crna rupa,
ni najmanje nebesko tijelo,
tv je sve više sličio na otvor kapetanskih odaja,
a ja sam jadikovao, proklinjao reprizu
već na špici novog nastavka nove generacije,
puzila si po meni baš svaku vražju noć,
a
ovaj
put
je
ovdje
nastupila
cenzura, sve dok
mi taj slatkorječivi s.o.b. nije okrao frizuru, sve dok
se taj postariji i rafinirani patrick stewart ćelava tjemena
nije pojavio usred naše znojne konferencije 1 na 1
teleportiravši se s komandnog mosta
ugusto.
Otok
raste paralelno s kartom.
paralelno s kreditom u švicarskoj banci.
poželjan oblik, pitate?
zvjezdača,
rašlje,
polipeptid, smočnica, alabama.
zvrk.
kvadratura kruga.
na ve ili na u ili a, b, c, č, ć, d, dž, đ...
na šiber.
po potrebi pust za vaš užitak.
sa sve 4 strane okružen,
osim s dvije koje je naš šeik
odokružio.
rajski i pakleni,
zelen,
žut,
iž.
fluorescentnoosunčan.
sve su opcije otvorene.
kamenit, bremenit ili armiranobetonski,
ciglen, zemljan ili express popločen onim
što je ostalo od efeza ili leptis magnae.
za vaš gušt i čvorast kao bačva dom perignona.
perverzno krezoliko pozlaćen.
uz dodatnu opremu sve je moguće.
trpaj, brate, trpaj
na megatone
pijeska i igara,
bagera i kamiona, silikona,
vila, penthouseova,
heliodroma i aerodroma, drombulja za foru,
las palmas
i zečica. samo
da je što veće,
da nas ne pokose kompleksi.
od loptanja i nafte,
od mediteranskog tržišta
štogod će se i ušparat.
raste kako raste karta.
sukladan za popizdit.
pod garancijom.
na akciji.
evo sad će,
samo što nije.
Sedmi porat, ljetno tlo
svakoga novog jutra, kako se bliži vrhunac danu,
obala i tlo postaju suriji, nebesa nad njima zlokobnije
prijeteća. svojataš sve ono o čemu si snio kada si
u prerano toplim izlascima sunca buđen isprekidanim
prozujivanjem dosadnih beštijica nakratko pootvarao
oči nanovo svježem danu, upravo onome koji je o
vrhuncu, i tako naivno utrapljivao sve dragocjene
ostatke sjećanja svojih noćnih slika ili ih mijenjao
za albume prostih i skoro pa priprostih. svojatanje se
ne isplati kada je prekasno. a činilo se gotovo prelako.
poniznost sjećanja. miris prošlih poraza. letargija svih
strasti. dvojina nedjeljivog. uskogrudnost i spora magija
straha. besmislenost ili-ili odlučivanja. rast normalnosti.
to su sada tvoje maksime. tvoja brutalna municija.
kako se bliži vrhunac danu, zrak postaje sve sparniji,
pučina pod njim učmalija. otisnuti se samo je, misliš,
izvjesnost, stvar vremena. sporost situacije određuje
cijeli tijek te stvari. pitanje jest: ili ovo ili situirati se
na kakvoj običnoj obali. vrlo besmislen izbor, sve
dok pišeš pjesme koje počinju kako počinju.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.