poezija

Marija Dejanović: Moji sinovi konji

Marija Dejanović rođena je 1992. godine u Prijedoru. Živi u Sisku i Zagrebu. Objavljivala je pjesme u raznim časopisima i zbornicima. 2015. je godine bila među pohvaljenima na natječaju za nagradu „Goran“. Novije pjesme objavljuje na svom blogu. Studira komparativnu književnost i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.



 

 

 

Moji sinovi konji

 

 

1.

 

Mojim se sinovima konjima

uvijek pokvare zubi

na prvoj godini fakulteta.

Tako je uvijek bilo,

čak i u vremenu prije institucija

i prije konja.

U primisli je tako od pamtivijeka,

zapisano u tijelima temelja koji trunu

ispod velikih štala,

našeg obitavališta.

 

 

2.

 

Stariji se sin danas vratio.

Dostojanstven, obrazovan konj

vitkih nogu i mišićavog vrata.

Kad bi kralježnicu podvio pod ekvator,

mogao bi leđima držati Zemlju

kao zrno graška u kolijevci.

 

Tu sposobnost skriva u oku,

odmahuje repom i ne govori mnogo.

 

Kad se smije, zabacuje glavu

kao što je to činio sunovrat.

 

Iz otvora, umjesto peludi,

provire četiri praznine

i još toliko crnih polja.

 

 

3.

 

Mlađem se danas pojavila stigma.

Krdo se strčalo niz obronke i brda,

preko jezera i rijeka

da ga vidi.

 

Kad su pristigli,

sjedio je u drvenom stolcu

sa sva četiri kopita ispružena.

 

Oslobođen, zub je sam kružio

i brusio jednu od nogu

prijestolja u koje je posađen.

 

 

4.

 

Nakon što je preciznim pokretom repa

pomeo savjete zabrinutih

rekli smo da je bogohulan

i odrekli se.

 

Nije više otvarao usta

čak ni da bi jeo i pjevao. Zatvorio se

u sobu čiji su zidovi

netaknut plačan snijeg.

 

Kao da se nije sjećao ničeg,

samo razlomljenog stakla.

Nekad se čini da ga čujemo noću

kako u krhotinama njišti.

 

 

5.

 

Moji sinovi konji previše puše.

Čekali smo cijelu jesen da dođu k sebi,

promole glave iz oblaka koje stvaraju.

Umjesto toga, nabiru još usahle trave

i motaju u debele snopove,

ognjene krjesove

 

koje zatim udišu, pušu u smrtnu trublju

i gle, gdje koja vlat ispadne

nastane pašnjak

za sljedeće generacije.

 

Dok im se glave ritmično njišu

u nečujnom praporcu čađe

od njihovih poroka nastaju

oblaci, kiše i grmljavine.

 

 

6.

 

Na tanjuru su zrnca zobi poslagana

u uredne hrpe. Slamnate kuće

bez krovova.

Njegova je površina prazna.

Zato se može dogoditi

da me ozrcali. Tu mogućnost obilno koristi,

spaja moj lik sa krezubim kućama.

 

Kad uzme sebi nešto moje,

u udarcu se raspadne. Postane kost.

 

Sad su oba tanjura prazna.

U potrazi smo za novim kućama,

ali nigdje,

nitko ih nema.

 

 

7.

 

Začula se migrena u tlu

kad je postavio posljednji zub.

 

Naša se kula vidi iz svemira.

Prestrašeni naši su neprijatelji.

 

Nećemo znati što se dogodilo

ili kad, ali Stariji će povesti

konje u vatru.

 

Bez magije uz nas

i bez specifičnog znamenja,

imamo samo smeđu otpornost

njegova ogrubjela vrata.

 

 

8.

 

Znamo da potkove donose sreću.

Skinula sam dvije sa zida i gledala kroz njih

da vas čuvam kao daleka majka.

 

 

9.

 

Osvanulo je:

sunce zemlju uzima k sebi.

Krdo konja proganjano

četrdeset dana

okuplja se oko svojih tragova.

 

Kad zaobiđu velebno kamenje

zaškripi ono malo

i zaplače.

 

Tako je nastala pustinjska rijeka,

tako se skupilo krdo

oko izbora manjeg zla.

 

 

10.

 

Ponudili su mu nož. Izvoli, odreži

mjesecu dno

da njegova plodnost istekne ženi na leđa.

U svjetlosti, postat će devom.

 

Devi ćemo dati da proguta nož

pa će iz trbuha izrasti rog.

 

Taj je način odbio kopitom.

 

Ponudili su mu nož i rekli evo,

odreži si urasli nokat

što ti priječi da šakom združenih prstiju

uzimaš svjetlosno žito

sebi za žezlo.

Taj je razlog odbio vratom.

 

Ipak su ga uzeli, opremili oklopom,

obložili ga vatrenim taljenjem žlica.

 

Tako je. Sada si mjesečev nož.

Prereži dakle svoj vrat

i daj nam da pijemo.

 

 

11.

 

Iz tla izrastaju ježevi:

procvjetalo grumenje suše. Pazi gdje staješ,

u skrovitosti žive mu mnoge

što iskoče da bježe ili bodu.

 

Prve se zovu kobilice.

Mudre su im glave klesane

da nalikuju našima

kad ostare.

 

Druge su nimfe.

 

Vanjštinom mladolike,

skrivaju stoljetni žalac

što su onomad ukrale obadu

kad se u njih zaljubio.

 

 

12.

 

Kad je zubljonoša proždirao

sela i gradove, rijeke,

ostale stvari što imaju granice

u strahu su drhtale kostima.

Jedino je mlađi rekao

okote, dođi

i daj mi da pogledam gnoj iz tvog zuba.

 

I doista, zubljonoša se pomami za njegovom mladošću

i razmaže istek po zidovima.

Mlađi se razjari,

ustukne

jer ono što je vidio bilo je krdo

stasalo u krvi njegova brata.

 

 

13.

 

Konjska će smrt uvijek dostići konje

jer plovi u vodi koju su slijedili.

Odakle je nesreća potekla

i čiji joj zubi omeđuju trajanje

nije zapisano. To je naslikano

na stjenkama špilje

ali u njoj je mrak.

 

Čak i da nije,

da su tisuće zvijezda šupljine na krovu

ne bi mogao reći.

 

Jer su mu žvale nataknuli na riječ

i svezali konopom sva putovanja.

 

 

14.

 

Krdo se skupilo na najveći kamen

i izraslo iz njega kao trublja.

 

Stariji je stajao na samom vrhu

dok su plamteći jezici prijetili suncu:

slični smo ti po svojstvima,

suviše smo ti blizu,

u čađi nam se sjaje činele

koje iskašljavamo

kada god poželimo.

 

Dio je konja postao

balkon koji ga uzdiže

pa se učini da je govornik

torzo, da nema vlastite noge

i da nikamo ne ide.

 

 

15.

 

Poželjela sam svući vlastitu kožu

da nam načinim nepropustan krov.

Majčice, nemoj,

rekao je mlađi

meso će ti ogoljeno postati grubost.

 

Kad nas umorno i gladno

posjeti vrijeme,

ti ćeš biti previše kruta

da te skuhamo za gozbu.

 

 

16.

 

Kad je buzdovan savladao otpor

njegove štale

zatekli smo ga kako sjedi,

bezub,

u središtu oslikane kapele.

 

Oblaci, ptice, crvena mora,

sve je nastalo trajanjem

njegovih zuba.

 

Svezali smo mu kopita

i ostavili ga da leži na podu

kao kontinent.

 

Neće se više nijedan moj sin

okušati u stvaranju svijeta.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg