proza

Paula Ćaćić: Franzenova 'Sloboda'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

S dvije kratke priče u širi izbor ušla je i Paula Ćaćić (1994., Vinkovci), studentica indologije i južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uz nagrađivane kratke priče i poeziju, Ćaćić piše i novinske tekstove za web portal VOXfeminae.



 

FRANZENOVA 'SLOBODA'

 

                Mahnito prelazim koracima i očima čitavim dućanom. Hm, da sam ja test za trudnoću gdje bih se nalazila? Hrana za bebe, da, mora biti tamo, logično! Očima kao laserima prelazim preko svih onih kašica i duda na polici. Ne, fuck. Znači, to je nešto prenatalno, misli budalo! Počinjem nervozno kružiti oko svih mogućih artikala, protiv svoje volje zamišljajući abortus. Ne želim roditi niti abortirati. Moje katoličanstvo iz djetinjstva ne može podnijeti pomisao na abortus. Moj akademski život oplemenjen feminističkom literaturom jasno nadglasuje svećenika, koji tvrdi da je žena koja izgubi nevinost prije braka poput polovnog auta. Zašto si se jebala s bivšim, Tanja?!!

Moron mi šalje poruke. Jebote, tražim! Tražim!!! Počinje me boljeti trbuh, čvrsto odlučujem vjerovati da su to jajnici, moji nagovjestitelji! Iz mene će uskoro poteći krv, crvena bujica će preplaviti linoleum dućana i ja ću biti slobodna. Da, da! Krv! Sve što želim je krrrrv! I bol, dakako! Jer to je super lako rješivo. Uzmeš tabletu, sklupčaš se pod deku i pomalo cuclaš čokoladicu vičući na Hannu Horvath. To je nešto super. Onak' bolje nego na primjer biti trudna.

Pa se ti jebi, Tanja.

Pa se ti jebi… bez kondoma, bez ičega. Kao da ti je petnaest i nemaš nimalo mozga. I kao da je on princ uvjeravanja u sigurnost prekinutog snošaja. Baš si glupača! Ono, koji ti je?? Tvoja jebena autodestruktivnost, eto. Jesi li zadovoljna SAD?!

Gledam u kameru i pokazujem srednji prst. Vrlo odraslo. Vrlo zrelo. Pravi materijal za majku. Konačno uočavam duguljastu kutiju polegnutu na dnu police za zdravu hranu. Koji kurac! Zdrava hrana! Kako mi samo nije palo na pamet! Među svim tim humusima, sojama i ostalim lažnim mesom, nalazi se test za trudnoću. Jer Hrvati se ne seksaju. I poznata stvar, nikad ništa ne zajebu. Vegetarijanstvo i neodgovorno seksualno ponašanje idu ruku pod ruku.

Uzimam dvije kutije. Uskoro ih polažem na blagajničku traku. Trenutak je dug i želim umrijeti.

- Imate li našu karticu za bodove?

- Ne.

- Jeste li zainteresirani za šampone? Samo deset kuna.

- Ne.

- Još nešto?

- Ne.

- Doviđenja i ugodan dan!

- Doviđenja.

Ubacujem kutije u ceker i odlazim.

                                   ***

Moron mi otvara vrata.

- Hej, bok! Kak' si?

- Odjebi.

Odlazim u kupaonicu. Odlučna sam. Ne želim zajebati i ovaj test. Wc školjku oblažem wc papirom i sjedam, a mlaz kreće sam od sebe. Pokušavam ga zadržati. Nervozno skidam prozirnu foliju s kutijice, potom je otvaram. Derem zaštitnu foliju u kojoj je test. Skidam poklopac s testa. Jebemti babuška sistem pakiranja.

Pet sekundi, Tanja.

Nemoj opet zajebat'.

Pet sekundi. Mlaz. Ružičasto. Crtica u kontrolnom prozoru. Ako i ovo zajebeš, Tanja, ti nisi za život. Uspijevam. Ne smijem gledati. Ne smijem gledati. Otvaram slavinu. Najradije bih se čitavom glavom spustila pod nju. Perem ruke suludo dugo. Sve činim kako bi tri minute protekle najbrže na svijetu. Sjećam se našeg zadnjeg seksa. Bio je dobar. Bolji nego dok smo bili u vezi. Tako to biva. Steže me muka. Ne želim biti trudna. Zašto užitak i trudnoća idu skupa?! Kakva je to ironija? Trljam svaki prst posebno dok me zvuk vode pomalo opušta. Molim te, bože, samo da nisam trudna. Ići ću opet u crkvu. Svaku nedjelju. Ispovjedit ću se. Reći ću da sam bila užasna i da sam bludno zgriješila nebrojeno puta. Sve ću reći! Molim teee, božeee! Bit ću ona curica što je spavala pod misom! I ona curica što je kradomice gledala ministrante. Molim te, samo da nisam trudna!

Smognem snage podići pogled prema testu koji sam odložila na malu policu iznad umivaonika. Ako izgleda kao minus, onda je minus, je l' da?! Uh! Fuck. Jebote. Više sreće, nego pameti, Tanja! Izlazim iz kupaonice drhtavo držeći test u ruci.

- Nisi?!

- Nisam.

- Nisi!!!!! Toooo!!! Neću biti otaaaac!

- Napravi mi kavu.

- Naravno!

- Nismo trudni.

- Nisi trudna. Is, kako sam presretan. Znaš da sam počeo štedjeti za abortus…

- Kako da ne.

Počeo me fotografirati isprobavajući kojekakve tehnike. Sjetila sam se Stele iz romana 18% sivo. Sjetila sam se kako je ustvrdila da je objekt pred tim crnim gutačem duše. I ja sam bila objekt. Dopustila sam mu da me opredmeti, liši osobnosti dok sam ispijala kavu najspontanije što sam umila. Jer bitna je prirodnost, hvatanje najobičnijih gesta i tad prestaješ biti osoba kojoj je fotograf rekao nakon četiri mjeseca veze da nema kemije, ma, da je nikad nije ni bilo. I što učiniš? Postaneš objekt surove požude i očaja. Prepustiš se. Iscijediš posljednje ostatke kemije, otupiš i savladaš fiziku kao nepokolebljiv stup promašenog odnosa.

- Moram ići.

- Nemoj. Samo da isprobam još nešto.

Propadam pred tim stalkom s fotoaparatom. Propadam pred tvojim očima. Ne vidiš li?

- Vrati mi knjigu.

- Neću. Hoću je pročitati!

- Nećeš. I dalje čitaš prvih trideset stranica.

- Hoću je pročitati.

- Učlani se u gradsku.

- Ne mogu. Imao bih ogromnu zakasninu.

- Postani odgovoran.

- Pa jesam.

- Pa nisi. Daj mi knjigu. Da završimo s ovime.

- S čime?

- Sa svime. Dosta mi je. Zar ne vidiš da sam sjebana…

- Zbog ovog sa testom. Ne brini, nećemo se više jebat'.

- Ne želim više ništa s tobom. Mi se nikad više nećemo vidjeti.

- Realno živimo pet minuta jedno od drugog. Vidjet ćemo se.

- Nećemo. Ovo je definitivno kraj svega. Daj mi knjigu.

- Uzmi ju… Ako smiješ.

- Nemoj me zajebavat'! Samo mi daj knjigu!

- Uzmi ju.

Nakon potplitanja nogu, naguravanja, konačno sam imala knjigu u svojim rukama. Izašla sam kao furija. Osjećala sam kao da je to onaj filmski prijelomni trenutak u mom životu. Ja sam oslobođena i preporođena junakinja koja napušta melodramu. Tanja, spašena si sama od sebe. U svoj toj bistrini opičila sam guzicom o led. A u pm! Znaš ono, kad ti krene, onda ti krene. K'o podmazano. Ono, letim preko leda koliko mi dobro ide. Znaš, kao u onoj pjesmi „Ide mi, u životu ide mi… ALI…“ Ipak, najsmješnija stvar je ta da sam se najviše bojala za tu knjigu. Ima li gore stvari od te da ti je knjiga ostala kod nekog mamlaza koji ju nikada neće ni pročitati?

 

 

 

 

GODINU DANA

 

Prekinuo je sa mnom preko fejsa. Promijenio je status „u vezi s“ u „slobodan“. Maknuo je naše fotografije i lajkove s mojih slika profila. Meni je ostala knjiga koju mi je poklonio za rođendan. Nije mi napisao nikakvu posvetu. Odlučila sam ga obrisati s fejsa, a kasnije i blokirati. No, što ću kad ga ugledam u supermarketu kod artikla sa slatkišima? Sakriti se kod higijenskih potrepština? Ne razumijem. Kada je naša veza postala isključivo virtualna? Stvarali smo izvrstan privid zaljubljenog para. Otputovali smo u Ljubljanu, stavili lokot s našim imenima na most i to, naravno, slikali i stavili na sve mreže koje imamo. U vlaku smo shvatili da je on slučajno zadržao ključić od lokota u džepu jakne. Trebali smo ga baciti u rijeku. Tada sam prvi put zaplakala pred njime. Krivila sam ga zbog toga. Rekla sam mu da je to loš znak. Onda me je on natjerao da napravimo selfi. Nakon što su osmijesi opali, opet smo bili taj par koji nije uspješno izvršio misiju „lokot-most-ključić“. Nijedan selfi to nije mogao popraviti. Sljedeći vikend kada smo bili u klubu nismo se slikali ni čekirali. To je bilo kao da nismo ni izašli. Više me nije htio na slikama uza se. Radije je držao bocu piva ili cigaretu, a ne mene oko struka. Na slikama i u stvarnosti nisam više bila njegova.

Kad god smo bili na kavi, gledao je na mobitel. Važno je biti aktivan, govorio bi. Ja sam samo buljila u prazno i htjela nestati.

Moja frendica je dobila od dečka prsten s njihovim ugraviranim imenima, a druga je tetovirala inicijale svoga dečka iznad dupeta, dok je on njezino ime istetovirao na ruci i to na hebrejskom. Veze su postale barkodovi. I ako ne zvoniš na ulazu, ne možeš proći u društvo.

Jednom me je fakat obrukao u društvu. Pričao je kako je uvijek bio u vezama s pravim purgericama i da mu se sad kao zalomila Hercegovka. Neki njegov idiot od frenda me pitao kad ću u Međugorje i da mu javim ako mi se ukaže gospa.

Za rođendan mi je kupio Notebook. Trgovkinja mu je to predložila, jer sve cure vole taj film, pa će mi se sigurno i knjiga svidjeti.

Čak smo razgovarali o braku, jer je on mislio da se o tome s dvadeset godina treba razgovarati. Htio je da imamo zajednički fejs profil za početak „ozbiljnije veze“. Htio je da nosim uske haljine i da ne jedem ćevape. „Cure ne trebaju jesti takvu hranu, to je za muške. Kaj će tebi ćevapi?! Još se buš zdebljala.“

Nakon godinu dana, odlučila sam otići na ćevape.

- Bez luka?

- S brdo luka, ak' je moguće.

- Onda nema puse.

- Nema.

U svemu tome, shvatila sam da sam odavno bila prekinula sama sa sobom pokušavajući se prilagoditi drugome. Bilo mi je žao tih godinu dana bez ćevapa. Koliko sam samo mogla pojesti ćevapa… Koliko luka…

Lepinja je bila tako masna, fina, sočna. Luk je bio hrskav, osvježavajući. Ćevap po ćevap je nestajao. Obrisala sam usta salvetom i zadovoljno izašla van uspostavivši ponovo vezu sa sobom.

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg