proza

Maja Jurica: Miris biskvita

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Jurica (1990., Split) studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru.



 

MIRIS BISKVITA

 

 

Sigurno poznaješ miris biskvita. To je ona lagana, nenametljiva aroma žumanjaka i brašna koja čine boravak u prostoriji životnim i postojanim. Kako samo prhki i lagani sastojci uz malo napora mogu stvoriti tako lijepu, jednostavnu i ukusnu strukturu?

Sonja je govorila da će jednom napraviti parfem od biskvita. Imala je želju uvijek mirisati nježno i svježe, a opet drugačije. Kada bi se posvađali često bi joj spočitao tu, po mome mišljenju, glupu inovaciju, i predložio da radije skuha neki kiseli pekmez jer je u zadnje vrijeme bila sklona plaču i pretjeranoj osjetljivosti. Odvratila bi mi da je hibrid sentimentalizma i naturalizma i da mi je sada gotovo jer sam već potpisao. I zaista, epilog naših svađa izgledao je ovako:

Ja se za takvog čovjeka nisam udala.

Ja bi šutio, ona bi nastavila tišim tonom:

Ali opet sam ja na dobitku.

Podigao bi glavu, a ona bi mi u očima pročitala:

Kako?

Ja sam dobila kile, a ti si izgubio kosu.

Dok nisam upoznao Sonju dugo sam vremena mislio da je moj Amor klaun. Izlazio sam, upoznao valjda sve djevojke koje su izlazile na mjesta koja sami ja pohodio, nakupio sam i godina, a cijelo si vrijeme nisam htio priznati da u glavi imam jasnu sliku žene koja će me voljeti i poštovati sve moje želje, hobije i hirove. I upoznao sam je, prepoznali smo se, sve je u prirodi konačno bilo simetrično, leptir s dva krila, pas na četiri noge, kukac s mnoštvom svojih nožica i ona i ja. Ali nisam računao na to da i ona ima svoje želje, hobije i hirove.

Sonja je u to vrijeme radila kao model za kosu. a njena je teta bila povjerenik u komisiji lota koji se prikazivao na televiziji. Mlaci, moj prijatelj, bio je tonac, a ja sam taj dan išao s njim na posao jer mi je trebao pokazati kako baratati najnovijom mašinerijom koju sam trebao to popodne koristiti na radiju. Čekao sam ga da završi sa smjenom.

Sonji je teta sredila snimanje s još nekoliko djevojaka u studiju do. Sreli smo se na hodniku. Imala je na glavi dva velika roga od kose i još nije došla na red za šminkanje. Bila je odjevena u usku končanu haljinu visoke mode golih ramena prljavo roze boje do malo iznad koljena, u ruci je držala kavu iz aparata, i onda me pogledala. Kad sam je vidio s tim neprirodnim rogovima morao sam se nasmijati.

Nisam koza u horoskopu, rekla je kroz smijeh pokazujući gore.

Nego?

Riba, ali ipak nemam toliko kose da mi je natrpaju u usta i natjeraju da malo šutim.

Gledao sam je ravno u dva tamno smeđa oka.

„Stvarno puno govori“, primijetio sam. „Ali zanimljivo se izražava, duhovita je, a i lijepo je građena.“

I tako sam morala održati trening joge na Vucine pjesme.

Smijala se i ona mojim šalama i čini mi se da smo u tim trenutcima vodili ljubav u mislima mnogo puta. Nisam je to nikada stigao pitati. Pričekao sam je poslije snimanja i otišli smo na kavu. Presvukla se u traperice uskoga kroja i crnu majicu s I want you likom i svezala kosu u nisku punđu.

Kasnije je Mlaci svima rekao kako sam toga dana dobio na lotu.

Zaprosio sam je na Staru godinu. Na televiziji je sve bilo spremno za odbrojavanje, a ja sam odjednom baš morao na wc. Sonja se već nanervirala i kucala mi na vrata da izađem jer će uskoro ponoć. Gurnuo sam joj papirić na kojem je pisalo Izađi na balkon. Vatromet iza mene bio je u punom jeku, a ja sam bio oslonjen na jedno koljeno i u ruci držao prsten. Iako sam znao da je ona ta, svejedno mi se glas tresao kao u curice.

Ne čujem te, što govoriš?, smijala se sa sjajem od načetih suza.

Svaki put kada bi me ta žena poljubila još bi neko vrijeme osjećao toplinu na usnama; u njoj nije bio plamen: ona je bila svijeća sa svim najvrućim plamenima koji ne znaju za dogorijevanje, ona je govorila prekrasnim glasom boje mahagonija. Rekla bi mi: „Ne možeš pisati brojke velikim ili malim slovima. Dva je uvijek dva. Isto je s ljubavi, moja ljubavi. Ljubav je Ljubav.“

Voljela je biti slobodna, biti gola. Nikako nije voljela spavati pokrivena, sklupčala bi se u kraj kreveta, a kraj nje bi ležala posteljina.

Dovraga, zašto praviš krevet svako jutro kad ovako izgleda?

Briga me, ti me pokrij.

Često bi mi rekla: Moje su noge stepenice kojima ćeš se popeti do mene. 'Ajde. Znaš da sam uvijek išla obrnutim putem.

Dok smo još hodali mrzio sam spavati kod nje. Držala je sve svoje bočice parfema kraj uzglavlja i redovito bi zaspao omamljen slatkastim mirisima. Nakon vjenčanja preselili smo se u ulicu Petra Preradovića. Petar Preradović nije mogao ni zamisliti da će jednog dana imati ulicu sa svojim imenom i kakva li će tek obitelj tu stanovati. Takve obitelji danas dospijevaju na naslovnice dnevnih novina.

Onako izmorena, Sonja je svejedno pomagala djeci u domovima da lakše savladavaju školsko gradivo. Kada ju je novinar pitao koliko je godina u braku, odgovorila je - punih dvadeset osam, ona i ja po četrnaest.

Naša ljubav završava osnovnu školu. Ali ne bi sjedila sa Slavenom, voli prepisivati.

Polagano se počela gasiti. Koža joj je postajala hrapava poput kornjačine glave, a tijelo nalik na igračku kojoj su baterije pri kraju. Njezin glas više nije bio lijep ni baršunast, već kao da joj je celofan bio omotan oko glasnica. Nisam je ni na trenutak htio ostavljati samu. I tada je bila brbljava. Pričala je kako joj nedostaju dani djetinjstva, oni prsti išarani od flomastera i kako je kao djevojčica imala noćnu lampu koju je zvala Svjetlana.

Otišla je popodne, kao da odlazi u šetnju.

Danima poslije sam hodao sām, gledao u more i u kameni pločnik. Kako bi brod lagano klizio mirnom površinom, kako bi sjekao taj sjaj mora, činilo mi se kao kad nožem režeš tortu sa šlagom na vrhu. O biskvitu te torte nisam htio razmišljati. Šlag morske pjene opčinjavao me i mnogo sam vremena proveo promatrajući kako se rasplinjuje i ponovno pretvara u prekrasan, miran azur.

Oblaci su tih dana bili nevjerojatno pravilni, kao da je netko viljuškom prešao preko njih, baš kao krompir pire.

Sjedio sam godinama na našem balkonu i s vremenom sam shvatio zašto je tuga ženskog roda.

 

    

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg