intervju

Iva Sopka: Wannabe pisac više ne mora napustiti sobu da bi vidio kako je to živjeti

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



U ovogodišnji uži izbor ušla je pričama 'Nesreću čine male stvari', 'Najusranije godišnje doba je' i 'Luda je nova slatka' - što se promijenilo od prošle godine, a što ne, s nama je podijelila 'vječna finalistica' Iva Sopka.

 

-   Drugu godinu za redom si u finalu Nagrade Sedmica & Kritična masa, pa znamo ponešto o tebi iz prošlogodišnjeg predstavljanja (http://www.kriticnamasa.com/item.php?id=943 ) kada si rekla da se iz Belišća uskoro seliš u još manje mjesto, Kitišance. Kakav je život u Kitišancima?

Unazad dvije godine, selidba u Kitišance je spletom okolnosti treća po redu. Na proljeće očekujem povratak u Belišće i nadam se da je to posljednja selidba. Inače, život u Kitišancima je lijep i rado bih ostala. Voljela bih kada bih mogla reći da odlazim jer sam voljeni i plodonosni pisac kojemu je razotkriven identitet pa više ne može pisati na miru, no odlazim zbog (toga što to nisam?)…

 

-   Utječe li život u vrlo malom mjestu na tvoje pisanje?

Ne znam što utječe na moje pisanje – jednako malo pišem bez obzira na mjesto stanovanja.

 

-   Nevezano uz mjesto, koje su promjene u tvom pisanju (ili odnosu prema književnosti ili percepciji općenito) u posljednje vrijeme, i možeš li ih povezati s nekim uzrocima?

Čini se da se ništa nije promijenilo u mom pisanju. Ne znam je li to dobro ili loše.

Otkad imam bebu, ono malo slobodnog vremena što imam ne koristim za pisanje već za (pišanje i) tiho plakanje u WC-u. Tako da je jedina promjena u mom pogledu na književnost oslabljen vid zbog suza.

 

-   Rođena si u Vrbasu (u Vojvodini?) - kakav je bio tvoj dolazak u Hrvatsku? Koliko su te odredila ta iskustva? Jesi li se književno bavila tim temama?

Moj dolazak u Hrvatsku je bio stresan skoro kao i ostanak.
Svake sam ljetne i zimske školske praznike provodila kod bake i djeda u Hrvatskoj, a kada je brak mog oca i majke postao upitan, ostala sam ovdje. Tako sam preko noći ostala bez dijela obitelji i prijatelja iz Vojvodine, kućnog ljubimca i svojih osobnih stvari. U novu školu sam krenula usred školske godine i psihički su me maltretirali zbog viška kilograma, jedne te iste odjeće koju sam nosila i narodnosti oca, iako nisu znali da mi je otac Rusin, a ne Srbin. Bilo je i fizičkih okršaja, koji su prestali kada sam počela trenirati kickboxing.

Književno se nisam bavila tim temama jer su mi zamorne, zbog čega uredno izbjegavam i čitati o njima.

 

-   Kao utjecaje navela si Johna Fantea i Bukowskog – koji su utjecali jedan na drugog pa je to na neki način jedna priča. Kako se i zašto dogodila ta ljubav?

Tada moja najbolja prijateljica (koja je uvijek u svemu bila bolja od mene pa su njezine preporuke bile neupitne) jednog mi je dana donijela Žene ili Faktotum, ne sjećam se više. Odmah sam se zaljubila u Bukowskog, iako to čak niti nisu meni njegova najbolja djela. Nakon što sam pročitala sve njegovo što sam mogla posuditi u lokalnoj i u obližnjim knjižnicama, međuknjižničnom posudbom, kupnjom u knjižarama i antikvarijatima te na internetu, red je bio da pročitam njegove najdraže autore i djela. Tako sam došla do Fantea. Ne želim promovirati srpsku nakladničku kuću koja ima izdanja njegovih djela koja se ne mogu naći u našim gradskim knjižnicama, ali jedino sam kupnjom mogla doći do njih i pročitati više od njega.

 

-   Bukowski je (bio) utjecajan u nas – još od kraja osamdesetih – no ne toliko na autorice, više na autore. Kako je Bukowski promatran kao bitno "muško pismo", utjecaj na autoricu se manje očekuje,  a književno se (iz tvojih priča) doima kao znatno drukčiji odjek od dosadašnjih... Naprosto, Bukowski (kao utjecaj) u ženskom licu, to je ipak nešto posve drugo. Reci nam kako ti to vidiš?

Imala sam tu iritantnu naviku prečesto spominjati Bukowskog i citirati ga pa ne čudi što neki mogu reći da oponašam njegov stil pisanja. Svjesna sam da je danas (još uvijek) popularno poistovjećivati se s Bukowskim, kao i pokušavati pisati poput njega. Jednako je tako popularno zazirati od svega što je popularno pa i ja spadam u taj klišej. Iskreno, imam problema s probavom zbog takvih muškaraca, ali Bukowski je bila jedina stvar koja me je iskreno opuštala tijekom nastavka života u Hrvatskoj. A da pokažem koliko sam privržen ljubavnik, ostala sam mu vjerna čak i nakon čitanja Fantea koji mi se više svidio.

 

-   Tvoji ženski likovi – najčešće u prvom licu – imaju otvorenost i slobodu koju ne povezujemo direktno s feminizmom, no mogli bi biti rezultat jednog "normaliziranog" (spontano usvojenog) feminizma u tvojoj generaciji, tj. "nevidljivog" rezultata dugotrajnih feminističkih borbi. Spominjemo to stoga što se ženski likovi/glasovi tog tipa nekad (nedavno) prije nisu pojavljivali. Što misliš o tome?

Mislim da je feminizam na vrlo lošem glasu, kao i moji ženski likovi. Lako je biti feminist kada čitaš kolumnu Vedrane Rudan, a vrlo teško kada od muškarca s kojim imaš dijete otvoreno tražiš da se prestane ponašati kao „muškarac“.

Iskreno, oko sebe ne primjećujem spontano usvojeni ni bilo kakav drugi feminizam o kojemu govorite. Primjećujem samo da drugima idem na živce.

 

-   Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Da niste rekli, opet ne bih ni primijetila.

Voljela bih misliti da je tako zato što su žene bolje na riječima, a muškarci na djelima. No dobro znam da i jedni i drugi mogu biti jednako dobri i loši.

 

-   Objavljuješ li uskoro knjigu, ima li zainteresiranih izdavača? Ako bi je objavila, što bi to bilo? 

Kada sam ne tako davno ušla u finale Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak, trebala sam poslati sve što sam ikada napisala kako bi odlučili kome će od finalista objaviti knjigu. Bilo mi je neugodno poslati tek nešto više od 10 priča, kao što mi je danas jednako neugodno priznati da im se broj nije bitno povećao.
Objavljivanje knjige će ostati neostvareni san, bojim se, no na neki način sam sretna zbog toga – s obzirom na to da radim u knjižnici, rastužim se svaki put kad pravim „Ove knjige još nitko nije posudio“ izložbu.

 

-    Koje su trenutno tvoje teme?

Moje glavne teme su oduvijek bili muškarci i njihov loš odnos prema ženama. U nekim pričama sam tek spomenula čovjekov loš odnos prema životinjama.
S obzirom na to da jednom rukom držim bebu, a drugom dojku, teško mi je pisati pa trenutno – nemam trenutnih tema.

Što reći o lošem odnosu muškaraca prema ženama, a da se nije dalo pročitati u mojim pričama? Što reći o lošem odnosu čovjeka prema životinjama, a da ne zvučim kao militantni vegan?

 

-    Kako vidiš svoju generaciju?

Otkako nemam profil na Facebooku, ne vidim više svoju generaciju. Tko zna što danas jede, što nosi za subotnji izlazak, kako provodi Božić i Novu godinu

Za razliku od onih koji kažu da ih tuđi život ne zanima, mene zaista ne zanima. Eto, i ja sam dio takve generacije – ništa me ne zanima i nikog ne zanimam.

 

-    Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Rumena Bužarovska. Pročitajte „Moj muž“ i sve će vam biti jasno.

 

-   Što ti znači da si drugi put ušla u uži izbor 7Km?

U posljednje vrijeme sam počela dolaziti do finala gotovo svih književnih natječaja na koje sam se javila, no nikada nisam osvojila prvo mjesto. Zašto? Vi mi recite.

 

-   Misliš li da sve ovo ima smisla?

Ništa nema smisla, a otkako tako mislim, češće jedem u kasne noćne sate.

 

Što pisac treba raditi?

Pisac treba prestati teoretizirati i terorizirati sama sebe. I svakako treba prestati glumiti da je ono što želi biti.

Pišući na laptopu, uz kavu i digitalni zvuk kiše za „stvaranje ugođaja“, wannabe pisac više ne mora napustiti sobu da bi vidio kako je to živjeti na kiši. Što je valjda u redu, jer se pisci ni ne trebaju natjecati kome je gore u životu. Oni kojima je najgore, nemaju snage ni mogućnosti da pišu. Znači li to da pisci trebaju biti skromni i ponizni? Ne. Takvi mogu raditi i u knjižnici.

Pisci trebaju pisati. Brzo, sporo. Premalo, previše. S užitkom, znajući i ne znajući što je izazvalo taj užitak. Ljutito, rastreseno, napeto. Bezbrižno. Bez disanja. Zaljubljeno. Odljubljeno. Da izgledaju pametnije nego što jesu. Ili samo da vide što će se dogoditi na kraju.

 

*** 

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča, od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. 

 

foto: Stela Keserov

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg