intervju

Katja Grcić: Književnost je mjerna jedinica

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



  Katju smo na Kritičnoj masi predstavili izborom iz 'Nosivih konstrukcija', a u uži izbor Nagrade ušla je pričom Tri muškarca idu ulicom. Čemu se nada, iz čega sve dopiru utjecaji i za čime traga njena generacija?

 

-   Gdje i kako živiš?

Živim u Splitu i to unutar Bermudskog trokuta koji čine Poljudski stadion, Pomorska škola i noćni klub Vanilla. Svakodnevica se da sažeti u nekoliko riječi: kuhanje, spavanje, knjige, joga, more, Marjan, ljudi, strani jezici, susjedin pas imenom Viski.  

Taj ritam povremeno prekinem putovanjem, stvaranjem, društvenim igrama uz vino, plesom.

Od svih godišnjih doba najmanje volim ljeto, zato sam mu posvetila svoju drugu knjigu koja uskoro izlazi u izdanju Meandra.

 

-   Gdje izlaziš i što je zabavno u tome?

U kinoteku i kazalište (lutaka). Povremeno se ukažu i neki sjajni koncerti. Zabavno je to što uđem u neke nove, drugačije svjetove.

 

-   Što je tebi  i za tebe književnost?

Mjerna jedinica.

 

-   Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Što je svatko može stvarati.

 

-   A ono najgore?

Što je svatko može stvarati.

 

-   Koje su tvoje teme?

Do sada: svojstva materijala, susreti na plaži, vrste tkanina, međuljudski odnosi, Wes Anderson, neobični nazivi crkava, izolacija, obitelj.

 

-   Što ti je motiv za pisanje?

Komunikacija.

 

-   Što te drži?

Kičma.

 

-   Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu i okolici, i ima li tu nešto što bi željela istaknuti?

Postoji. Ima zanimljivih autora i često se susrećemo i družimo. Čini mi se da je i zadarska scena sve aktivnija i bogatija.

 

-   Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji, bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Studirala sam germanistiku i anglistiku, pa su utjecaji iz tih kulturnih prostora svojedobno imali jak utjecaj na mene. Ali kasnije čitam i otkrivam razne druge kulture i autore. Što se književnosti tiče: Harry Mulisch, Tove Jannson, Kenzaburo Oe, Max Frisch, J. M. Coetzee, Nicole Krauss, Akutagawa, Delphine de Vigan, Mihail Šiškin, David Foenkinos, Cees Nooteboom, Alessandro Baricco, Philip Roth… to je beskonačan niz. Film, kazalište, ostale vizualne umjetnosti, glazba, suvremeni ples – sve su to područja iz kojih dolaze direktni ili indirektni utjecaji na ono što radim.

 

-   Kako vidiš svoju generaciju općenito?

U stalnoj potrazi za nečim što je već tu. Osim toga, mnogi su zakočeni unutar jednog od svojih polariteta, pa su kruti prema svemu što ne rezonira s time. Posljedica toga jest da se sve drugo i drugačije odbacuje, degradira ili ismijava. Ima ih i koji su silno kritični prema svemu što ih okružuje, ali im je zato samosvijest prilično nerazvijena. Ja bih prije svega voljela vidjeti malo više odgovornosti i solidarnosti, ne samo unutar svoje generacije, već društva u cijelosti. Nadam se da ćemo u budućnosti početi glasnije i jasnije artikulirati svoje želje i potrebe i da naše borbe neće uvijek biti usmjerene protiv nečega, već da će biti u službi dugoročnih ciljeva zajedničke dobrobiti, kako nas, tako i generacija koje dolaze.

 

-   Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Trenutno čitam zadarsku pjesnikinju Martinu Vidaić. Njena zbirka Tamni čovjek Birger je nešto što barem jednom dnevno nekome spomenem da mora pročitati. Inače što se domaćih autora tiče, pratim poeziju, prozu znatno manje. Više nego dobar dojam su ostavili Olja Savičević, Ivana Bodrožić, Alen Brlek, Nada Topić, Marko Pogačar, Asja Bakić, Ljuba Lozančić, Marija Andrijašević, Marko Tomaš… to su neka imena koja mi padaju na pamet i za koja mislim da se mogu svrstati u moju generaciju. Što se proze tiče, knjiga Maksimum jata autorice Tee Tulić, to je neovozemaljski jezik i stil.

 

-   Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Izgleda da se omjer lijepo izbalansirao. Pa ipak, kako je to svojedobno rekla moja draga kolegica Tanja Mravak, borba za žensku emancipaciju nije gotova dok se ne izborimo za dokolicu. Umjetnice i autorice s kojima sam u kontaktu uglavnom čeznu za tim nedostižnim blaženstvom koje im se katkad priviđa, poput fatamorgane, u pustinji obaveza, projekata, rokova, natječaja, honorarnih poslova, stalnih poslova, kućanskih poslova, brige o djeci. Ili kako to Tanja kaže – žene povazdan samo rade.

 

-   Što je ono što bi želio napisati?

J. M. Coetzee, jedan od mojih omiljenih autora, rekao je da kad bi mogao, pisao bi „nešto mračnije, nešto što bi se, kad jednom poteče iz pera, neobuzdano razlilo papirom poput razlivenog crnila, poput sjenki koje prelijeću mirnom površinom vode, poput munje koja para nebo.“ Eto, tako nešto i ja priželjkujem.  

 

-   Što ti znači, ako išta, da si ušla u uži izbor 7Km?

Uži izbor je mala stvar za autora, ali velika za njegovu taštinu. Veseli me, naravno, ako ništa drugo, biti s Brlekom u društvu.

 

-   Što pisac treba raditi?

Nema univerzalne formule. Netko treba sjesti i pisati, nekome bi bilo bolje da prestane pisati - pogotovo ako stalno piše jednu te istu priču. Taj bi za promjenu trebao manje pisati, a više živjeti. Vjerujem da u svakome od nas postoji mjesto gdje su pohranjene magične upute, samo što je za mnoge to svojevrsna Atlantida, nešto prema čemu ideš, a postoji mogućnost da toga uopće nema. Pa ipak, posao pisca, kao uostalom i svakog umjetnika, jest ostati na putu. 

 

***

Katja Grcić (1982., Split) njemački i engleski jezik i književnost diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Stručna usavršavanja tokom studija omogućena su joj pri Sveučilištu Karl-Franz u Grazu, te na Institutu za prevoditelje i  tumače u Beču. Nakon dugogodišnjeg objavljivanja u časopisima (Quorum, Pobocza, Vijenac, Zarez, Mogućnosti, Tema i dr.) i na radiju, 2015. objavljuje prvu zbirku pjesama pod nazivom “Nosive konstrukcije” u izdanju MeandarMedia. Pojedine pjesme prevedene su joj na poljski, češki, slovenski, engleski i njemački jezik. U pripremi je i njena druga zbrika poezije pod nazivom “Ljeto” koja u izdanju Meandra izlazi 2017. Osim poezije piše i prozu, te dramske tekstove. 

 

foto: Edi Matić

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg