Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.
FRAGMENTI
Kapanje vode.
Otkucaji sata.
Poliritmovi kupaonice.
Ako staješ na svaku kocku na cesti,
past ćeš. Iako su kvadrati.
Dijete je mislilo da ćeš
ih jednog dana stići.
Ali čini se da kocke rastu.
Iako su kvadrati.
Proporcije kretanja.
Tuča uvijek lomi iste prozore.
Kiša uvijek hvata one bez kišobrana.
Vrata na kojima piše RINI se uvijek prvo gurnu,
nekad i dvaput, ako je hitno
a vjetar uvijek lupa istim vratima.
Ostala grcaju u prašini.
Fizika ciklone.
Pronaći ritam u kiši.
Činele u gromovima.
Lica koja se zakleo ne zaboraviti,
razlomljena po slučajnim prolaznicima.
Kolaži sjećanja izbljedeli od sunca.
(zato sve fotografije spavaju u kožnim albumima)
Lica svetaca lokalne crkve,
koja je sjena oživjela.
Fragmenti.
Vitraji su najvjerniji portreti.
pogotovo kada se razbiju.
DIVLJI PSI
Takvi poput tebe
uzgajaju divlje pse
iznad sjeverne obratnice
u selu gdje
ulične svjetiljke stalno rade
i nitko se na cesti
ne pozdravlja
i nitko se na cesti
ne susreće
Govor ti zvuči čudno
polarni psi ne razumiju riječi
drhte
kako pahulje slijeću na njih
jedino što znaš
je lokalna riječ za stranca
Prokletsvo sela
kosom koja je pojela sunce
posebna barem u nekom svijetu
Iz kuće sa svjetlom
čuje se pjesma
topli stanovi sretnih ljudi
ne brinu tvoje brige
i ne grije ih kosa
obojana suncem
obojana prokletstvom
Koliko mekan je krevet
punjen lavežom divljih pasa?
da barem znaš odgovoriti
VLAKOVI
Vlakovi voze u tri smjera
putuju kroz vrijeme
putuju kroz uspomene
putuju prema onom praznom mjestu
neotisnutom na karti
Od zadnje postaje do kraja svijeta
polusatna je vožnja
na crvenim popucalim sjedalima staroga vagona
išarana ožiljcima kao dječja koljena
Ritam vagona polako će nestati
pred zvukom bas gitare slijepog starca
koji svira na stanici
U njegovom šeširu naći ćeš
ključeve rodne kuće
broj crvenokose djevojke iz razreda
sve izgubljene igračke
dok gledaš u šešir
netko će ubaciti i onu koju želiš cijeli život
dignut ćeš glavu
i prepoznati je prvi put
Vlakovi voze
na vrh najviše planine na svijetu
samo u jednom smjeru
Lavine počinju kao suze onih
koje na vrhu nitko ne dočeka.
Geometrije kolodvora su
fino tkanje života
podstava duše
Vlakovi voze prema daljini koju gledaš
dok te ne zaboli vrat
a uporno dijete i dalje gleda
Voze polako
u tri smjera
i nikada ne kasne
BURA
U trenucima tišine
sklada se budućnost
kad djeca pitaju
što sam htio biti kada odrastem
astronaut
pisac
sretan
i kada pitaju zašto nisam
odustao
odustao
odustao
moj dom je
u tipfelerima između dva entera
smeće smeću
i pjesme pjesnicima
moj dom je
u gravitaciji vjetra
na naježenoj koži
i između dva udara bure
tišini isčekivanja
što drhtavom rukom
sklada sutra
ostavite mi
katedrale od valova
ptice od jesenjeg lišća
kaput od mećave
Samo mi vjetar ostavite.
OCEANI
Dijete pluta u ocenu
odrast će u otok
njegove oči bit će vulkani
i flertovati sa suncem
sve samoubojice u kadi
progutat će odvod
sada su oblutci
leže na plaži
i djeca ih opet utapaju
oni odrastaju u stijene
i grle brodove u oluji
nikada se nisam usudio
plivati morima
autostopirati kitovima
pokrivati se ribarskim mrežama
povraćam u kapetansku kapu
i gledam dno na sonaru
tamo dolje
u mraku
žive oni koji nikada ne odrastu
AKSONOMETRIJA KASNOG LJETA
fotografije
slomljenim lećama
kaleidoskopi osmijeha
zubi od slomljenog stakla
gledaju me kroz rupe
progorenog filma
kasno ljeto
akustične gitare na obali odustaju
utopljeni plivači odlaze krajem vikenda
starac više ne naplaćuje kartu za vrtuljak
njegov unuk se sam vozi
zajedno idu doma
vrtuljak ide u krug
sve se vraća
sreća preskače generaciju
mjesec obasijava samo
bijele pločice
hodam u šahovskim potezima
krajolici slomljenih leća
zagrizi sunca
u kutevima fotografija
skrivam se na crnim poljima
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.