Pročitajte crtice mladog Bruna Vučkovića, rođenog 1997. u Zagrebu. Vučković je osvojio prvu nagradu na Goranovom proljeću za srednjoškolce 2015. godine, a trenutno studira na Učiteljskom fakultetu u Petrinji.
Sučeljavanje
Kada bih bio predsjednik, svoja oružja bih predstavio kao instrumente.
Zanimljivo, od kud si izvukao tu usporedbu, točnije misao?
Ovako!
Kako?
Evo Lincoln ti je rekao kako se dijelimo na robove i one koji to nisu, sto godina kasnije Kennedy je rekao kako se dijelimo na porobljene i onaj slobodni dio, a ljudi vole slušati, misle kako je zvuk ispaljenog metka proizveden instrumentalno.
Zašto je to toliko bitno?
Zato što ne govorim, zato što ne obećavam, a oni slušaju!
Ako se već kupaš u metaforama, znaj kako uvijek ima ljudi koji sviraju instrumente za koje nisi i vjerojatno nećeš biti zreo.
Zato ću si probiti bubnjić!
Molim?
Metaforički rečeno!
Kišobrani, kabanice, krovovi (kkk)
Znaš, pitao sam se čiji sinovi kisnu?
Ili još iritantnije pitanje čije kćerke kisnu?
E, da točno tako, čija su to djeca?
Pa moje mišljenje je, ovakvo, mi se odmah sjetimo neodgovornih očeva, pogotovo ako su kćerke u pitanju, ali majke su te koje većinom imaju djecu koja ne kisnu, to govorim za jednake obitelji, a za one bogate koje su bogate na svoj način, jasno je kako njihova djeca nikada ne kisnu!
E da ova bogata, bahata bagra, oni me najviše zanimaju, oni mi nekako olako upadnu u oči!
To ti je zato jer su takvi klinci suhi!
Iskustvo
Koja djeca se porežu?
Ona koja zaplaču!
Pa koja djeca plaču?
Pa ona koja se porežu ili ne dobiju što žele!
Pa šta s ovima koja ne dobiju što žele?
Oni imaju dubinske rane, to su ti pročitana djeca, a ova koja se porežu nisu čitala upute!
Heh, još samo jedno pitanje, što učiniti kada moja klinka cmizdri?
Nauči je čitati!
Pa zna čitat!
Kada pročita tebe i tvoju suprugu, kada pročita uvjete u kojima jest, kada nanjuši uvjete u kojima će biti, kada analizira tvoje financije, kada shvati kako je novac otrovan, kada počne bježati od otrovnog, a možda ju treba prvo pustiti da se opeče ili kako smo rekli poreže, tako isto nije dobila što je željela, a znat će kako je sama na to djelovala!
Ali mama, kada će to biti, kada će to pročitati, ni lektire ne čita?
Onda kad njeno dijete zaplače!
Zrcala
Znaš što me uvijek mučilo, i mislim da to tako funkcionira, kada si postaviš pitanje, možda si si dao odgovor, ali poznaješ se i ne očekuješ savjet od sebe?
Upravo tako, bio sam u ležaljci pored Bledskog jezera, platio sam kako bih uživao u tom jezeru, ali ja sam vidio otok, zapravo otočić!
Jesi li se danas umio?
Jesam!
Zašto?
Pa imao sam krmelje, a i zbog kože!
Vidiš, to je stvar navike, ali ti vjerojatno krmelje nisi vidio, iako si imao zrcalo pred sobom?
Dobra je to spoznaja, ali ovo je bilo otkriće, kada otkriješ već otkriveno i osjećaš kako si ti to otkrio, nemoj mijenjati osjećaje, jednako je i s medvjedom koji uzme ribu manje moćnom medvjedu, ovaj slabiji i dalje broji ulovljeno!
Vukovi
Zašto vukovi umiru sami?
Zato jer love sami!
Kako to da ljudi umiru sami, a nisu sve sami stekli, znaš između ostalog kako funkcioniramo?
Znam, i upravo zato pošto umiremo sami, postoje osmrtnice kako bismo znali da smo umrli, a kada se netko rodi, to se ne lijepi po banderama i ne objavljuje u novinama, osim ako se ne radi o djetetu nekog utjecajnog, ali i smrt utjecajnog je u medijima zastupljena jednako kao i rođenje utjecajnog, samo je sve to ocrtano drugačijim bojama!
Tako je, malo je otrcano!
Ma otrcano je, ali se ljudima sviđa, jasno ti je kako je ljudima bitno ono što je nebitno!
A vukovi? – vukovi se bave bitnim stvarima?
Pa naravno da se bave!
Pa kako im nije bitno to što umiru sami?
Vukovi su ti kao vagoni, najstariji su naprijed, zapravo nisu kao vagoni, vagoni pokušavaju biti kao oni, ali definitivno nisu, jer vlakovi imaju željeznice, a vukovi sami grade svoje puteve i pošto vječito grade nemaju vremena za one koji više ne mogu graditi!
Diler
Postalo je jeftino pričati iza leđa, ljudi misle kako tako lome moja krila, kako cijede moju motivaciju, kako šamaraju moju inspiraciju, kako bacaju bube u moje uši, a ja im ih aktiviram i vratim ih!
Zašto misliš da si glavni, kako svi postoje zbog tebe?
Ne, ne, apsolutno ne, ne shvaćaš, postoji ovakvo viđenje stvarnosti, imam svoju vrijednost, ne cijenu, vrijednost, nadam se da shvaćaš razliku između toga, i upravo ta moja vrijednost njihovim lajanjem je sve tiša, ali sve zanimljivija onima koji za nju čuju, znaš što mi je posao, bavim se njime, kada se ne bavim njime onda spavam!
Znači moralan si osam sati na dan, i to ako ne sanjaš da šmrčeš i ako ne hrčeš!
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.