Monika Herceg (1990., Sisak) studentica je na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci. Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i na portalima u Hrvatskoj i regiji te na Trećem programu Hrvatskog radija te u antologiji pjesnikinja "Ovo nije moj dom". Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju, Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra "Stevan Sremac" 2017. Za rukopis ''Početne koordinate'' dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike 2017. Član je uredništva časopisa Poezija.
gluhe mačke
kad je gromovnik presložio nebo
prvi grom udario je u našu štalu
a drugi u mladu katu
zakopali su je do glave
u vrt kraj gredica luka
i čekali dva dana
da joj proklijaju ruke
iz mokre crnice
bilo je to još jedno čudo
kojem su svjedočili seljani
naše gluhe mačke nesretno su mijaukale
ne mogavši čuti svoje glasove
ni preduće utrobe pune miševa i mačića
a kata je nosila munju pod srcem
koje je preskakalo
kao pokvarena igračka
zmijske smrti
najmlađi brat moje bake
dugo je ležao licem u sijenu
prije nego su pronašli
njegovo mlado truplo
kad su orasi provirili iz zelenih tobolaca
skupio je njihove naborane glave
razbio ih i gole samljeo
nedjeljna gibanica mirisala je
na povratak
predvečer mu u potiljak
spremiše metak
koji ga je povukao prema
središtu zemlje
nad njim su bdjele riđovke
kao strane kompasa
raščetvorivši tako smrt
koja je spavala u njemu
rast
rezali su drveće kao svinje
i ponekad se činilo da više krvi isteče
kad hrastu prerežu povezanost s tlom
nego kad svinju objese
da izađe iz nje
ostatak smrti
razgranatost korijenja sjekli su u pakete
skrivajući u tlu bolesti
i onečišćenje bukom
vidjeli smo
dimnjake koji oblacima probijaju trbuhe
grad koji se širi kao tuberkuloza
vjetar bez smjera koji ne znamo imenovati
rast koji je nemoguće ograditi
kad se baka udala bila je stara cura
željezara je već izrasla u složeno biće
koje je hranilo svu svoju djecu
a njene dugačke stostruke ruke
kojima su gmizale utrobe vlakova
otpetljavale su se širom svijeta
vlakovi
kad je prošao prvi vlak
učinilo se seljanima da je noć svijeća
koja se pali i gasi
prema volji glasnog stroja
i ništa više nije ostajalo
sveto i tiho
samo je kata voljela bučne metalne gusjenice
utorkom je vodila ovce i krave
na ispašu kraj pruge
i promatrala poslušno
kako razgovaraju s bogom
neizbježnost
prije prvog snijega uvijek dođu ciganke
kao da predosjete pomračenje
koje se istiskuje iz uranjenog gušenja jeseni
lomljenje drvenih leđa doline
pod teškim tijelom vjetra neprimjetno je
kao preobrazba tijesnih ličinki u hrušteve
uznemirena zemlja odguruje korake
dok rastjeruje gujavice iz obraza
u kasnim jesenskim danima
nebo se začas napuni predvečerjem
pa sitna prokletstva ulaze u oči
neočekivano kao vinske mušice
kažu da ih treba pustiti preko praga
i ugostiti
inače bace uroke na potomke
susjedova žena tri je puta zanijela
i uvijek izgubila plod
nakon što su potjerali ciganku
da razrijedi čaranje
baka čuva češnjak na rubu kreveta
i brezu je posadila
točno ispod prozora
kad prvi roj svjetla uđe u brezine kosti
jasno čujemo kako o staklo kuca
neizbježnost cvjetanja
nevidljivi prsti
iz uhvaćenih uroka
naslućivanje
povratak zime započinje prostiranjem debele
plahte magle na razorene bašte
umotani snom rijetko naslutimo korak
tih kao prikradanje lisica u kokošinjac
i stjecanje mudrosti
udišu se i izdišu kilometri noći
započinje sazrijevanje hladnoće
u prvi jutarnji mraz
polja su stratišta kojima se povlače
kišom natopljeni duhovi
neubranih gomolja
umor hlapi kroz smrznute brazde sve ranije
i dugo nad njima bdije kao zabrinuta majka
uskoro će sve leći u tamu koja će
ublažiti bolove rasta
lov
noć izrasta iz lisičjih kralježnica
odvajajući se od mokrog tijela
neprimjetno poput zemljinog okreta
njuške su napete praćke
zrak im zvecka brkovima
kao da vjetar stresa zvijezde
u duboku bjelinu
prije svitanja lovci prte snijeg do čeke
pa strpljivo satima
namještaju oči u nišane
kao iščašene zglobove
zimsko jutro osuto je smrtima
kao jesen crvenim bobicama
iz otvorenih rana
nijemi duhovi pijetlova
podignu glave poput ticala
i kukuriču bezglasno
dok se ne ukape
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.