poezija

Monika Herceg: Neprozirnost magle

Monika Herceg (1990., Sisak) studentica je na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci. Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i na portalima u Hrvatskoj i regiji te na Trećem programu Hrvatskog radija te u antologiji pjesnikinja "Ovo nije moj dom". Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju, Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra "Stevan Sremac" 2017. Za rukopis ''Početne koordinate'' dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike 2017. Član je uredništva časopisa Poezija.

gluhe mačke

kad je gromovnik presložio nebo

prvi grom udario je u našu štalu

a drugi u mladu katu

zakopali su je do glave

u vrt kraj gredica luka

i čekali dva dana

da joj proklijaju ruke

iz mokre crnice

bilo je to još jedno čudo

kojem su svjedočili seljani

naše gluhe mačke nesretno su mijaukale

ne mogavši čuti svoje glasove

ni preduće utrobe pune miševa i mačića

a kata je nosila munju pod srcem

koje je preskakalo

kao pokvarena igračka

zmijske smrti

najmlađi brat moje bake

dugo je ležao licem u sijenu

prije nego su pronašli

njegovo mlado truplo

kad su orasi provirili iz zelenih tobolaca

skupio je njihove naborane glave

razbio ih i gole samljeo

nedjeljna gibanica mirisala je

na povratak

predvečer mu u potiljak

spremiše metak

koji ga je povukao prema

središtu zemlje

nad njim su bdjele riđovke

kao strane kompasa

raščetvorivši tako smrt

koja je spavala u njemu

rast

rezali su drveće kao svinje

i ponekad se činilo da više krvi isteče

kad hrastu prerežu povezanost s tlom

nego kad svinju objese

da izađe iz nje

ostatak smrti

razgranatost korijenja sjekli su u pakete

skrivajući u tlu bolesti

i onečišćenje bukom

vidjeli smo

dimnjake koji oblacima probijaju trbuhe

grad koji se širi kao tuberkuloza

vjetar bez smjera koji ne znamo imenovati

rast koji je nemoguće ograditi

kad se baka udala bila je stara cura

željezara je već izrasla u složeno biće

koje je hranilo svu svoju djecu

a njene dugačke stostruke ruke

kojima su gmizale utrobe vlakova

otpetljavale su se širom svijeta

vlakovi

kad je prošao prvi vlak

učinilo se seljanima da je noć svijeća

koja se pali i gasi

prema volji glasnog stroja

i ništa više nije ostajalo

sveto i tiho

samo je kata voljela bučne metalne gusjenice

utorkom je vodila ovce i krave

na ispašu kraj pruge

i promatrala poslušno

kako razgovaraju s bogom

neizbježnost

prije prvog snijega uvijek dođu ciganke

kao da predosjete pomračenje

koje se istiskuje iz uranjenog gušenja jeseni

lomljenje drvenih leđa doline

pod teškim tijelom vjetra neprimjetno je

kao preobrazba tijesnih ličinki u hrušteve

uznemirena zemlja odguruje korake

dok rastjeruje gujavice iz obraza

u kasnim jesenskim danima

nebo se začas napuni predvečerjem

pa sitna prokletstva ulaze u oči

neočekivano kao vinske mušice

kažu da ih treba pustiti preko praga

i ugostiti

inače bace uroke na potomke

susjedova žena tri je puta zanijela

i uvijek izgubila plod

nakon što su potjerali ciganku

da razrijedi čaranje

baka čuva češnjak na rubu kreveta

i brezu je posadila

točno ispod prozora

kad prvi roj svjetla uđe u brezine kosti

jasno čujemo kako o staklo kuca

neizbježnost cvjetanja

nevidljivi prsti

iz uhvaćenih uroka

naslućivanje

povratak zime započinje prostiranjem debele

plahte magle na razorene bašte

umotani snom rijetko naslutimo korak

tih kao prikradanje lisica u kokošinjac

i stjecanje mudrosti

udišu se i izdišu kilometri noći

započinje sazrijevanje hladnoće

u prvi jutarnji mraz

polja su stratišta kojima se povlače

kišom natopljeni duhovi

neubranih gomolja

krumpira i cikle

umor hlapi kroz smrznute brazde sve ranije

i dugo nad njima bdije kao zabrinuta majka

uskoro će sve leći u tamu koja će

ublažiti bolove rasta

lov

noć izrasta iz lisičjih kralježnica

odvajajući se od mokrog tijela

neprimjetno poput zemljinog okreta

njuške su napete praćke

zrak im zvecka brkovima

kao da vjetar stresa zvijezde

u duboku bjelinu

prije svitanja lovci prte snijeg do čeke

pa strpljivo satima

namještaju oči u nišane

kao iščašene zglobove

zimsko jutro osuto je smrtima

kao jesen crvenim bobicama

iz otvorenih rana

nijemi duhovi pijetlova

podignu glave poput ticala

i kukuriču bezglasno

dok se ne ukape

u neprozirnost magle

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.