proza

Marija Katalinić: Anđeli u snijegu

Donosimo novu priču prošlogodišnje finalistice natječaja Sedmica & Kritična masa, Marije Katalinić. Katalinić je rođena u Slavonskom Brodu 1988. i apsolventica je kroatistike i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.



 

 Anđeli u snijegu

 

 

- U kući su četiri djevojke - započne glas.

Za drvenim stolom leđima okrenutim prozoru, ispruženih nogu, sjedio je niži golobradi starac. Ustima je polako prinosio šalicu vrućega čaja uživajući u svakome gutljaju. Odloživši je na stol, lijevom rukom primaknuo je novine, srednjakom proklizao od vrha do dna početne stranice, napućio usta, popravio naočale i ovlaš polizao desni kažiprst. Tražio je preciznost koja se ukazala na stranici vremenske prognoze.

- Prva djevojka zove se Betty. Prkosno nosi kratku kosu i netko bi je zaista mogao zamijeniti za dječaka. Druga se zove Lilly i ima široki blistavi osmijeh i crnu mačku Lunu. Treća vječno kasni na posao. Ime nikada nećemo saznati.

Velike mačje oči promatrale su neodređeno točku u prostoriji. Anđeo isklesan iz mramora  pomaknuo se, odlomio jedno krilo i kleknuo zabacivši glavu prema prsima. Ruke je probao sklopiti u položaj molitve, no isprepleo ih je i odložio na prsima, kao da spava. Nakon nekoliko trenutaka, tri para mačjih očiju, jedan do drugih, zurili su u prazno. Vratovi su bili graciozniji od labuđih, no nisu u potpunosti dijelili njihovu bjelinu - netko se, naime, usudio naslikati im modroljubičaste pjege.

Hladnoća se polako uvlačila u sobu. Starac je odložio novine, obukao kaput, rukavice i šal. Uzeo je lopatu naslonjenu na prednjem ulazu. Najprije je skinuo sloj snijega. Onda je zastrugao po gornjem zaleđenom sloju zemlje. Nježno je uzeo u naručje par mačjih očiju kako bi svaki zasebno prekrio zemljom pa snijegom.

- Pitaš se što je s četvrtom?

 

***

 

Djevojčica je skakutala po kući. Baka je razdragano prokomentirala kako je poprilično narasla za jednu šestogodišnjakinju. Djevojčica se naslonila na prozor na kojem su se nalazile dvije oble krem vaze u koje mogu stati dvije do tri ruže. Nešto je bilo poznato u toj kući, bila je nalik kući u kojoj je bio starac. Baka se okrenula. Uhvatila sam njezin izraz lica, bolan, grčan, nalik otapanju voštanih svijeća. S prozora je bila nestala jedna vaza. Baka je čvrsto stisnula i povukla za ruku mene i još jednu djevojčicu koja je sa mnom činila tucet godina. Gurkala je, pritiskala, okretala, no ključ nikako nije htio ući u automobilsku bravu. A onda olakšanje. Ušle smo konačno u automobil. Cesta je bila neobično opustjela, no kružni tokovi udvostručavali su se kao gljive poslije kiše.

Pogledala sam prema dvjema djevojčicama na stražnjem sjedištu automobila, a onda sam počela paničariti jer ne znam voziti, čak se nisam mogla sjetiti trenutka u kojem sam sjela za upravljač automobila. Djevojčice su se skupile jedna uz drugu i samo mi rekle potiho: - Bako…

Pojavili su se naglo brojni automobili koji su išli u našem smjeru. Blokirali su nam put. Uzela sam dvije djevojčice za ruku i istrčala iz automobila. Automobil koji nas je pratio također se zaustavio.

- Poznajem tog starčića. – prokomentiram naglas. – Uvijek se kladi u vlastiti brk kako će osvojiti novce na lotu i svima ih podijeliti. On voli brojke i igre na sreću, simpatičan mi je u stvarnosti, iako na trenutke zna gnjaviti dok ne dobije na tom istom lotu.

- Pogledaj što lik ima u ruci.

Hodao je odlučnim korakom i nosio pištolj u desnoj ruci. Što je bio bliže, sve je više podizao pištolj sve dok nije naciljao u smjeru bake i djevojčica.

- Hoće li ih ubiti? – upitam glas, no on nestane.

Crvena svjetla na multimedijalnoj karti činila su paukovu mrežu spletenu od mnoštva zviježđa. Baka i djevojčice posvuda su se skrivale, a svakih nekoliko dana mijenjale mjesto boravka.

- Od koga bježe ta baka i curice? – ponovno upitam.

- Većina živi obične živote i samo mali broj ljudi strada strašnom smrću.

 

***

 

Na televiziji su bili prikazivali epizode Mjesečeve ratnice. Dvije djevojčice su ih gledale naslonjene na kauč. Gurkale su se. Dok se na ekranu pojavio sivi snijeg, odavno su bile zaspale, skupljene jedna uz drugu.

- U tvojim venama teče otrov. Dok dođe do glave, bit će prekasno. Moći će s tobom činiti što ga je volja. Otrov je strah.

 

***

 

Drveni nepravilni križ, načinjen pomoću užadi zavezanih u obliku mašne, stajao je zabijen u ledeni grob četvrte djevojke. Druga tri tek je morao načiniti. Visoki starac snažnih ruku pokupio je ostatke nepravilno odrezanih bijelih oprava na čije je rubove ušivao plave okomite trake da bi ih potom zapalio. Našiljio je crnu olovku i pospremio je u kutiju sa zelenim sjenilima. Posljednjoj djevojci nacrtao je najveće mačje oči koje su se protezale od donjih kapaka pa sve do obrva.

Četvrta djevojka bila je nalik nekome. Na trenutak se pomaknula dok ju je zatrpavao snijegom. Na trenutak sam postala ta djevojka. Komadi leda zabijali su se i kidali meko kožno tkivo onoj koja leži u fetus položaju. Možda sam mrtva. A možda samo suosjećam s njom.

 

***

 

- I kucali su i kucali, no nitko im ne otvori.

U novinama je bio osvanuo naslov – VELIKA TRAGEDIJA: Autom sletjeli u rijeku: za tijelima dvije ženske osobe još se traga.

- Između ovoga i onoga svijeta, u dubinama vode, djevojčica i baka našle su smiraj.

- Tko je djevojčica? Tko je baka? Gdje je druga djevojčica?

- Nestala je djevojčica tvoja sestra.

Glas mi je otvorio oči. Prekopala sam po svim ladicama u kući. U jednoj sam pronašla blokić s Mjesečevom ratnicom i dječji rukopis koji mi ne pripada.

- Tko je ona!? Odgovori tko je ona?!

Kao da vidi duha, baka je obamrla.

- Imam dovoljno godina, vrijeme je da mi kažeš istinu.

- Tvoja sestra... Zli čovjek...

Sestra mi je bila ubijena. Pronašli su tijela još dvije djevojčice. Postojala je još jedna djevojčica čiji je identitet i lokaciju tijela odlučio zadržati za sebe. Obitelji su bile šokirane vidjevši starčića, običnu osobu koja se viđa na ulici svaki dan.

 

***

 

Mramorni anđeo na grobu drugim je krilom štitio mladicu žalosne vrbe. I kao što je mladica rasla i starjela na zemlji puštajući korijenje prema srcu moje sestre, tako je moja sestra rasla i starjela u zemlji gledajući svijet kroz koru i listove.

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg