poezija

Ana Vučić: Pjesme

Ana Vučić rođena je 31. 10. 1992. u Karlovcu. Osnovnu i srednju školu završila je u Jastrebarskom, a trenutno je apsolventica kroatistike i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pjesme je dosad objavila samo u studentskom časopisu Jat. Bila je i urednica trećeg broja istoga časopisa. Piše oduvijek. Čita. Voli gledati sport i serije. Vrhuncem svoje pjesničke karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.



 

 

Kazalište

 

Gradili smo kazalište u predgrađu

Tri moja demona i ja

Po završetku gradnje

Oni su se odselili

 

Žuti iz svoje kuće

sad živi u kamp-prikolici

na rubu šume

sa slavujima pjeva arije

s vjevericama pleše balet

za dramu u užem smislu

sam je sebi dovoljan

kazalište smo prepustili

ljudima s entuzijazmom

 

Crni iz našeg grada

sad živi u garsonijeri

na granici oblutaka s vodom

ponedjeljkom iskače s balkona na glavu

srijedom usporava tempo

vikendom jede sir i pije vina

a razgovara o važnim temama

kazalište smo prepustili

ljudima koji se sjećaju nevažnih

 

Bijeli iz mojih misli

sad živi u opipljivim prostorima

možda i u tuđim glavama

sklada Margarite dodirujući samo crne tipke klavira

jer je bijele prije dvije godine umrljao smijehom

svake večeri oblači kaput pred spavanje

jednom tjedno poseže za lulom

kazalište smo prepustili

ljudima koji margarite piju

 

 

Kolekcionar

 

mnogi su kasnije pokušali objasniti

niz samoubojstava tog nesretnog ljeta

svi su bili u krivu

sam je Kolekcionar

svojim dugim korakom i svojom tankom nogom

istupio iz sjenovite melankolije

da bi mi šapćući objasnio:

tog sam ljeta hodajući šumama

ful zabrijao na impresionizam

njihanje prirode

i vlastite emocije

valjda je to zasmetalo

ovim hiperrealističnim naboranim licima

što sam ih prije marljivo skupljao

pa su se porazbijali

 

sad kad me ljudi pitaju

zašto znam da ću se ubiti pištoljem

odgovaram da će i moje vrijeme u postavu

ubrzo završiti

i da neću biti dovoljno apstraktna

pružit ću svom voljenom Kolekcionaru

dijelove sebe za slaganje

mozak za mozaik

 

 

 

nisi već dugo“

 

mnogo godina poslije

nakon što već odavno stopiš sve

susrete u beskrajan trenutak

jednog nedorečeno nelagodnog pogleda

vozit ćeš se vlakom u Jastrebarsko

 

tijekom šume između dva zaboravljena

stajališta rodit će se novo

sjećanje svakog važnijeg gradskog punkta

škola igralište kazalište park

s gađenjem opipano među mrvicama

na dnu nečije torbe

 

hodajući zatim stići ćeš kući

i sjesti mirno čistiti grašak

odljepljujući strpljivo svaki onaj

trenutak da bi se njime omotalo zrno

i udaljilo ga od misli još fizičkije

 

u onom istom vlaku

ali u kupeu koji drugačije miriše

stara Vera putovat će dalje

 

 

 

Nemoguća ljubav

 

Među onom slabašnom si sortom bića

i za prvi korak nemaš dosta vjetra.

Jedino što ide zelene su flaše pića,

ispod neonskoga svjetla rasplesana jetra.

 

A u kutu, malo dalje, i on je inertan,

rupčić, ne za suze, već za znoj svoj ima.

Spram tebe on je indiferentan,

al' birc mu sustavno miris poprima.

 

Ne daju ti prići kočnice tvog uma-auta.

Ionako nikad nije bilo ceste.

On se ističe u sivilu gradskoga asfalta,

al' samo u tvom snu konzumirali se jeste.

 

Njegov modar pogled: prevara i trik.

Kući ćeš gdje vjerno na tavanu te čeka štrik.

 

 

 

 

***

 

u nadrealnoj situaciji

uz zvuke klavijatura

u mraku onoga što nije prostorija

i nije noć

 

pojavila se žuta boja

 

 

 

 

opet prijatelju

 

navikli smo svijet, navikli smo pukotine gledati izvana

na primjer, odeš, makar kratko

na primjer, ona ne pročita suptilnost u poruci

ili baci emoji

jebo te emoji

na primjer, on se još uvijek smije kad me sretne

i pobogu, ona mala kazaljka, ona za sekunde,

izbaci težište prema loše izmaštanoj livadi

tamo su listovi magnolije neke druge boje

ne sjedi se na stepenicama

i nema kafića koji u danu posjetiš jednom,

tri puta kad si ful sjeban

kako bi bilo misliti na čovjeka koji nosi ručni sat?

gledano

promatrano iznutra, naučio nas još Cohen,

svjetlost,

možda šansa za nešto što još nisi

 

ako pomnožim crvenu s bijelom

(rekao je moj nećak

dok je za dz crtao sreću),

dobit ću svjetliju boju.

 

gledano

promatrano iznutra, dakle,

svijetlocrvena, više olakšanje nego bol.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg