poezija

Lucija Butković: Vučji sat; izbor

Pročitajte pjesme Lucija Butković, dobitnice nagrade Na vrh jezika (2017.).
Lucija Butković rođena je 1991. u Zagrebu. Diplomirala na odsjeku za filozofiju, apsolvent na studiju komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kritičke osvrte objavljivala na feminističkom portalu Muf, zatim i na portalima Ziher.hr i Booksa.hr. Piše poeziju i kratke priče. Osvojila nagradu Kultipraktika "Na vrh jezika" za poeziju 2017. godine, te joj je nedavno objavljena zbirka pjesama "Vučji sat" (Jesenski i Turk, 2018.), iz koje je i ovaj izbor.
U popratnom tekstu knjige je, između ostalog, rečeno: "Poezija Lucije Butković nastala je iz, nema sumnje, aktualiteta, koji autorica prepoznaje kao mračno doba rastuće konfuzije i migracija, bez suosjećanja i solidarnosti, doba iracionalizma. Sile zla kao sile represije, nadzora i kontrole s jedne strane vezane su za sustav, vrlo čest pojam u ovoj zbirci, a s druge strane se čuje galop barbarizacije, prijete nasilje i kaos, što sve skupa rađa kolektivnu tjeskobu. Kolektivnu, jer često autorica koristi prvo lice množine..."

ŠAHOVSKA

U kapuljači signal noći

šahovskom pločom pulsira grad

a na izlazima grada svjetlo se lovi

u niše neonskih reklama

bande šaketaju pustoš, po svemiru

tuku ratovi staroga kova

rijeka iz crte dignuta u nož

takva je noćas hidraulika grada:

slabija tijela izručuju se vodi

uzimam zalet i krećem u L

lakoćom skakača

A3-B5

STANICE

Noću promatraj stanice

tračnice u audio formatu

kad svjetlo crveni, stagnira

mrak, kad tramvaj projuri

nastupi pejzaž postapokalipse:

bande jurišaju na hranu

cesta ne završi vodom

nego fatamorganom

promatraj često

očiju srolanih u džepne lampe:

noć je matrica koju zareže nož

iz ruke starca

pločnik dočeka tvoje tijelo

kao otvoren grob

prije toga još i ovo –

stanice skladište vodu

sjene složene u raspored vožnji

jezik prljav i gumen kao strah

možeš na križanja

u zadnjem scenariju

starci jedu nikotinske nokte

panorama se nabora na zavoju

prvo sunce izlomi kičme pehista

po stoti put

kada se jednom nauči živjeti ravno

kome će trebati upute

za slučaj potresa?

uglove će držati ozlojeđena patrola

sada ruke pomno složene na džepu

i svjestan svih budućih stvari

položen u prve zavoje zvijezda

zauzmi pozu ekvilibrista

otvori uho stupanju noći

i motri, motri gradske stanice

KOMORNA

Ovo je soba rasapa i hrđe

skelet kupaone, pogažena riječ

ovdje se rađa polarna svjetlost

sijevaju nervoze, narativi sna

umjesto para

kuljaju glavice duhanskih filtera

u pet ujutro predmeti se stišću

kosa mi je bunker

sudnjeg dana

u dva u noći mrak je sedativ

gdje su mi ruke pepeljarom

vezane kao sidrom

a tamo gdje su oči, crnilo je tvrđe

bjesnije od svog oguljenog sloja

ulice lome dvoboji i stabla

negdje signali odlaze u grom

srca se ruše u tamne komore;

svoju komoru sam napunila

trnjem i nabojem

ORIGINALNI DJANGO

Cesta je pravac, ocean je gluh

taman za tvoj projekt odsustvo

pripreman zadnjih godina buke

koja je mogla sravniti svijet.

jučer sam imala pouzdan plan:

uzmem i slomim sustavan otpor

danas u skladu s kretanjem noći

stojim po strani, ponekoj riječi

dopustim nož.

hladnoća je opet stabilna

celzijusi poput električnih ograda

van rada čuvaju ubojit napon

antene skupljaju kišu, u svemir

odašilju smrznuti šum

ovo si ti, originalni Django

za kojim hodam precizno tiho

nogu poderanih britvom

vapnenca i smjerno

za repom tvog pratećeg lijesa

općeg mjesta katastrofe

u slijedu kao u potezu tinte

od početka do prve plaže

spremne da podvuče crtu

jednim impulzivnim valom

pod vjeđama i po džepovima svijeta

vatre se preko svake mjere gase

kamenje pri kraju omekša u sluz

od nas svatko u strogo

kontroliranim uvjetima plave

međuovisni ili nekim drugačije

izborenim skladom

potapamo korak

u vodi raštimano suludo oštro

sijevat će tvoje

hardcore tetovaže

SITNI SAT

Stvar je u sporom spuštanju noći

sati su uski jarboli

kojima snop crnih barjaka

osovi sud trajanja

wcee grije zapišan šum

boce efekt dvogleda

kroz prozore bataljun zvijezda

zauzme prostor kao

filtere talog

stalnost samoću

teror dugo stoljeće mira

epilepsija raste u Ianov ples

na podiju gdje štakore dižem kao sjene

imam zube teratoma i raspoloženje ubojice

i ulazim u vaše svete redove

FERIJE

Mirisi su puščana zrna u adventskom zraku

pogurenom na betonu

komore s narkozom bogovi iz stroja stavljaju

na repeat

poput crnaca berača

za leđima stražara

u krvavom polju američkog juga

beremo suhe pamuke mesa

prebijamo sveca globalnog kolinja

kao kuče.

jer se kroz zemlju razvija dim

na vješalima šarani izokreću oči

na stolicama lica slomljena od glasa

na gubice montiraju medicinske maske;

sve su vrste iskrižane

svaki je pas već imao svoj dan

testisima mlako stružemo po tlu

AUDIOZAPIS

U zadnjem naletu snage

kašalj puca kao klavirska žica

načas sam nijema u njegovoj pjeni

noćas si zapis stoljeća

neka se boje

neka im cvokot prosvira prsa u tunel

njime će opet hodati svinje

kao u prvim danima svijeta

nema tišine

poroznost svjetla montira razglas

tvog kašlja

predlažem da njime pjevaš vrtložno

i bijesno u hardcore bendu

prije nego što pobune priguše

sustavi moći

tvoj kašalj je Brailleovo pismo za gluhe

brajica teška milijun vata

povijest se dižu ususret prasku

i jednako teško pada u grob

kad utrnu svjetiljke, smire se strvine

i odmore nad njima čeljusti zvijeri

tog vučjeg sata kao i inače

zemljom utišanom poplatom noći

krenut će novi krug

grmit će tvoje plućne trepetljike

NOĆNI PROGRAM

Odakle u našim redovima uljez?

tko se ovdje kreće osim nas?

zašto se noću oglasi alarm

stežu ključanice

pojure Nosferatu bjeloočnice

za prvim sumnjivim zvukom?

istini za volju i nije nam lako

dobro nas trese rabota kuće

nekad uz svjetla ostajemo budni

nekad u krevetu dijelimo znoj

i nema se bogzna što drugo za reći:

ljudi ko ljudi

prostor na zemlji

vrijeme je prerezan Bergsonov vrat

neka se svugdje postave kamere

psi koji mogu nanjušiti stranost

noćni program reprizira najbolje komade

FERIJE

Ostavi zemlju manje sretnima

napuni puške, zaveži odane pse

ljeto se vraća snagom

recidivista

ZADNJI SAT

Penji se gore

lijevo pa ravno za vonjem metala. razvuci zastor

gubice muha, kožu razbijenu u ritam zločina

crkvena zvona dužinom sobe

spuštena teškim krčagom neba.

na njemu trudne jesenske muhe čekaju obred hranjenja.

rilca treniraju udar. okice bježe kao i noć

pod šahovsku ploču parketa

ruku na masnom volanu srca, očiju smrtno palih u pod

opipaj kucanje tijela, tomove mesa, život pod visokim

naponom kože. ovako stvari stoje: svijetom se valja

otrov za pse. sati su crni baloni. jauci pismo-bombe

što ćeš do kraja vremena otvarati u lice

sve drugo i sve iz vlažnih nosnica zemlje –

snošaje ptica, krzmanje sunca, dobra i dobro

skovanog zla – sve slušaj i slušaj kako se guši

u prizoru koji oduzima dah

na krvavoj plahti koraka

slušaj kako se guše,

kako iz gustog dima početka, plastične oprave jutra

crvene kreste izdaje pijevce podižu na noge

kako se listam? ranama

kako se gasim? patentom

kračunićem lijepo spuštenim na najlon

u posljednji vučji sat

kada me slome čvrstim low kickom

okrenem usta u mangupski o

ispružim ruke u stropove

rasprostrem tepih za tvoje noge

i više ni o čemu ne znam

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.