poezija

Andrea Debak: Pjesme

Andrea Debak rođena je u Splitu 1984. godine. Po zvanju je stručna prvostupnica javne uprave i certificirani menadžer u medijima. Njezina poezija je objavljena na portalima: Knjigomat, bivši Poezin, Balkanski književni glasnik, Strane, DIOGEN (najbolja pjesma 2011.). Na natječaju „Joan Flora“ 2011. osvojila je drugu nagradu za pjesnike do trideset godina. Također, zastupljena je u pjesničkim zbirkama „Duhovna konekcija“ Udruženja za kulturu „Novo Sarajevo“, u zbirci za natječaja za najljepšu lirsku pjesmu Erato 2004. i zborniku Međunarodnoga festivala književnosti „Dani prijatelja knjige“ 2011. Ušla je u širi natječaja Na vrh jezika za 2018. Također piše poeziju i prozu za djecu.



 

 

Sakupljač svjetlosti

 

Nikad nisam planirala sakupljati svjetlost

iako sam podsvjesno znala da u meni vrišti nešto

nalik proljeću

Nešto što izvire i ne pripada mi

opipljivo kao ekstaza tijela

kad dehidrirano i gonjeno kolovozom

neočekivano biva bačeno u dubine otvorenoga mora

 

Smatram da je svjetlost najljepša mudrost

koju možeš zariti u mrak

Svjetlost je samonikla i izrasta na tlu tišine

Jačina spektra varira

ako se njezine zrake sakupe

I naguraju u skučeni prostor

 

Svjetlost može biti toliko snažna

da cijelu Zemlju možeš zagrliti suzama

a da nisi raširio ruke i rastvorio rebra

Unatoč prividnoj grubosti izražavanja

primi ovaj dar što ga bez dopuštenja upravo zarih

u tvoju crnu toplu površinu:

Svjetlost sam sakupljala vjerno između proklinjanja

kao berač gljive

Čekala sam ih kao što svjetioničar čeka bijes bure

da umrlo more isprede u slanu koprenu

do njegova samotna tijela

 

 

 

 

 

 

Životinja

 

Ne možeš upregnuti tijelo

da neprobavljeni sadržaj tegli za tobom

Zaprežna životinja podmićuje se toplim obrokom

a ti svoju mrcvariš zaboravljivošću

životinjo

Jutros si joj u zdjelu gurnuo promrzli zrak

i za ručak je nadopunio strahom i boljim ljudima

Čašu punu mraka iskapila je za večeru

a prije počinka nisi ugnijezdio sebe u njezino lice

i izrekao čaroliju kajanja

Kad si joj posljednji put za stolnjak

raširio svoje tijelo

na koji bi ona posložila tvoje udarce

i ukuhala se u tvoju zapregu

na putu do tijela

tvojega

 

 

 

 

 

 

 

Ženski ormar

 

Najčešće mi je prokleto pretežak ovaj ormar

Škripavom u hodanju vrata klepeću

lijevo

desno

mesnat i lijen utisne me u svoje gladi

i poklopi kad to najmanje treba

pa bih sita požderala i sebe i njega

 

Psujem

kad mu nježne ladice hirovito poispadaju iz ležaja

pa se pretrpane čokoladom vrate

k meni u ovisnost

Raspukla nepostojanost uz toplu peć

radije će biti ova plačljiva slijepa grdosija

 nego skok u vis

Svašta

 

Al' u danima kad sunce proviri kroz usjeke i oštećenja

u moja stopala uskoči sav

pa nas teške vinem na duge staze

Hoće li ga umor opet postaviti u novo čekanje

ili ćemo pod dugom utrčati razvaljeni

okrvavljeni i živi po Još

 

 

 

 

 

 

 

Kuća

 

Ako sam u porodu nastanjena kuća

zašto svaki put otresaš cipele

zašto kucaš prije ulaska

zbog čega pred vratima držiš bodljikavi otirač

Ja sam kaput

a ti prestani biti moja izmišljena zakrpa

Radije udomi mekane zidove

i zagrli ih u rušenju

Pomiriši zemlju kada pada kiša

Upitaj kišu zbog čega pada

 

Ova kuća je kontinentalni grad

Njegove mračne tunele i ljepljive staze

što vode do gladnih utvrda

nisu sagradili robovi i kraljevi

Podigoše ih izmišljene suše i rijeke

kojima pokušavaš

a ne možeš zaustaviti

i promijeniti tok

 

 

 

 

 

 

 

 

U odabranim potpeticama

dopustim neboderu da se spotakne o sebe

i strmoglavi u pad

Samo se tako živčani stanari mogu istresti

u afričku kišu

Natrpane po stubištu sve do potkrovlja

najteže ih je odvojiti od suza i izbaciti trajno

za njihovim galopom probaviti pijesak

i posložiti se u Rubikovu kocku

(ako je pronađeš

podigni je

i po hlađenju ritualno puni svjetlošću

između obrva )

 

Ne postoji neboder koji se nije poželio iskorijeniti 

ili skončati kao kućica u medenjacima

Koji to neboder nije poželio pobjeći

u nacrtane osmijehe plastičnih patuljaka

i bezbolno se posaditi na tjeme Boga

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg