intervju

Leonarda Bosilj: Ostati mrtav hladan spram životnih nepravdi po meni je gore nego biti preosjetljiv na njih

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Leonarda je u uži izbor ušla s pričom ''Ptice ne lete''. U to ime, obavili smo s njom standardni intervju. Intervjui s ostalim autorima iz užeg izbora slijede uskoro.



 

-       Gdje i kako živiš?

Cijeli život živim u Varaždinu, no prošle sam se jeseni zbog početka fakulteta preselila u stan u Zagrebu pa sada (ovisno o predavanjima) pola tjedna provodim u Zagrebu, a pola kod kuće u Varaždinu. Varaždin je relativno malen, miran grad u kojem se rijetko kad išta događa. Volim šetati, čitati, ritualno gledati filmove s bratom i općenito provoditi vrijeme s obitelji pa mi dobro odgovara mirna Varaždinska atmosfera.

-       Gdje izlaziš i što ima zabavnog u tome?

Ja zapravo baš i nisam osoba za izlaske. Preferiram ostati kod kuće, zamotati se u dekicu i odgledati seriju ili pročitati knjigu. Moji uobičajeni izlasci su večernje šetnje sa psom i to mi je najljepši dio dana. Pas i ja smo tada praktički sami na varaždinskim ulicama. Savršeno je za odmaknuti se od svega i samo razmišljati o čemu god mi padne napamet. To je također vrijeme kad smišljam najviše priča i ideja o kojima bih mogla pisati.

-       Što je tebi, i za tebe, književnost?

Misao, pobuna, kritika, bijeg, zabava.

-       Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Svaki puta kada čitam knjigu, nebitno je li epska fantastika ili svakodnevno životarenje, potpuno se uživim u priču. To je kao da paralelno s ovim stvarnim životom, nakratko živim još jedan drugi, novi život. Sprijateljim se s likovima, plačem s njima, hvatam se za glavu kad čine pogreške, smijem. Na neki se način doslovno ubacim u priču i to radim još od malena kada sam prvi put pročitala Harry Pottera. Mislim da je ta mogućnost proživljavanja i stvaranje povezanosti sa samom knjigom ono što književnost čini posebnom.

-       A ono najgore?

Kada književnost postane obveza te se piše zbog ekstrinzičnih motiva. Književnost bi, po mojemu, trebala prvenstveno biti produkt individualne potrebe.

-       Koje su tvoje teme?

Nemam neke određene teme, a i ne želim se definirati i stavljati u okvire neke određene problematike. Imam želju pisati o stvarnim, „malim“ ljudima kakve susrećemo svakog dana, njihovoj psihi, unutarnjim sukobima i suočavanju sa problemima svakodnevnice. No, isto tako, jednom kada bolje usavršim i razvijem svoj stil i sposobnosti pisanja želim napisati neku fantasy priču ili roman koji bi pak u sebi sadržavao drugačije teme i probleme.

-       Što ti je motiv za pisanje?

Želja da se izrazim, s obzirom da mi to nekako baš i ne uspijeva govorom.

-       Što te drži?

Tvrdoglavost. Obitelj.

-       Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu/okolici i ima li tu nešto što bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Prvi puta kada mi je netko pročitao tekst, objektivno ga prokomentirao i ukazao mi na sve što ne valja, bilo je u literarnoj grupi Prve gimnazije Varaždin. LIT je, kada sam prvi puta došla, imao nekih desetak članova. Svake sljedeće školske godine bilo nas je sve manje; stariji su završavali srednju, no nitko novi nije dolazio iako se profesorica trudila privući više ljudi. Unatoč tome što nas je, kada sam bila zadnja godina, ostalo samo četvero, sve djevojke u grupi su svojim radovima osvajale prva mjesta i pohvale na Poezitivi, Gjalskom, Lidranu… Za profesoricu Ružu koja je vodila grupu imam same pohvale i ako slučajno neki Varaždinski gimnazijalac ovo pročita, LIT je mjesto gdje se može dobiti savjet, kritika, pohvala i podrška te neprocjenjiva pomoć u vlastitom književnom razvoju. Čula sam i da se nedavno otvorio književni salon u Varaždinu tako da književna scena definitivno postoji.

-        Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Obožavam Krležu i Kamova. Krležine novele, pogotovo zbirka „Veliki meštar sviju hulja“ su mi genijalne i jedno sam vrijeme čak neke svoje priče pokušavala pisati u njihovom stilu.

-        Kako vidiš svoju generaciju?

Generacija u koju spada i dvijetisućeito godište navodno se naziva Generacija Z, a u Americi i Generacija „Pahuljica“ (Snowflake) što bi trebao biti pogrdni naziv koji ismijava navodnu preosjetljivost i emocionalnost naše generacije. Ja osjećam da postoji tisuću drugih stvari koje nam se mogu pripisati kao loše baš kao i kod svake generacije, no ne i preosjetljivost. Suočeni sa svakodnevnim društvenim nepravdama, raspadima ideala i često gorkim i bezosjećajnim komentarima starijih generacija svatko se sa problemima nosi najbolje što može. Ostati mrtav hladan spram životnih nepravdi po meni je gore nego biti preosjetljiv na njih.

-       Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Volim čitati priče i poeziju po raznim portalima te mi je većina mlađih pisaca poznata od tuda i zaista se nadam da će neki od njih (npr. Iva Tkalec, super mi je njena zbirka priča „100% društveni uzgoj“) uskoro objaviti nove zbirke ili romane.

-        Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Muškarci su u prošlosti imali veće mogućnosti; bolje obrazovanje, samostalnost, poticaje da promišljaju svijet oko sebe. Žene su te slobode dobile relativno nedavno pa je logično da se sada probijaju do iste razine poput muškaraca. U budućnosti će se omjeri vjerojatno izjednačiti te će se, barem se nadam, gledati samo kvaliteta samih radova.

-        Što je ono što bi željela napisati?

Nešto čime ću uspjeti izraziti sve one zasad još nijeme, neartikulirane misli. Nisam još sigurna što će to „nešto“ biti.

-        Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Znači mi izrazito puno. Iako prvenstveno pišem zbog sebe same, znati da su moji tekstovi čitljivi i nekome tko im nije privržen poput mene same, ogroman je poticaj za daljnje pisanje. Bez lažne skromnosti mogu reći da uopće nisam očekivala prolazak u širi izbor, a kamoli u uži izbor. Pratila sam objavljivanje i pročitala gomilu izvrsnih priča iskusnijih autora te sam iskreno iznenađena svojim prolaskom u uži izbor.

-       Što pisac treba raditi?

Što god želi. Vjerujem da definiranje i guranje autora u bilo kakve okvire guši kreativnost koja bi sama po sebi trebala biti izvan okvira i definiranih očekivanja.

 

 

 

***

 

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo joj je prvo sudjelovanje na nekom javnom natječaju.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg