Književna karika ili Lit link festival 2019 održavat će se od 27. 6. do 29. 6. 2019. u Puli, Rijeci i Zagrebu.
Uz hrvatske sudionike, gosti festivala bit će pisci, urednici i izdavači s njemačkog govornog područja (Njemačka, Austrija, Švicarska).
Dodatna večer festivala bit će održana 30.6. u Ljubljani, u suradnji s Cankarjevim domom.
Program 2019.:
26. 06., srijeda / 18:30 h
Zagreb
Književni klub Booksa, Martićeva 14d
Anke Stelling i Jovana Reisinger, razgovor s autoricama i uvod u Festival
*
27. 06., četvrtak / 20:00 h – 23:00 h
Pula
Društveni centar Rojc, Gajeva 3
U programu sudjeluju:
Anke Stelling, Slađana Bukovac, Barbara Rieger, Željka Horvat Čeč, Jonas Lüscher, Laura Freudenthaler, Neven Ušumović, Jovana Reisinger, Viktorija Božina, Bojan Žižović, Kristine Listau, Jӧrg Sundermeier, Loan Nguyen, Jessica Beer i drugi...
*
28. 06., petak / 19:00 h – 22:30 h
Rijeka
Book café Dnevni boravak, Ciottina ulica 12a
U programu sudjeluju:
Laura Freudenthaler, Goran Ferčec, Jovana Reisinger, Nikola Petković, Anke Stelling, Asja Bakić, Jonas Lüscher, Damir Pilić, Barbara Rieger, Zoran Lazić, Kristine Listau, Loan Nguyen, Jessica Beer, Jӧrg Sundermeier i drugi...
*
29. 06., subota / 18:00 h – 22:00 h
Zagreb
Klub Močvara, Trnjanski nasip bb
U programu sudjeluju:
Anke Stelling, Maša Kolanović, Nebojša Lujanović, Barbara Rieger, Darko Šeparović, Laura Freudenthaler, Julijana Adamović, Jovana Reisinger, Nada Topić, Jonas Lüscher, Jessica Beer, Loan Nguyen, Kristine Listau, Jӧrg Sundermeier i drugi...
*
Dodatni program:
30. 06., nedjelja / 19:00 h – 22:30 h
Slovenija
Cankarjev dom, Ljubljana
U programu sudjeluju:
Nada Topić, Anke Stelling, Vesna Lemaić, Darko Šeparović, Laura Freudenthaler, Jurij Hudolin, Jovana Reisinger, Goran Janković, Jonas Lüscher, Eva Markun, Andrej Tomažin, Kristine Listau, Jӧrg Sundermeier i drugi...
Čitanja se odvijaju uz projicirane prijevode na hrvatski i njemački jezik.
Specifičnost festivala jest da ne ugošćuje samo autore nego i urednike i izdavače.
Lit link festival teži dugoročnim efektima književne komunikacije i osnaživanju potencijala prevođenja.
*
Više o sudionicima:
Anke Stelling nemilosrdno precizno analizira pažljivo kurirane životne laži tamo gdje se mainstream njemačke književnosti pretvara da se nema što vidjeti ni pripovijedati. Lijevo-liberalni berlinski milje: urban, progresivan, uspješan, i prožet sveprisutnim mehanizmima suptilnog klasnog i rodnog isključivanja o kojima je zabranjeno govoriti. S romanom „Bodentiefe Fenster“ (Prozori do poda) 2015. bila je u širem izboru nagrade Deutscher Buchpreis, kao i na Hotlistu nezavisnih njemačkih izdavača za istu godinu. Za posljednji roman „Schäfchen im Trockenen“ (Ovčice na suhom, 2018) dobila je prestižnu nagradu Leipziškog književnog sajma za 2019. godinu. Žiri je nagrađeni roman opisao kao „okrutan, oštrih rubova, koji želi i mora povrijediti, koji protestira protiv upornog pokušaja da nas se umiri, silom otvara nešto u našem prividno sigurnom samoshvaćanju i tako, nadajmo se, oslobađa prostor za jasnije mišljenje“. Rođena je 1971. u Ulmu. Živi u Berlinu.
Jonas Lüscher „pripovijeda furiozno, sa smislom za komiku i s mračnim intenzitetom“ (Neue Züricher Zeitung) o stvarima koje, na prvu, ne obećavaju puno literarnog potencijala: financijska kriza, znanstveni pogon, ekonomske teorije. Godine 2013. objavljuje kratki roman „Proljeće barbara“, koji je ušao u širi izbor za Deutscher Buchpreis i uži izbor švicarskog ekvivalenta, Schweizer Buchpreis. I roman Kraft 2017. dospijeva na Longlist za Deutscher Buchpreis, a dobiva Schweizer Buchpreis. Kritika je roman slavila kao duhovitu, jezično virtuoznu, analitički preciznu, briljantnu satiru intelektualnog neoliberalizma. Hrvatski prijevod Proljeća barbara 2015. objavljuju Edicije Božičević, a isti izdavač priprema i prijevod romana Kraft. Rođen je 1976. u Bernu. Živi u Münchenu.
Julijana Adamović je nagrađivana književnica, čiji je recentni, autobiografski inspiriran roman "Divlje guske" (2018) izvrsno primljen od kritike i publike. Rođena je 1969. na sjeveru Srbije, u multinacionalnoj panonskoj regiji Vojvodini (još točnije, u Bačkoj) koja je kroz stoljeća „mijenjala“ države i etničku strukturu. Iako su intenzivne migracije zbližile ljude različitih pripadnosti, rat 90-tih godina ponovno je poremetio odnose i iznudio novi val selidbi, što je odredilo i književni interes autorice. U romanu "Divlje guske" ona kroz prizmu intimne priče o odrastanju sedmogodišnjih blizanki, u ruralnom ambijentu, reflektira i društvene prilike socijalističke Jugoslavije, kao i tragove vremena koje joj je prethodilo, s neposrednim uvidom u fluidnost identiteta. Živi u Vukovaru.
Asja Bakić rođena je 1982. godine u Tuzli (BiH). Završila je studij bosanskog jezika i književnosti. Objavila je zbirku pjesama „Može i kaktus, samo neka bode“ (2009) te zbirku kratkih priča „Mars“ (2015). Autorica je bloga U carstvu melanholije. Pokrenula je i uređivala internetski časopis Muf za feminističko čitanje popularne kulture. Bavi se i književnim prevođenjem. U izboru Literature Across Frontiers uvrštena je 2017. među deset Novih glasova Europe. Njezina knjiga Mars objavljena je 2018. u SAD. Živi u Zagrebu.
Jessica Beer studirala je filozofiju, germanistiku i komparativnu književnost. Radila je kao slobodna urednica i prevoditeljica. Od 1999. do 2013. na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču radila je na organizaciji izložbi i u PR-u, a od 2003. do 2012. vodila je event program Knjižnica grada Beča. Od 2013. u Residenz Verlagu vodi književni program. Njeno uredničko težište leži na suvremenom shvaćanju političke književnosti i pisanju u društvu migracija. Residenz Verlag je među izdavačkim kućama u Austriji s najdužom tradicijom. U književnom programu naglasak leži na novim otkrićima iz njemačkog govornog područja, kontinuiranim izdavanju sabranih djela renomiranih austrijskih pisaca, i probranim prijevodima s drugih jezika.
Slađana Bukovac rođena je 1971. godine u Glini. Diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost u Zagrebu. Živi u Puli i radi kao televizijska novinarka. Knjige su joj prevođene na njemački i mađarski jezik. Objavila je knjige: "Putnici", roman (2003; nagrade Slavić i Kiklop za debitante); "Nijedan pauk nije savršen", zbirka pjesama (2005); "Rod avetnjaka", roman (2008; nagrada Fran Galović), te "Stajska bolest" (2016), roman koji je bio finalist dviju glavnih hrvatskih nagrada za roman (T-portal i Fric).
Viktorija Božina spada među mlade autore koje Lit link festival redovito afirmira u dijelu programa. Rođena je 1990. u Zadru gdje trenutno pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Boravila u Americi gdje je završila studij informatike. Objavljivala kratke priče, a 2018. izašao je njen roman "Turbofolk". Ovaj autobiografski inspiriran roman, osim što bilježi i američka iskustva, dijelom je smješten u poluurbani-polururalni ambijent dalmatinskog kamenjara (Benkovac i okolica) te u okružje turbofolk potkulture, vrlo prisutne u autoričinoj generaciji, premda o tome postoji malo književnih tragova.
Željka Horvat Čeč (1986., Čakovec) objavila je dvije knjige pjesama, knjigu priča i roman "4 brave". Magistrirala na studiju hrvatskoga jezika i književnosti i živi u Rijeci. Zapažena je i nagrađivana kao pjesnikinja minimalističkog izraza. Njezina zbirka poezije "Moramo postati konkretni" bila je finalist nagrade Kamov 2015. Pjesme su joj prevedene su na engleski, francuski, njemački i švedski. S romanom "4 brave" (2016) zapažena kao prozaik. Riječ je o pseudo-autobiografskom romanu o odrastanju u doba devedesetih, uz dokumentarne elemente, smještenom u selo na sjeveru Hrvatske nedaleko od granice s Mađarskom.
Goran Ferčec (1978., Koprivnica), pisac i dramaturg. U Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) 2015. izveden je njegov tekst „Pismo Heineru M“. Izvedbeni tekst „Radnice u gladovanju“ izveden je 2014. u sklopu projekta Vor den Hunden u koprodukciji fringe ensemblea iz Bonna i Schaubühne Lindenfels iz Leipziga, kao i u ZKM-u 2017. godine. Autor je teksta predstave „Ispravci ritma“ pripremljene u koprodukciji izvedbene skupine „BADco.” i HNK u Zagrebu. Autor je romana „Ovdje neće biti čuda“ (2011.), knjige eseja „Priručnik za jučer“ (2015.) i knjige izvedbenih tekstova „Prekovremeni rad“ (2018.)
Laura Freudenthaler je višestruko nagrađivana austrijska književnica mlađe generacije. Rođena je 1984. u Salzburgu. Živi u Beču. Prvu zbirku pripovijedaka „Der Schädel von Madeleine“ (Madeleinina lubanja) objavljuje 2014. Tri godine poslije, 2017., slijedi roman „Die Kӧnigin schweigt“ (Kraljica šuti) za koji na Festival du premier Roman 2018. u Chambéryju dobiva Nagradu za najbolji debitantski roman na njemačkom jeziku. Njen drugi roman, „Geistergeschichte“ (Priča o duhovima), objavljen u veljači 2019., nagrađen je nedavno Europskom nagradom za književnost. Kritika intenzivnu atmosferu njenih romana uspoređuje s „psiho-topografijama Ingeborg Bachmann … i filmovima Nouvelle Vague“ (Neue Züricher Zeitung), a njenom pisanju atestira snažnu slikovitost koja „površine umije opisivati tako da ono što leži ispod njih počinje vrebati i ključati“ (Literatur und Kritik).
Maša Kolanović rođena je 1979. u Zagrebu gdje i živi. Predaje na studiju kroatistike na Filozofskom fakultetu. Od 2017. voditeljica je projekta ''Ekonomski temelji hrvatske književnosti''. Objavila brojne stručne članke te knjigu „Udarnik! Buntovnik? Potrošač...Popularna kultura i hrvatski roman od socijalizma do tranzicije“ (2011), uredila zbornike „Komparativni postsocijalizam: slavenska iskustva“ (2013) i „The Cultural Life of Capitalism in Yugoslavia: (post)Socialism and its Other“ (Palgrave Macmillan, New York, 2017.). Knjige fikcije: „Pijavice za usamljene“, 2001; „Sloboština Barbie“, roman, 2008; „Jamerika: trip“, 2013; “Poštovani kukci i druge jezive priče“, 2019.
Zoran Lazić (Slavonski Brod, 1976.), pisac i scenarist. Piše romane („Jednog dana ništa“, „Ljeto u gradu“, „Gori domovina“), kratke priče („Miss Krampus“, „Kalendar“), igrane filmove („Narodni heroj Ljiljan Vidić“), tv-serije („Zakon!“, „Bitange i princeze“), kazališne tekstove („Spektakluk“). U dijelu scenarističkih radova tendirao ka eksperimentalnom izrazu, što se očituje i u njegovoj proznoj kompoziciji, to jest u romanu neklasične strukture. Bivši filmski i glazbeni kritičar te urednik generacijski značajnog magazina pop kulture Nomad. Živi u Zagrebu.
Kristine Listau zajedno s Jörgom Sundermeierom vodi Verbrecher Verlag iz Berlina. Pored toga je četiri godine zastupala autore u književnoj agenciji Antas Bindermann Listau, dok Verbrecher Verlag nije počeo zahtijevati svo njeno vrijeme. Prije toga je radila za Ured za kulturu grada Frankfurt na Majni, gdje je bila nadležna za organizaciju i PR književnih festivala te drugih događanja. Verbrecher Verlag objavljuje beletristiku, publicistiku i ilustrirane knjige o likovnoj umjetnosti. Težište pritom leži, kako na mladoj književnosti, tako i na ponovnom otkrivanju klasika, a u nefikcionalnom programu naglasak, pored književnoznanstvenih tema, leži na progresivnoj i kritičkoj publicistici.
Nebojša Lujanović, rođen je 1981. u Novom Travniku (BiH). Radio razne poslove: od građevinskog radnika i skladištara, preko voditelja knjižare, do predavača. Diplomirao je politologiju, sociologiju i komparativnu književnost. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao na teoriji književnosti. Objavio prozna djela: priče „S pogrebnom povorkom nizbrdo“ (2008.), te romane „Godina svinje“ (2010.), „Orgulje iz Waldsassena“ (2011.), „Oblak boje kože“ (2015.) i „Južina“ (2019). Objavio i priručnik za kreativno pisanje „Autopsija teksta“, znanstvenu knjigu „Prostor za otpadnike“ te knjigu eseja „Fatalne simetrije“. Živi u Splitu. Hobi trčanje maratona.
Loan Nguyen je zamjenica direktora i voditeljica odjela za prava i licence u izdavačkoj kući Matthes & Seitz Berlin. Prije nego što se nastanila u Berlinu, radila je i u Parizu i Seoulu u izdavaštvu. Matthes & Seitz Berlin nezavisna je izdavačka kuća koju je 2014. osnovao Andreas Rӧtzer, slijedeći tradiciju Matthes & Seitz München, kojeg su 1977. osnovali Axel Matthes i Claus Seitz. Matthes & Seitz Berlin objavljuje suvremenu njemačku i međunarodnu književnost, kao i brojne naslove iz područja filozofije, politička teorije i kulturalnih studija. Godišnje objavljuje oko osamdesetak knjiga.
Nikola Petković (1962., Rijeka) živi i radi u Rijeci kao sveučilišni profesor (kulturalni studiji i filozofija). Autor je osamnaest knjiga različitih vrsta, od toga četiri romana („Kako svezati cipele”, 2011; “Uspavanka za mrtve”, 2007; “Priče iz davnine“, 1989; „Put u Gonars“, 2018) , četiri zbirke poezije, te niz esejističkih i znanstvenih knjiga. Od 2011. do 2017. bio je predsjednik Hrvatskog društva pisaca. Poezijom se bavi i kao kritičar u riječkom Novom listu. Na engleski su mu prevedene dvije knjiga pjesama te roman „Kako svezati cipele“ (Dalkey Archive Press, 2017). “Put u Gonars” recentni je dobitnik nagrade t-portala za najbolji hrvatski roman u prošloj godini.
Damir Pilić rođen je 1969. u Šibeniku. Magistrirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i diplomirao novinarstvo na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Objavio je romane „Đavo prvo pojede svoju majku“ (2001.), „Splitting: Kako sam tražio Srbe po gradu“ (2014.) i „Kao da je sve normalno“ (2018.), publicističku studiju „Marx nije mrtav“ (2016.) i znanstveno-publicističku monografiju „Samoubojstva: oproštajna pisma“ (1998.). Od 1994. do 2001. pisao je za „Feral Tribune“, a od 2001. piše za „Slobodnu Dalmaciju“. Živi u Splitu.
Jovana Reisinger je mlada, svestrano talentirana njemačka filmašica, video-umjetnica i književnica, čije pisanje kritika uspoređuje s „nemilosrdnim“ Austrijancima Thomasom Bernhardom i Elfriede Jelinek. Rođena je 1989. u Münchenu gdje, nakon odrastanja u Austriji, danas ponovno živi i studira na Hochschule für Fernsehen und Film (Visoka škola za televiziju i film). Snimila je brojne kratkometražne filmove, ali i glazbene spotove za minhenske underground bendove. Za kratkometražni film „pretty boys don't die“ dobila je nagradu ZONTA festivalskog vodstva Dana kratkometražnog filma u Oberhausenu. 2016. objavljuje multimedijalnu konceptualnu knjigu „Donna Euro is poisoned by rich men in need“ za koju je snimila i 45 videa. Godine 2017. objavljuje roman „Still halten“ (Mirovati), koji je 2018. nagrađen Nagradom za igre riječi bavarskog radija Bayern 2. Kritika je roman opisala kao „brz, blještav i brutalan kao sam život“ (Die Tageszeitung).
Barbara Rieger zapaženi je novi prozni glas na austrijskoj književnoj sceni, koji hvata „urbani sound jedne generacije“ (Oberösterreichische Nachrichten): lakonski, precizan, ritmičan, bez daha. Rođena je 1982. u Grazu. Živi i radi u Beču. Od 2013. zajedno s Alainom Barberoom piše trojezični foto blog „Café Entropy“ iz kojega je nastala i knjiga „Melange der Poesie“ (Melanž poezije), a u rujnu 2019. objavit će i drugu zajedničku knjigu „Kinder der Poesie“ (Djeca poezije). Roman „Bis ans Ende, Marie“ (Sve do kraja, Marie), objavljen potkraj 2018., tematizira asimetrično žensko prijateljstvo u kojemu se isprepliću igre moći i alkoholni i seksualni ekscesi. Kritika je roman opisala kao „napet i uzbudljiv tekst i studiju slučaja, koji istražuje granično područje između igara moći, projekcije i patologije“ (Deutschlandfunk) te kao „opasan flert s bezdanom“ (Die Presse).
Jӧrg Sundermeier zajedno s Kristine Listau vodi Verbrecher Verlag iz Berlina (koji je 1995. osnovao s Wernerom Labischem). Izdao je mnoge knjige, a neke je i sam napisao, najrecentnije „Sonnenallee“, 2016., i „11 Berliner Friedhöfe, die man gesehen haben muss, bevor man stirbt“ („11 berlinskih groblja koje morate vidjeti prije nego što umrete“), 2017. Od 2015. je predstojnik zaklade nezavisnih izdavača Kurt Wolff, a od 2014. član uprave ogranka Berlin Brandenburg Udruge njemačkih izdavača i knjižara. Verbrecher Verlag objavljuje beletristiku, publicistiku i ilustrirane knjige o likovnoj umjetnosti. Težište pritom leži, kako na mladoj književnosti, tako i na ponovnom otkrivanju klasika, a u nefikcionalnom programu naglasak, pored književnoznanstvenih tema, leži na progresivnoj i kritičkoj publicistici.
Darko Šeparović rođen je 1987. u Veloj Luci na otoku Korčuli gdje je i odrastao. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje poeziju i prozu te književne osvrte. Najprije zapažen kao pjesnik. Pjesnički rukopis „Autopilot“ nagrađen je nagradom „Na vrh jezika“ i objavljen 2015. Čitat će iz romana „Krvotok“ (2018) iz čijeg je teksta još itekako vidljiva Šeparovićeva pjesnička dimenzija. Posjeduje dozvolu za voditelja brodice. Ipak živi u Zagrebu.
Nada Topić (Split,1977.) objavila je zbirke pjesama „Svetac u trajektnoj luci“ (2005.), „Meteorologija tijela“ (2015.), „Bezbroj i druge jednine“ (2017.) i „Otac“ (2019.), slikovnicu „Kako se rodila roda“ (2007.) te zbirku kratkih priča „Male stvari“ (2016.). Autorica je znanstvene monografije „Knjižara Morpurgo u Splitu“ (1860. – 1947.) i „Razvoj kulture čitanja“ (2017.). Zbirka „Meteorologija tijela“ našla se u užem izboru za književne nagrade „Risto Ratković“ i „Tin Ujević“ za 2015. godinu, a zbirka priča „Male stvari“ polufinalist je Nagrade „Kamov“ Hrvatskog društva pisaca 2017. godine. Živi i radi u Solinu.
Neven Ušumović rođen je 1972. u Zagrebu, odrastao u Subotici (Vojvodina, Srbija). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju, komparativnu književnost i hungarologiju. Kao knjižničar radi od 1996. godine u Knjižnicama grada Zagreba, a od 2002. godine u Gradskoj knjižnici Umag. Objavio je u Zagrebu zbirke priča „7 mladih“ (1997.), „Makovo zrno“ (2009.), „Rajske ptice“ (2012.) te roman „Ekskurzija“ (2001.). Izbor priča „U stočnom vagonu“ objavljen mu je u zasebnoj knjizi 2014. godine u Beogradu. Uvršten je u američke antologije Best European Fiction i Zagreb Noir.
Bojan Žižović rođen je 1975. u Puli, gdje je završio srednju umjetničku školu. U Veneciji je specijalizirao stare grafičke tehnike, u Ljubljani studirao slikarstvo te ruski i južnoslavenske jezike. Objavio zbirke pjesama „Apsurd“(1993.) i „U slučaju da ne postoji“ (AGM, 2007.). U novinama Glas Istre radi kao novinar i urednik. Godinama surađivao je s avangardnim rock-glazbenikom Francijem Blaškovićem i njegovom grupom Gori Ussi Winnetou koji su uglazbili veći broj njegovih pjesama. 2019. godine objavio je roman „Stranka“.
*
Ulaz na sva događanja je besplatan.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.