intervju

Iva Hlavač: Promjene su dobra stvar

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Iva je u uži izbor ušla s ''Humoreskama o ženama koje se ne smiju''. Iva je bila u užem izboru i 2016. godine, a što se od tada promijenilo, pročitajte u intervjuu ispod.



 

-     Ponovno si ušla u uži izbor za nagradu, očekivano ili ne?

Ovo je prva priča koju sam napisala nakon velike pauze, a s kojom sam prilično zadovoljna i to mi je bilo najbitnije. Kada šalješ radove na natječaj uvijek očekuješ ili se barem nadaš pozitivnom ishodu pa tako i ja.

 

-     Što se od 2016. naovamo promijenilo u tvom životu, a što želiš podijeliti?

Promjenilo se dosta toga. 2018. sam preselila iz Zagreba natrag u Valpovo što je mnogima bilo neshvatljivo. Nitko se ne vraća, svi odlaze odavde. Jedan od razloga preseljenja bio je i taj što sam dobila kćerkicu i više mi odgovara mirnije okruženje. A promjene su dobra stvar. Stajanje na jednom mjestu razvija dosadu i ubija kreativnost. Barem meni. Osim toga ispostavilo se da je ovo slavonsko ozračje pozitivna stvar za moje pisanje. U Zagrebu nisam pisala gotovo uopće. Jednostavno nisam imala ideja. A ovdje sam počela pisati, osim kratkih priča čak i pjesme, a poeziju nisam pisala valjda deset godina. Kako sam dobila kćerku ozbiljno razmišljam i o pisanju dječjih priča. Vidjet ćemo što će biti od toga.

 

-     Dosta se govori o iseljavanju mladih iz Slavonije. Što ti misliš o tome? Kako je živjeti u Valpovu 2019. godine?

Mislim kako manji grad, manje buke i manja koncentracija ljudi stvara neki mir u meni i dopušta da budem fokusiranija i perceptivnija. A možda je stvar i u klimi – slavonija je pusta, ljudi su ogorčeni, letargični, ima dosta nepotizma i politikanstva a to su teme mojih priča pa ovdje imam dosta materijala za priče.

Postoji više razloga zbog kojih ljudi odlaze. Naravno glavni razlog je nemogućnost zaposlenja, osobito zaposlenja u struci. Nemali broj mojih prijatelja i poznanika je otišlo. Ta frustracija konstantnog traženja posla godinama se nagomilavala u ljudima prije nego su stvarno odlučili otići. Nije stvar samo u poslu, stvar je u načinu na koji se posao dobiva, a javna je tajna da se posao dobiva preko veze , obično je politika taj ključni faktor koji na kraju odlučuje tko je podoban. Sposobnost se rijetko cijeni. Ovo područje vrlo je poznato po tome. Ljudi jednostavno više nemaju snage za borbu s vjetrenjačama i odlaze.

Što se mene tiče, ja sam trenutno zadovoljna i po tome sam pitanju oduvijek bila optimistična, pomalo idealist. Mora netko tu i ostati i promijeniti stvari na bolje. 

Kako sam rekla, trenutno mi odgovara ovaj način života, obitelj mi je blizu, a ovo područje mi odgovara i za pisanje i daje nepresušni izvor ideja.

 

-     Rekla si da se trudiš pisati angažiranu književnost i da je to jedna od bitnih zadaća pisca/novinara. Potpisuješ li to i danas?

Svakako. Nije uzalud ona izreka „Pero je jače od mača“. Smatram da je zaista tako i da ljudi koji imaju dar pisanja imaju priliku to i iskoristiti na najbolji mogući način. 

 

-     Jesu li se tvoje teme i motivi za pisanje bitno promijenile?

Socijalna tematika je i dalje prisutna i to je ono o čemu volim pisati. Tu je uvijek i doza kritike današnjeg društva, aktualne teme nezaposlenosti i tome slično. U zadnje vrijeme sam zainteresirana za teme položaja žena u današnjem društvu što mi je bila tema i ove kratke priče. Kako sam spomenula počela me zanimati i dječja književnost te se nadam da ću nešto i realizirati u tome pogledu.

 

-     Koliko te motiviraju nagrade?

Nagrade su dobar poticaj, ali ne i motiv za pisanje. Nagrada bi trebala biti kao nekakvo tapšanje po ramenu – sve ok, zaboravi sad na to i idemo dalje.

 

-     Pratiš li hrvatsku književnost i zašto da, a zašto ne?

Pratim hrvatsku književnost i mislim da ima jako dobrih hrvatskih pisaca i spisateljica koji nisu toliko zastupljeni i koji su nezasluženo stavljeni sa strane dok su neki i previše eksponirani. Baš zbog toga smatram da bi, osobito mladi pisci i spisateljice, trebali jedni drugima dati podršku.

 

-     Objavila si dvije zbirke kratkih priča („I obični ljudi imaju snove“, 2009. i „Svi smo dobro“, 2016.). Jesi li dobila kakve povratne informacije?

Prva zbirka je prošla totalno nezamijećeno dok je druga imala nešto više odjeka iako ne onoliko koliko je mogla imati. Ja sam antitalent za samopromociju pa je i to igralo neko ulogu u tome.

Za zbirku Svi smo dobro dobila sam stimulaciju Ministarstva kulture za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016., a koje se sastojalo od novčanog iznosa. Tu sam se našla u društvu nekih zvučnih imena književne scene i ta me nagrada jako iznenadila jer sam mislila da apsolutno nitko nije čuo za mene i moju zbirku, a ona se eto našla na tom popisu. To mi je bilo zaista veliko priznanje. Osim toga jednostavno moram spomenuti i tekst Borisa Postnikova koji je pisao o ženskoj književnosti te u tekst uvrstio i moju zbirku na što sam bila baš ponosna jer se radi o novinaru kojeg cijenim i čije tekstove volim čitati. A tu su bile i poruke nepoznatih ljudi koji su pročitali moju zbirku i koji su mi se javljali samo da mi kažu da im se sviđa. To zadnje je zapravo i najveći poticaj za dalje pisanje.

 

-     Misliš li da je kratka priča dovoljno zastupljena u hrvatskoj književnosti? Koga smatraš dobrim piscem kratke priče?

Mogu reći da je kratka priča dovoljno zastupljena u hrvatskoj književnosti, ali je isto tako i dosta podcijenjena. Ljudi smatraju kako je vrlo lako napisati kratku priču no da bi priča bila i dobra pisac mora znati u toj kratkoj formi, s malo riječi, reći puno, a to zaista nije lako. Roman se puno više cijeni kod nas. Za roman opet vrijede druga pravila i isto tako je teško napisati dobar roman, no to ne znači da je on vrijedniji od dobre priče.

Majstor kratke priče i jedan od razloga što sam se zaljubila u kratku priču je Carver. Naravno danas imam još favorita i još ću ih imati no on je bio moj uvod u čari kratkih priča.

 

-     Želiš li nešto poručiti mladim osobama koje se bave pisanjem?

Mogu im poručiti jedino ono što govorim sebi – pisanje je proces koji zahtjeva trud i rad, ali nikada na pisanje nemoj gledati kao na rad već kao na zadovoljstvo i na nešto što te u potpunosti ispunjava. I čitaj, čitaj! Pisanje bez čitanja je potpuno besmisleno.

 

 

 

 

 

***

 

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

 

 

 

 

pitanja: Viktorija Božina 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg