intervju

Iva Hlavač: Promjene su dobra stvar

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Iva je u uži izbor ušla s ''Humoreskama o ženama koje se ne smiju''. Iva je bila u užem izboru i 2016. godine, a što se od tada promijenilo, pročitajte u intervjuu ispod.



 

-     Ponovno si ušla u uži izbor za nagradu, očekivano ili ne?

Ovo je prva priča koju sam napisala nakon velike pauze, a s kojom sam prilično zadovoljna i to mi je bilo najbitnije. Kada šalješ radove na natječaj uvijek očekuješ ili se barem nadaš pozitivnom ishodu pa tako i ja.

 

-     Što se od 2016. naovamo promijenilo u tvom životu, a što želiš podijeliti?

Promjenilo se dosta toga. 2018. sam preselila iz Zagreba natrag u Valpovo što je mnogima bilo neshvatljivo. Nitko se ne vraća, svi odlaze odavde. Jedan od razloga preseljenja bio je i taj što sam dobila kćerkicu i više mi odgovara mirnije okruženje. A promjene su dobra stvar. Stajanje na jednom mjestu razvija dosadu i ubija kreativnost. Barem meni. Osim toga ispostavilo se da je ovo slavonsko ozračje pozitivna stvar za moje pisanje. U Zagrebu nisam pisala gotovo uopće. Jednostavno nisam imala ideja. A ovdje sam počela pisati, osim kratkih priča čak i pjesme, a poeziju nisam pisala valjda deset godina. Kako sam dobila kćerku ozbiljno razmišljam i o pisanju dječjih priča. Vidjet ćemo što će biti od toga.

 

-     Dosta se govori o iseljavanju mladih iz Slavonije. Što ti misliš o tome? Kako je živjeti u Valpovu 2019. godine?

Mislim kako manji grad, manje buke i manja koncentracija ljudi stvara neki mir u meni i dopušta da budem fokusiranija i perceptivnija. A možda je stvar i u klimi – slavonija je pusta, ljudi su ogorčeni, letargični, ima dosta nepotizma i politikanstva a to su teme mojih priča pa ovdje imam dosta materijala za priče.

Postoji više razloga zbog kojih ljudi odlaze. Naravno glavni razlog je nemogućnost zaposlenja, osobito zaposlenja u struci. Nemali broj mojih prijatelja i poznanika je otišlo. Ta frustracija konstantnog traženja posla godinama se nagomilavala u ljudima prije nego su stvarno odlučili otići. Nije stvar samo u poslu, stvar je u načinu na koji se posao dobiva, a javna je tajna da se posao dobiva preko veze , obično je politika taj ključni faktor koji na kraju odlučuje tko je podoban. Sposobnost se rijetko cijeni. Ovo područje vrlo je poznato po tome. Ljudi jednostavno više nemaju snage za borbu s vjetrenjačama i odlaze.

Što se mene tiče, ja sam trenutno zadovoljna i po tome sam pitanju oduvijek bila optimistična, pomalo idealist. Mora netko tu i ostati i promijeniti stvari na bolje. 

Kako sam rekla, trenutno mi odgovara ovaj način života, obitelj mi je blizu, a ovo područje mi odgovara i za pisanje i daje nepresušni izvor ideja.

 

-     Rekla si da se trudiš pisati angažiranu književnost i da je to jedna od bitnih zadaća pisca/novinara. Potpisuješ li to i danas?

Svakako. Nije uzalud ona izreka „Pero je jače od mača“. Smatram da je zaista tako i da ljudi koji imaju dar pisanja imaju priliku to i iskoristiti na najbolji mogući način. 

 

-     Jesu li se tvoje teme i motivi za pisanje bitno promijenile?

Socijalna tematika je i dalje prisutna i to je ono o čemu volim pisati. Tu je uvijek i doza kritike današnjeg društva, aktualne teme nezaposlenosti i tome slično. U zadnje vrijeme sam zainteresirana za teme položaja žena u današnjem društvu što mi je bila tema i ove kratke priče. Kako sam spomenula počela me zanimati i dječja književnost te se nadam da ću nešto i realizirati u tome pogledu.

 

-     Koliko te motiviraju nagrade?

Nagrade su dobar poticaj, ali ne i motiv za pisanje. Nagrada bi trebala biti kao nekakvo tapšanje po ramenu – sve ok, zaboravi sad na to i idemo dalje.

 

-     Pratiš li hrvatsku književnost i zašto da, a zašto ne?

Pratim hrvatsku književnost i mislim da ima jako dobrih hrvatskih pisaca i spisateljica koji nisu toliko zastupljeni i koji su nezasluženo stavljeni sa strane dok su neki i previše eksponirani. Baš zbog toga smatram da bi, osobito mladi pisci i spisateljice, trebali jedni drugima dati podršku.

 

-     Objavila si dvije zbirke kratkih priča („I obični ljudi imaju snove“, 2009. i „Svi smo dobro“, 2016.). Jesi li dobila kakve povratne informacije?

Prva zbirka je prošla totalno nezamijećeno dok je druga imala nešto više odjeka iako ne onoliko koliko je mogla imati. Ja sam antitalent za samopromociju pa je i to igralo neko ulogu u tome.

Za zbirku Svi smo dobro dobila sam stimulaciju Ministarstva kulture za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016., a koje se sastojalo od novčanog iznosa. Tu sam se našla u društvu nekih zvučnih imena književne scene i ta me nagrada jako iznenadila jer sam mislila da apsolutno nitko nije čuo za mene i moju zbirku, a ona se eto našla na tom popisu. To mi je bilo zaista veliko priznanje. Osim toga jednostavno moram spomenuti i tekst Borisa Postnikova koji je pisao o ženskoj književnosti te u tekst uvrstio i moju zbirku na što sam bila baš ponosna jer se radi o novinaru kojeg cijenim i čije tekstove volim čitati. A tu su bile i poruke nepoznatih ljudi koji su pročitali moju zbirku i koji su mi se javljali samo da mi kažu da im se sviđa. To zadnje je zapravo i najveći poticaj za dalje pisanje.

 

-     Misliš li da je kratka priča dovoljno zastupljena u hrvatskoj književnosti? Koga smatraš dobrim piscem kratke priče?

Mogu reći da je kratka priča dovoljno zastupljena u hrvatskoj književnosti, ali je isto tako i dosta podcijenjena. Ljudi smatraju kako je vrlo lako napisati kratku priču no da bi priča bila i dobra pisac mora znati u toj kratkoj formi, s malo riječi, reći puno, a to zaista nije lako. Roman se puno više cijeni kod nas. Za roman opet vrijede druga pravila i isto tako je teško napisati dobar roman, no to ne znači da je on vrijedniji od dobre priče.

Majstor kratke priče i jedan od razloga što sam se zaljubila u kratku priču je Carver. Naravno danas imam još favorita i još ću ih imati no on je bio moj uvod u čari kratkih priča.

 

-     Želiš li nešto poručiti mladim osobama koje se bave pisanjem?

Mogu im poručiti jedino ono što govorim sebi – pisanje je proces koji zahtjeva trud i rad, ali nikada na pisanje nemoj gledati kao na rad već kao na zadovoljstvo i na nešto što te u potpunosti ispunjava. I čitaj, čitaj! Pisanje bez čitanja je potpuno besmisleno.

 

 

 

 

 

***

 

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

 

 

 

 

pitanja: Viktorija Božina 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg