intervju

Maja Klarić: Bez proživljenog iskustva, nema pravog pisanja

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Maja je u uži izbor ušla s ulomkom iz putopisa ''Japan: Put 88 hramova''. Voli li više književnost ili putovanja te o samoj poeziji i o onome što je drži, pročitajte u intervjuu ispod.



 

-       Gdje i kako živiš?

Živim u malenom, zelenom selu nedaleko od Umaga. Najčešće. Živim odlično – imam čvrst krov nad glavom, mali vrt, posao koji volim, zdrava sam, zdravi su ljudi do kojih mi je stalo, pišem i putujem, vlasnica sam svoga vremena. Ni na što se ne mogu požaliti (iako to katkad činim, kad zaboravim sve navedeno).

 

-       Gdje izlaziš i što ima zabavnog u tome?

Izlazim po raznim festivalima – književnim, glazbenim, filmskim, festivalima šume, vatre, mora – tu uvijek nešto naučim. Kad sam na putovanju, izlazim po lokalnim birtijama, tu se najbolje može steći dojam o lokalnom stanovništvu i kako ono živi. Po domaćim kafićima mi je dosadilo izlaziti, ako se pitanje na to odnosilo.

 

-       Što je tebi, i za tebe, književnost?

Književnost, poezija prvenstveno, je okosnica moga bića i postojanja. Ona je moje jedino istinsko, uvijek autentično lice, jer u svakodnevnom životu preuzimam mnoga. U njoj je sve što želim reći, a ne mogu – jer se sramim, bojim, nesigurna sam. U poeziji za mene nema barijera. To je jedino mjesto gdje se s njima mogu poigrati i tako ih preskočiti, eliminirati.

 

-       Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Kroz čitav me život književnost spašavala. Poezija mi je spasila živu glavu! Kad mi je trebala utjeha u najtežim životnim trenucima, da nije bilo poezije kojoj sam se mogla utjecati, puknula bih. Ona je označila sve bitne trenutke u mom životu – prijelomne događaje u obitelji, s partnerom, sa samom sobom. Da nema poezije, morala bih s nekim razgovarati kad god me nešto muči, a to baš i ne volim. Dakle, ona je moj bijeg, moja utjeha, omiljeni način komunikacije.

 

-       A ono najgore?

Nema najgoreg.

 

-       Koje su tvoje teme?

Čovjek je moja tema. Ljudi oko nas, padovi i rast čovjeka, težnja ka promjeni, ustrajanja. Druga najvažnija tema su putovanja, u najširem smislu te riječi – putovanja kroz druge kulture, druge zemlje, tuđe živote.

 

-       Što ti je motiv za pisanje?

Probijanje puta – do rješenja nekog problema ili nedoumice, do uspostave nekog/boljeg odnosa s nekim, do same sebe, do neke skrivene poruke koja će se ukazati na kraju pjesme.

 

-       Što te drži?

Mogućnost promjene. Svega, uvijek. Drži me nepredvidivost sutrašnjice, nepoznatost budućnosti. Mogućnost da se sve oko mene promijeni, da se dogodi nešto novo, da negdje odem, negdje se vratim, nekoga upoznam, nešto doživim, nešto postanem.

 

-       Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu/okolici i ima li tu nešto što bi želio istaknuti, reći, napomenuti?

I u Šibeniku, mom rodnom gradu, i u Umagu, gdje sada živim, ona postoji samo u povremenim pojavama, nema nečeg što bi nalikovalo zaokruženoj sceni kao što su RiLit ili Zapis. Postoji kulturna scena, jasno, ali književnost nije prvo na što pomislite kad spomenete te gradove. Možda Šumski pjesnici koje organiziram svake godine unesu neku malu promjenu u tom smjeru, ponor Butori nedaleko od Grožnjana gdje se održavaju već devet godina polako postaje prepoznatljivo mjesto okupljanja pjesnika (ove godine će se održati 2.8. pa pozivam sve koji čitaju ovaj intervju da nam se pridruže u šumi).

 

-       Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Rumi, Gibran, pjesnici Bliskog Istoka. Filozofije istoka – joga, meditacija, budizam, njihove poruke i moji pokušaji da ih uvedem u svoj život. Permakultura, ekologija, povratak prirodi, novi pokreti u tom smjeru.

 

-        Kako vidiš svoju generaciju?

Svoju generaciju vidim kao generaciju itekako odraslih ljudi koji bi još malo htjeli biti mladi, koji se nalaze na razmeđu onoga kako se živjelo prije i kako se sada živi, kako će se živjeti u budućnosti. Naši su roditelji u našim godinama već imali nekoliko djece, mi bi još izlazili i mislili samo na sebe. Imali su kuće ili su ih gradili, mi još tražimo kombije u koje ćemo se preseliti i u njima živjeti, lutati svijetom.

 

-       Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

 

Postoje, naravno, ima ih pregršt! Obožavam poeziju Sanje Baković, plovna mjesta u meni koja dotiče svojim pisanjem. Divim se njenoj angažiranosti po pitanju organizacije pjesničkih događanja, projekt „Odvalimo se poezijom“ predstavlja čudesne pjesnike i pjesnikinje do kojih bih bez nje jako teško došla. Nedavno sam upoznala mladu Laru Mitraković s Visa i odmah se zaljubila u njenu poeziju, nešto je u meni odjeknulo kad sam je prvi put čula i otada vibrira, kao gong.

 

-       Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

U zadnje vrijeme čitavom pjesničkom scenom dominiraju ženske autorice – izbrišite ovo ako sam u krivu. Monika Herceg, Marija Dejanović, spomenuta Lara Mitraković… Na druženjima Kava s piscem koje organiziram kako bi još neafirmirani pisci mogli doći i upitati ono što ih zanima vezano uz moje ili njihovo pisanje, redovito dolaze cure. Zašto je tomu tako, zbilja ne znam, ali mislim da je novo hrvatsko žensko pismo zbilja vrhunsko.

 

-        Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Puno mi znači! Svaka nagrada, svaka nominacija, uži izbor, pohvala… sve je to vjetar u leđa. Vrlo često mi je teško procijeniti kvalitetu vlastitog teksta (jasno, znam kad je nešto za baciti u smeće, a kad je okej) pa svaka povratna informacija dobro dođe.

 

-       Što pisac treba raditi?

Pisac treba pisati, kako zna i umije. A da bi pisao, najprije to mora proživjeti. Bez proživljenog iskustva, nema pravog pisanja.

-       Misliš li da je putopis dovoljno zastupljen u hrvatskoj književnosti?

Mislim da putopis nije glavni adut hrvatske književnosti, ali daleko od toga da nije zastupljen. Putopisi Jasena Boke, Jerka Bakotina, povremeni putopisni izleti Marka Pogačara i Dorte Jagić itekako su prisutno i vrijedno štivo. Među putnicima i pustolovima, popularni su putopisi Davora Rostuhara, Hrvoja Ivančića, sve su to vrlo zanimljive i poučne knjige. Doduše, moram napomenuti da na putničkoj sceni trenutačno vlada vrlo velika produkcija, to znam jer sam urednica mnogih putopisnih knjiga, međutim one zbilja variraju kvalitetom što dugoročno ne doprinosi jačanju putopisa kao žanra unutar hrvatske književnosti.

 

-       Kad bi morala birati, što bi prije izabrala – književnost ili putovanja? Stvarno ne znam i ne želim odabrati jedno samo kako bih odgovorila na vaše pitanje. Ako ikada budem morala birati, nadam se da ću duboko u sebi već znati odgovor.

 

 

 

***

 

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih. 

o nama

Dobitnik nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" je Filip Rutić

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg