intervju

Maja Klarić: Bez proživljenog iskustva, nema pravog pisanja

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Maja je u uži izbor ušla s ulomkom iz putopisa ''Japan: Put 88 hramova''. Voli li više književnost ili putovanja te o samoj poeziji i o onome što je drži, pročitajte u intervjuu ispod.



 

-       Gdje i kako živiš?

Živim u malenom, zelenom selu nedaleko od Umaga. Najčešće. Živim odlično – imam čvrst krov nad glavom, mali vrt, posao koji volim, zdrava sam, zdravi su ljudi do kojih mi je stalo, pišem i putujem, vlasnica sam svoga vremena. Ni na što se ne mogu požaliti (iako to katkad činim, kad zaboravim sve navedeno).

 

-       Gdje izlaziš i što ima zabavnog u tome?

Izlazim po raznim festivalima – književnim, glazbenim, filmskim, festivalima šume, vatre, mora – tu uvijek nešto naučim. Kad sam na putovanju, izlazim po lokalnim birtijama, tu se najbolje može steći dojam o lokalnom stanovništvu i kako ono živi. Po domaćim kafićima mi je dosadilo izlaziti, ako se pitanje na to odnosilo.

 

-       Što je tebi, i za tebe, književnost?

Književnost, poezija prvenstveno, je okosnica moga bića i postojanja. Ona je moje jedino istinsko, uvijek autentično lice, jer u svakodnevnom životu preuzimam mnoga. U njoj je sve što želim reći, a ne mogu – jer se sramim, bojim, nesigurna sam. U poeziji za mene nema barijera. To je jedino mjesto gdje se s njima mogu poigrati i tako ih preskočiti, eliminirati.

 

-       Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Kroz čitav me život književnost spašavala. Poezija mi je spasila živu glavu! Kad mi je trebala utjeha u najtežim životnim trenucima, da nije bilo poezije kojoj sam se mogla utjecati, puknula bih. Ona je označila sve bitne trenutke u mom životu – prijelomne događaje u obitelji, s partnerom, sa samom sobom. Da nema poezije, morala bih s nekim razgovarati kad god me nešto muči, a to baš i ne volim. Dakle, ona je moj bijeg, moja utjeha, omiljeni način komunikacije.

 

-       A ono najgore?

Nema najgoreg.

 

-       Koje su tvoje teme?

Čovjek je moja tema. Ljudi oko nas, padovi i rast čovjeka, težnja ka promjeni, ustrajanja. Druga najvažnija tema su putovanja, u najširem smislu te riječi – putovanja kroz druge kulture, druge zemlje, tuđe živote.

 

-       Što ti je motiv za pisanje?

Probijanje puta – do rješenja nekog problema ili nedoumice, do uspostave nekog/boljeg odnosa s nekim, do same sebe, do neke skrivene poruke koja će se ukazati na kraju pjesme.

 

-       Što te drži?

Mogućnost promjene. Svega, uvijek. Drži me nepredvidivost sutrašnjice, nepoznatost budućnosti. Mogućnost da se sve oko mene promijeni, da se dogodi nešto novo, da negdje odem, negdje se vratim, nekoga upoznam, nešto doživim, nešto postanem.

 

-       Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu/okolici i ima li tu nešto što bi želio istaknuti, reći, napomenuti?

I u Šibeniku, mom rodnom gradu, i u Umagu, gdje sada živim, ona postoji samo u povremenim pojavama, nema nečeg što bi nalikovalo zaokruženoj sceni kao što su RiLit ili Zapis. Postoji kulturna scena, jasno, ali književnost nije prvo na što pomislite kad spomenete te gradove. Možda Šumski pjesnici koje organiziram svake godine unesu neku malu promjenu u tom smjeru, ponor Butori nedaleko od Grožnjana gdje se održavaju već devet godina polako postaje prepoznatljivo mjesto okupljanja pjesnika (ove godine će se održati 2.8. pa pozivam sve koji čitaju ovaj intervju da nam se pridruže u šumi).

 

-       Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Rumi, Gibran, pjesnici Bliskog Istoka. Filozofije istoka – joga, meditacija, budizam, njihove poruke i moji pokušaji da ih uvedem u svoj život. Permakultura, ekologija, povratak prirodi, novi pokreti u tom smjeru.

 

-        Kako vidiš svoju generaciju?

Svoju generaciju vidim kao generaciju itekako odraslih ljudi koji bi još malo htjeli biti mladi, koji se nalaze na razmeđu onoga kako se živjelo prije i kako se sada živi, kako će se živjeti u budućnosti. Naši su roditelji u našim godinama već imali nekoliko djece, mi bi još izlazili i mislili samo na sebe. Imali su kuće ili su ih gradili, mi još tražimo kombije u koje ćemo se preseliti i u njima živjeti, lutati svijetom.

 

-       Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

 

Postoje, naravno, ima ih pregršt! Obožavam poeziju Sanje Baković, plovna mjesta u meni koja dotiče svojim pisanjem. Divim se njenoj angažiranosti po pitanju organizacije pjesničkih događanja, projekt „Odvalimo se poezijom“ predstavlja čudesne pjesnike i pjesnikinje do kojih bih bez nje jako teško došla. Nedavno sam upoznala mladu Laru Mitraković s Visa i odmah se zaljubila u njenu poeziju, nešto je u meni odjeknulo kad sam je prvi put čula i otada vibrira, kao gong.

 

-       Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

U zadnje vrijeme čitavom pjesničkom scenom dominiraju ženske autorice – izbrišite ovo ako sam u krivu. Monika Herceg, Marija Dejanović, spomenuta Lara Mitraković… Na druženjima Kava s piscem koje organiziram kako bi još neafirmirani pisci mogli doći i upitati ono što ih zanima vezano uz moje ili njihovo pisanje, redovito dolaze cure. Zašto je tomu tako, zbilja ne znam, ali mislim da je novo hrvatsko žensko pismo zbilja vrhunsko.

 

-        Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Puno mi znači! Svaka nagrada, svaka nominacija, uži izbor, pohvala… sve je to vjetar u leđa. Vrlo često mi je teško procijeniti kvalitetu vlastitog teksta (jasno, znam kad je nešto za baciti u smeće, a kad je okej) pa svaka povratna informacija dobro dođe.

 

-       Što pisac treba raditi?

Pisac treba pisati, kako zna i umije. A da bi pisao, najprije to mora proživjeti. Bez proživljenog iskustva, nema pravog pisanja.

-       Misliš li da je putopis dovoljno zastupljen u hrvatskoj književnosti?

Mislim da putopis nije glavni adut hrvatske književnosti, ali daleko od toga da nije zastupljen. Putopisi Jasena Boke, Jerka Bakotina, povremeni putopisni izleti Marka Pogačara i Dorte Jagić itekako su prisutno i vrijedno štivo. Među putnicima i pustolovima, popularni su putopisi Davora Rostuhara, Hrvoja Ivančića, sve su to vrlo zanimljive i poučne knjige. Doduše, moram napomenuti da na putničkoj sceni trenutačno vlada vrlo velika produkcija, to znam jer sam urednica mnogih putopisnih knjiga, međutim one zbilja variraju kvalitetom što dugoročno ne doprinosi jačanju putopisa kao žanra unutar hrvatske književnosti.

 

-       Kad bi morala birati, što bi prije izabrala – književnost ili putovanja? Stvarno ne znam i ne želim odabrati jedno samo kako bih odgovorila na vaše pitanje. Ako ikada budem morala birati, nadam se da ću duboko u sebi već znati odgovor.

 

 

 

***

 

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih. 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg