poezija

Alen Brlek: Sang (iz knjige pjesama)

Pročitajte izbor iz knjige pjesama ''Sang'' Alena Brleka.
Alen Brlek (Zagreb, 1988.) autor je zbirki pjesama ''Metakmorfoze'' (Algoritam, 2015.) objavljene na temelju osvojene Nagrade Na vrh jezika 2014. godine i ''Pratišina'' (Kontrast, 2017.). Član je Hrvatskog društva pisaca, europske platforme za pjesništvo Versopolis i dio glazbeno-poetskog projekta Zaron. Zbirka pjesama ''Sang'' izašla je ove godine u izdanju HPD-a.

USPOSTAVLJANJE PISMA

Hodao sam po stanu, tražio krštenje ili

koplje, točku susreta. Rekao amen, rekao

iskupljenje, bomba, rajčica, maj, corona,

rekao

smrt fašizmu brza i trajna, bogu srednji rod

rekao matematika je i glava i panj i zamah.

Rekao ljubav sol europa vuk mama svjetlo

vrt ptica krug demokracija, opet ljubav,

atom

hodao sam po stanu i čekao bilo kakvu

pregršt kojom bih namirio očeve, zagrizao

u slobodu

PODNE

potom uvijek neka aleluja u sjeni uzgaja

tijelo, grlo iz kojeg će pustiti sunce

i to će biti znak, pripajat ćemo se načinom države.

Otvorit će nam se životi poput izlazne rane, u

plastiku nade i straha

kako bi iznova postali ili teologija ili

hereza koja stvarnost drži na okupu.

VRTLAR

ostavljen u pustoši logoreje bio sam bik

s poljupcem na čelu,

Budilo se proljeće ugljena na mrkim

poljima govora.

Matematika je polegla moje tijelo i usnuo

sam vrtlara.

Okopan, s krumpirom umjesto

srca bio sam sestra među

sestrama.

ZATVARANJE KLAONICE

Gledao sam u tvoje sunce, vjerom u

klijanje većom od krista legao u tvoju

zemlju, rekao znaš li da postoji potpuno

crna kokoš, ayam cemani

i živi u tvojoj šutnji. Tako si me

naučila patnja je uvijek rezultat

tržišta gladi, bliskost u sebi nosi

neizrečenu ucjenu u kojoj obitava

sloboda.

Tako si me naučila spustiti

oštricu i otići.

TJEDAN

pošumljavao sam te zaboravom, glas po

glas donosio ti rječnik motike.

Pošumljavao sam te vatrom,

učio kako se kamen pretvara u mekoću, kako bol

kojoj nas dodaš

može postati pokret zgloba kojim se obris prinosi

svjetlu

i postaje smrt sjene. Pošumljavao sam

te strpljenjem kvasa,

pupanjem smokve, neumornim rukama majke.

*

Rekla si nježnost je

nož, u ruke mi spustila

jutro.

RUŠENJE DRŽAVE

U danu nesposobnom postati

staklenik iz televizora su ritualno

izlazile lopate ulazile u hrvate

opet izlazile, pune velikog ugljena.

Htio sam reći država je peć država je

utroba zvijeri, češnjak oko vrata dementnog

oca uvijek spremnog postati ložač u rukama

nacije. Pitati i što osim vatre, bih, sa svim tim

ugljenom?

*

Plav i neprevodiv rekao sam zaboga

leave britney alone

LJETO

Rekli su vaše djece je previše, muža

premalo njihovo znanje nije ni potpuno ni

obavezno rekli postoji način života,

otvorite vrata

i otvorili nam nebo kao ribu

prestrašeni što u njoj nema

oca. Rekli smo ne jedemo

ribu,

premjestili crijep, jedno drugome zavezali

obuću i strahove, pokazali more i pupak.

*

Pobacao sam sve i jedan češnjak s

balkona, rekao evo sin, i tu prestaje.

Pun motika zamahnuo ka ljetu u sebi.

SLOBODAN DAN

Čistio sam mrvice kruha sa

stola prao suđe iznosio smeće

meo pod

veš izlagao suncu, sebe vodi tebe

srcu čitao recepte

gulio krumpir izbijao zube

samome sebi

govorio s vremenom

s vremenom i ništa se nije dogodilo

i dalje ne znam što je donijelo više smrti

pojedinac ili kolektiv

i je li moguće zaista

voljeti bez tog znanja.

LAVICA

vidio sam iz taloga si,

tvoja je ljubav jezik biorazgradivosti

spreman uzgojiti zeleno stoljeće u plastici

koju noćim.

Vidio sam te neumornu u voćnjaku, kako sanjaš

prepolovljena od samoće, kako tinjaš

u tugu zarasla.

*

Vidio sam djedovog brata kako traži

čekić ne bi li me otvorio.

USPOSTAVLJANJE MOLITVE

Čekao sam, s kralješkom u rukama rekao moje tijelo

moja kuća, tvoje tvoje, lizat ću ti rane

sve životinje to rade. Već pucam od zrelosti

i velik će dio mene istrunuti u zagrljaju

sunca ne poseži, povijest je halucinacija o

miru lonac toploga džema u koji te pošalje

metak.

Rekao volim te, zemlja u kojoj živim masovna

je grobnica

volim te jezik kojim govorim nikada neće biti

slobodan volim te, zastrašujuće i nježno.

Reci dobrojutrodijete, postat ćemo

pitomi biti meko kruha

ČOVJEK

I tako je prošlo ljeto, u zelenome prokuhala

voda, zubi puni žeđi i klinčića. Rekao shvatit

ću oštricu samo ako je položim u meki trbuh

brata. Nikada.

Sve dimljeno najednom, sve najednom i ljubav

i rekao klaonica, često se ponavljam, poput ratova.

*

Nesiguran u ovoga koji jesam prilazim

kuhinji i napuštam cinizam

CVJEĆAR

Šutio sam ukrug

jer sve što sam mogao dati bili su šrapneli.

Jezikom se, ipak, okopava, ne raznosi.

JESEN

i budi bijelo, budi papir, kisik poražen

prostorom za moje dobro riječi. S neba jesen

*

među nama nedostižna pravda, češalj bez zuba.

Sve češće plačemo netko naš će

odrasti u svijetu bez tigrova

sve češće ulicom prolazi

Tesla crna, metalik nada.

OTAC VREMENA

Ležao sam u potrebi za pričom, ispunjen

prazninom. Ležao, rekao iznova ništa od kojeg

strop je žutio.

Ja, otac jednog vremena

ležao i turpijao rogove

svitanju

u koje pustit ću kokoši.

ŽIVOT

Rekao sve se ponavlja, sve dejá vù

rekao molim te izađi iz pjesme i

ostani čovjek zauvijek svijen u

molitvu.

Rekao zamisli koliko kitove boli kada umire njihov

koliko boli djetinjstvo svijeta u vatri

koliko je usamljena starost svijeta,

rekao budilice su najveći teror poslije

tradicije ali mi smo oni koji žele biti lijepi,

mir u vertikali kita, rekao sve će ove riječi

jednoga dana popucati

kao ligamenti.

POČETAK KORIDE

ono isteklo poput mrke abecede ugljena.

Rasplakani

puni prerije i izgubljenih pasa rekli poljubit ću

te u majku

u oca, sestro, poljubit ću te

zapalili rodne listove vratili se

pepelu, bijelim zidovima prišli

bojicama.