Pročitajte izbor iz knjige pjesama ''Sang'' Alena Brleka.
Alen Brlek (Zagreb, 1988.) autor je zbirki pjesama ''Metakmorfoze'' (Algoritam, 2015.) objavljene na temelju osvojene Nagrade Na vrh jezika 2014. godine i ''Pratišina'' (Kontrast, 2017.). Član je Hrvatskog društva pisaca, europske platforme za pjesništvo Versopolis i dio glazbeno-poetskog projekta Zaron. Zbirka pjesama ''Sang'' izašla je ove godine u izdanju HPD-a.
Hodao sam po stanu, tražio krštenje ili
koplje, točku susreta. Rekao amen, rekao
iskupljenje, bomba, rajčica, maj, corona,
rekao
smrt fašizmu brza i trajna, bogu srednji rod
rekao matematika je i glava i panj i zamah.
Rekao ljubav sol europa vuk mama svjetlo
vrt ptica krug demokracija, opet ljubav,
atom
hodao sam po stanu i čekao bilo kakvu
pregršt kojom bih namirio očeve, zagrizao
u slobodu
potom uvijek neka aleluja u sjeni uzgaja
tijelo, grlo iz kojeg će pustiti sunce
i to će biti znak, pripajat ćemo se načinom države.
Otvorit će nam se životi poput izlazne rane, u
plastiku nade i straha
kako bi iznova postali ili teologija ili
hereza koja stvarnost drži na okupu.
ostavljen u pustoši logoreje bio sam bik
s poljupcem na čelu,
Budilo se proljeće ugljena na mrkim
poljima govora.
Matematika je polegla moje tijelo i usnuo
sam vrtlara.
Okopan, s krumpirom umjesto
srca bio sam sestra među
sestrama.
Gledao sam u tvoje sunce, vjerom u
klijanje većom od krista legao u tvoju
zemlju, rekao znaš li da postoji potpuno
crna kokoš, ayam cemani
i živi u tvojoj šutnji. Tako si me
naučila patnja je uvijek rezultat
tržišta gladi, bliskost u sebi nosi
neizrečenu ucjenu u kojoj obitava
sloboda.
Tako si me naučila spustiti
oštricu i otići.
pošumljavao sam te zaboravom, glas po
glas donosio ti rječnik motike.
Pošumljavao sam te vatrom,
učio kako se kamen pretvara u mekoću, kako bol
kojoj nas dodaš
može postati pokret zgloba kojim se obris prinosi
svjetlu
i postaje smrt sjene. Pošumljavao sam
te strpljenjem kvasa,
pupanjem smokve, neumornim rukama majke.
*
Rekla si nježnost je
nož, u ruke mi spustila
jutro.
U danu nesposobnom postati
staklenik iz televizora su ritualno
izlazile lopate ulazile u hrvate
opet izlazile, pune velikog ugljena.
Htio sam reći država je peć država je
utroba zvijeri, češnjak oko vrata dementnog
oca uvijek spremnog postati ložač u rukama
nacije. Pitati i što osim vatre, bih, sa svim tim
ugljenom?
*
Plav i neprevodiv rekao sam zaboga
leave britney alone
Rekli su vaše djece je previše, muža
premalo njihovo znanje nije ni potpuno ni
obavezno rekli postoji način života,
otvorite vrata
i otvorili nam nebo kao ribu
prestrašeni što u njoj nema
oca. Rekli smo ne jedemo
ribu,
premjestili crijep, jedno drugome zavezali
obuću i strahove, pokazali more i pupak.
*
Pobacao sam sve i jedan češnjak s
balkona, rekao evo sin, i tu prestaje.
Pun motika zamahnuo ka ljetu u sebi.
Čistio sam mrvice kruha sa
stola prao suđe iznosio smeće
meo pod
veš izlagao suncu, sebe vodi tebe
srcu čitao recepte
gulio krumpir izbijao zube
samome sebi
govorio s vremenom
s vremenom i ništa se nije dogodilo
i dalje ne znam što je donijelo više smrti
pojedinac ili kolektiv
i je li moguće zaista
voljeti bez tog znanja.
vidio sam iz taloga si,
tvoja je ljubav jezik biorazgradivosti
spreman uzgojiti zeleno stoljeće u plastici
koju noćim.
Vidio sam te neumornu u voćnjaku, kako sanjaš
prepolovljena od samoće, kako tinjaš
u tugu zarasla.
*
Vidio sam djedovog brata kako traži
čekić ne bi li me otvorio.
![]()
Čekao sam, s kralješkom u rukama rekao moje tijelo
moja kuća, tvoje tvoje, lizat ću ti rane
sve životinje to rade. Već pucam od zrelosti
i velik će dio mene istrunuti u zagrljaju
sunca ne poseži, povijest je halucinacija o
miru lonac toploga džema u koji te pošalje
metak.
Rekao volim te, zemlja u kojoj živim masovna
je grobnica
volim te jezik kojim govorim nikada neće biti
slobodan volim te, zastrašujuće i nježno.
Reci dobrojutrodijete, postat ćemo
pitomi biti meko kruha
I tako je prošlo ljeto, u zelenome prokuhala
voda, zubi puni žeđi i klinčića. Rekao shvatit
ću oštricu samo ako je položim u meki trbuh
brata. Nikada.
Sve dimljeno najednom, sve najednom i ljubav
i rekao klaonica, često se ponavljam, poput ratova.
*
Nesiguran u ovoga koji jesam prilazim
kuhinji i napuštam cinizam
Šutio sam ukrug
jer sve što sam mogao dati bili su šrapneli.
Jezikom se, ipak, okopava, ne raznosi.
i budi bijelo, budi papir, kisik poražen
prostorom za moje dobro riječi. S neba jesen
*
među nama nedostižna pravda, češalj bez zuba.
Sve češće plačemo netko naš će
odrasti u svijetu bez tigrova
sve češće ulicom prolazi
Tesla crna, metalik nada.
Ležao sam u potrebi za pričom, ispunjen
prazninom. Ležao, rekao iznova ništa od kojeg
strop je žutio.
Ja, otac jednog vremena
ležao i turpijao rogove
svitanju
u koje pustit ću kokoši.
Rekao sve se ponavlja, sve dejá vù
rekao molim te izađi iz pjesme i
ostani čovjek zauvijek svijen u
molitvu.
Rekao zamisli koliko kitove boli kada umire njihov
koliko boli djetinjstvo svijeta u vatri
koliko je usamljena starost svijeta,
rekao budilice su najveći teror poslije
tradicije ali mi smo oni koji žele biti lijepi,
mir u vertikali kita, rekao sve će ove riječi
jednoga dana popucati
kao ligamenti.
ono isteklo poput mrke abecede ugljena.
Rasplakani
puni prerije i izgubljenih pasa rekli poljubit ću
te u majku
u oca, sestro, poljubit ću te
zapalili rodne listove vratili se
pepelu, bijelim zidovima prišli
bojicama.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor osmog izdanja nagrade ''Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Lea Čorak (Zagreb, 1997.) završila je diplomski studij međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu. Autorica je zbirke pjesama Šetnja šarenilom, za koju je 2021. primila nagradu "Milivoj Cvetnić" Društva prijatelja knjige Hrvatske Kostajnice, kao i putopisa O bogovima, ljudima i moru; putovanje Grčkom, koji je iste godine nagrađen na regionalnom natječaju "Spasimo putopis." Dobitnica je nagrade "Metafora" (2021.) te međunarodne nagrade "Lapis Histriae" (2022.) za kratku prozu. 2024. godine dodijeljena joj je nagrada "Zdravko Pucak" za pjesnički rukopis Skrletna samsara. Njezina poezija i kratka proza objavljivane su u književnim časopisima te uvrštene u uži izbor više književnih natječaja. Živi i radi u Zagrebu.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga te engleskoga jezika i književnosti diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. Kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara (2022.). Također, ušao je u uži izbor natječaja Kritična masa i Pišem ti priču (2024.) te Prozak (2025.). Trenutno je zaposlen kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR (8. izdanje)
Rea Kurtović (Zagreb, 2000.) pohađa dvopredmetni studij talijanistike i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stekla je naziv sveučilišne prvostupnice, a trenutno piše diplomske radove. Tijekom studiranja je sudjelovala na Erasmus+ studentskoj razmjeni u sklopu koje je jedan semestar provela studirajući na Univerzitetu u Padovi. Prethodno je završila jezični smjer Gimnazije Lucijana Vranjanina, gdje je pisala za školski časopis Vranec. Uživa u pisanju od ranog djetinjstva pa je tako u 5. razredu osnovne škole osvojila 3. mjesto na književnom natječaju Gradske knjižnice Velika Gorica Pišem ti pismo. Osim kratkih priča, piše i poeziju, a u slobodno vrijeme se bavi sportom i plesom.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" (7. izdanje) - NAGRAĐENA PRIČA
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 6. IZDANJE - NAGRAĐENA PRIČA
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).