Pročitajte izbor iz knjige pjesama ''Sang'' Alena Brleka.
Alen Brlek (Zagreb, 1988.) autor je zbirki pjesama ''Metakmorfoze'' (Algoritam, 2015.) objavljene na temelju osvojene Nagrade Na vrh jezika 2014. godine i ''Pratišina'' (Kontrast, 2017.). Član je Hrvatskog društva pisaca, europske platforme za pjesništvo Versopolis i dio glazbeno-poetskog projekta Zaron. Zbirka pjesama ''Sang'' izašla je ove godine u izdanju HPD-a.
Hodao sam po stanu, tražio krštenje ili
koplje, točku susreta. Rekao amen, rekao
iskupljenje, bomba, rajčica, maj, corona,
rekao
smrt fašizmu brza i trajna, bogu srednji rod
rekao matematika je i glava i panj i zamah.
Rekao ljubav sol europa vuk mama svjetlo
vrt ptica krug demokracija, opet ljubav,
atom
hodao sam po stanu i čekao bilo kakvu
pregršt kojom bih namirio očeve, zagrizao
u slobodu
potom uvijek neka aleluja u sjeni uzgaja
tijelo, grlo iz kojeg će pustiti sunce
i to će biti znak, pripajat ćemo se načinom države.
Otvorit će nam se životi poput izlazne rane, u
plastiku nade i straha
kako bi iznova postali ili teologija ili
hereza koja stvarnost drži na okupu.
ostavljen u pustoši logoreje bio sam bik
s poljupcem na čelu,
Budilo se proljeće ugljena na mrkim
poljima govora.
Matematika je polegla moje tijelo i usnuo
sam vrtlara.
Okopan, s krumpirom umjesto
srca bio sam sestra među
sestrama.
Gledao sam u tvoje sunce, vjerom u
klijanje većom od krista legao u tvoju
zemlju, rekao znaš li da postoji potpuno
crna kokoš, ayam cemani
i živi u tvojoj šutnji. Tako si me
naučila patnja je uvijek rezultat
tržišta gladi, bliskost u sebi nosi
neizrečenu ucjenu u kojoj obitava
sloboda.
Tako si me naučila spustiti
oštricu i otići.
pošumljavao sam te zaboravom, glas po
glas donosio ti rječnik motike.
Pošumljavao sam te vatrom,
učio kako se kamen pretvara u mekoću, kako bol
kojoj nas dodaš
može postati pokret zgloba kojim se obris prinosi
svjetlu
i postaje smrt sjene. Pošumljavao sam
te strpljenjem kvasa,
pupanjem smokve, neumornim rukama majke.
*
Rekla si nježnost je
nož, u ruke mi spustila
jutro.
U danu nesposobnom postati
staklenik iz televizora su ritualno
izlazile lopate ulazile u hrvate
opet izlazile, pune velikog ugljena.
Htio sam reći država je peć država je
utroba zvijeri, češnjak oko vrata dementnog
oca uvijek spremnog postati ložač u rukama
nacije. Pitati i što osim vatre, bih, sa svim tim
ugljenom?
*
Plav i neprevodiv rekao sam zaboga
leave britney alone
Rekli su vaše djece je previše, muža
premalo njihovo znanje nije ni potpuno ni
obavezno rekli postoji način života,
otvorite vrata
i otvorili nam nebo kao ribu
prestrašeni što u njoj nema
oca. Rekli smo ne jedemo
ribu,
premjestili crijep, jedno drugome zavezali
obuću i strahove, pokazali more i pupak.
*
Pobacao sam sve i jedan češnjak s
balkona, rekao evo sin, i tu prestaje.
Pun motika zamahnuo ka ljetu u sebi.
Čistio sam mrvice kruha sa
stola prao suđe iznosio smeće
meo pod
veš izlagao suncu, sebe vodi tebe
srcu čitao recepte
gulio krumpir izbijao zube
samome sebi
govorio s vremenom
s vremenom i ništa se nije dogodilo
i dalje ne znam što je donijelo više smrti
pojedinac ili kolektiv
i je li moguće zaista
voljeti bez tog znanja.
vidio sam iz taloga si,
tvoja je ljubav jezik biorazgradivosti
spreman uzgojiti zeleno stoljeće u plastici
koju noćim.
Vidio sam te neumornu u voćnjaku, kako sanjaš
prepolovljena od samoće, kako tinjaš
u tugu zarasla.
*
Vidio sam djedovog brata kako traži
čekić ne bi li me otvorio.
Čekao sam, s kralješkom u rukama rekao moje tijelo
moja kuća, tvoje tvoje, lizat ću ti rane
sve životinje to rade. Već pucam od zrelosti
i velik će dio mene istrunuti u zagrljaju
sunca ne poseži, povijest je halucinacija o
miru lonac toploga džema u koji te pošalje
metak.
Rekao volim te, zemlja u kojoj živim masovna
je grobnica
volim te jezik kojim govorim nikada neće biti
slobodan volim te, zastrašujuće i nježno.
Reci dobrojutrodijete, postat ćemo
pitomi biti meko kruha
I tako je prošlo ljeto, u zelenome prokuhala
voda, zubi puni žeđi i klinčića. Rekao shvatit
ću oštricu samo ako je položim u meki trbuh
brata. Nikada.
Sve dimljeno najednom, sve najednom i ljubav
i rekao klaonica, često se ponavljam, poput ratova.
*
Nesiguran u ovoga koji jesam prilazim
kuhinji i napuštam cinizam
Šutio sam ukrug
jer sve što sam mogao dati bili su šrapneli.
Jezikom se, ipak, okopava, ne raznosi.
i budi bijelo, budi papir, kisik poražen
prostorom za moje dobro riječi. S neba jesen
*
među nama nedostižna pravda, češalj bez zuba.
Sve češće plačemo netko naš će
odrasti u svijetu bez tigrova
sve češće ulicom prolazi
Tesla crna, metalik nada.
Ležao sam u potrebi za pričom, ispunjen
prazninom. Ležao, rekao iznova ništa od kojeg
strop je žutio.
Ja, otac jednog vremena
ležao i turpijao rogove
svitanju
u koje pustit ću kokoši.
Rekao sve se ponavlja, sve dejá vù
rekao molim te izađi iz pjesme i
ostani čovjek zauvijek svijen u
molitvu.
Rekao zamisli koliko kitove boli kada umire njihov
koliko boli djetinjstvo svijeta u vatri
koliko je usamljena starost svijeta,
rekao budilice su najveći teror poslije
tradicije ali mi smo oni koji žele biti lijepi,
mir u vertikali kita, rekao sve će ove riječi
jednoga dana popucati
kao ligamenti.
ono isteklo poput mrke abecede ugljena.
Rasplakani
puni prerije i izgubljenih pasa rekli poljubit ću
te u majku
u oca, sestro, poljubit ću te
zapalili rodne listove vratili se
pepelu, bijelim zidovima prišli
bojicama.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.