Karla Crnčević (1989., Dubrovnik) objavljvala je poeziju u različitim časopisima i portalima. Od 2012. intenzivno radi kao filmska radnica i radnica u kulturi. U okviru ovogodišnjeg Vox Feminae festivala u radnoj verziji pokazan je film ''Na brdu'' na kojem radi sa snimateljem Darijem Matićem. 2018. od strane HAVC-a financijski je podržana za razvoj prvog dugometražnog dokumentarnog filma koji se bavi pitanjem zajednica i konstruiranja istih na području Hrvatske pod radnim nazivom ''Linije bijega''. Jedna je od osnivačica Unseen festivala koji se od 2017. bavi revitalizacijom i stvaranjem novih kino prostora u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
1
tamnim noćima najmekše se liježe
u lokve
osjećaj pod očima tad se gradi
kao nepodijeljen prostor
zgužvanim stiroporom i najlonom
od mjehurića
koje detoniramo prstima
koža je ponor u koji se zavlačimo
pred naletima noževa i snijega
kroz maleni bijeli prozor iglua
svjetlost pada reinkarnirana
iz vremena u kojemu
se spotičemo granama stabala
bijele kore
crtam ti srce na podlaktici i
ostavljam opuške šita u suterenu
skupa s aluminijskim poklopcem
megle voćnog jogurta i
iskašljanom kuglom mačje dlake.
11
ovdje je dobro
trudim se ostati skromna
ima nešto ritualno u odijevanju
uvijek iste haljine,
jedino se
ne mogu pomiriti s vjetrovima
dok se zaustavljaju nad koncentričnim kanalima koji navodjnajvaju
ruže
pred bakinom kućom
iza ugla zapada
pojavljuju se ratni brodovi
granate uništavaju nadstrešnice,
terasa puca po linijama
dlanova
podrum je uvijek otvoren
pod bakinom kućom
koju je napustila nakon što je čula
povik: ribe! ribe!
111.
grad je noćas kao bunar u koji smo ulili ocean šupalj i mračan
čujem ga kako šumi
u daljinama
spajaju se karike oduzimanja prostora – teritorij se mijenja
grad noćas pamti kretanja,
tragove koje ostavljamo
neposluhe, inate, bjesove i
čopore mnogostrukosti
nikad nisam sama, uvijek nas je više žubori i svijetli
razvijenom mrežom žica iznad ravnih krovova na kojoj odmaraju crne ptice
dok ne izađe sunce
blago izmješteno prema jugu
dok ne okončamo bolna šakalska lutanja oduzetim prostorima
ekskluzivom privatnosti s kojom nemamo ništa zajedničko
grad rupa
propušta zvukove otvara vlažne labirinte poziva na traženje lomljenje i potapanje
1111.
zgrabili su moj mekani trbuh pokušali njime namamiti vjetruše u kaveze za trening
dugo smo se vozili kombijima tamnih prozora uz vijugave cestice
sa štrikovima već stegnutima oko bokova
da zadržimo stabilnost straha i pogleda
planine su otvarale nutrine preda mnom kao da su mogle vidjeti
biljege po tijelu
ljubičaste polumjesece na gležnjevima
i ozlijeđena hvatišta ahilovih tetiva
sa planina, uvijek bih se osvrtala i pogledom tražila zvučnu vodu
da ju snimim
da ju uhvatim na vrpcu
pa potopim, isperem, osušim i ispočetka zavrtim
5.
sjećaš li se revolucije u rojavi
sjećaš li se revolucije u rojavi trčala si tamo
čistit puške
htjela si raditi filmove
od kojih će boljeti oči
okupljali ste se za večerama,
žvačući noževe i vilice
punih usta govorili ste o štrajku glađu kao o borbi
pljuvali viruse
unutar zidova
poslala si pisma kakva se više ne
šalju
o mokrim snovima letrista
o narodu bez prijatelja, osim planina
51.
htjela je nazvati da pita zašto žuti lišće
na drvu života koje
smo prošlo proljeće unijeli pod trideset drugi plafon borbe
naše duge dlake okomito su
se zabile u dormeo nadmadrace
zavjese su postale još prozirnije
sad mirno možemo špijunirati sestre
dok se traže pod plahtama
- manje me boli ali
leđa i dalje pamte
pustinje oker boje
sjene lišenog svjetla
kamo smo bježali pred policijskim sirenama
na šarene plesnjake, sunca i disko kugle okupljali se oko ploče rizika
opkoljeni
pomicali čahure metaka umjesto crvenih figurica kosā prekrivenih mat narančastim perikama
s devetmilimetarskim pištoljima
u kožnim torbicama
čvrsto stisnutima oko trbuha
511.
crni mačak je noćas u uličnim borbama izgubio dio repa dugo je zavijao
a onda nestao
među makovima
kojima su umorne majke uspavljivale djecu prije teških smjena
kako ne bi zaplakala prije nego ih
one mogu utješiti
bolje da spavaju
dok se otresu sandale
pune prašine
dok se maknu stolnjaci
s ostacima voska
dok se očiste plinske cijevi
kroz koje se sporo spuštamo
u dane
nek se probude točno na vrijeme ošamućena od mirisa
kako bi se uhvatila za majčin gumb, za sreću
dimnjačara
5111.
prije spavanja
počešljam brkove
i izvadim mucice iz pupka
trenje su-postojanja stvara ovisnost
o udasima prije buđenja
zajedno smo sanjali
četiri dlakave noge
spiralnu kućicu poviše zelenog oceana sporo pješačenje iz kine
otvore na visokim stropovima povezane nivoe crvotočina
nadzor
u kojem ne vidiš ništa više
sve ti izmiče
kao kad se igraš zrakom sunca
pored quadalkivira
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.